JEDAN DAN S POSLANIKOM: Žarko Obradović, poslanik SPS

Manja sloboda govora nego devedesetih

Danas istina nije bitna, važnije je kakav se utisak ostavlja u medijima: Žarko 
Obradović

Beograd - Kako razumeti trenutni domaći politički kontekst u kojem nosioci 
starih "vrednosti" koje su Srbiju "čuvale" u izolaciji od "trulog Zapada" više 
od deceniju i zapravo uslovile trenutnu situaciju u kojoj je manir mračnih 
devedesetih i dalje nezanemarljivo prisutan, zastupaju stanovište da je osnovna 
razlika u odnosu na period od pre 2000. to da ne postoji nikakav sistem 
vrednosti. Sve je moguće i sve je dozvoljeno. Niko se ne obazire na to šta 
govori ili šta je o njemu izrečeno. Istina nije bitna, već je važnije kakav se 
utisak ostavlja u medijima. Sistem vrednosti kreiraju novopečeni bogataši, 
nazovi medijske ličnosti i političari koji to suštinski nisu, a daleko u 
pozadini i u tišini ostaju čast, istina, pravda i ljudi koji su postigli 
fantastične rezultate u Srbiji i svetu u različitim oblastima života i rada - 
nauka, umetnost, sport i drugo - kaže u razgovoru za Danas Žarko Obradović, 
poslanik Socijalističke partije Srbije u Skupštini S!
 rbije.
Za profesionalnost protiv bahatosti i prostakluka
Omiljeni pisci Žarka Obradovića su Meša Selimović, Ivo Andrić i Mihajlo Lalić. 
"Od novijih pisaca dopao mi se Goran Petrović. Kada je o filmovima reč, volim 
dobre kriminalističke filmove sa složenim zapletom. Ranije dok se ćerke nisu 
rodile sa suprugom sam često posećivao pozorište, pogotovu Zvezdara teatar, a 
sada povedem suprugu i stariju ćerku do pozorišta Boško Buha." Slobodno vreme 
provodi sa porodicom i prijateljima. Priznaje da mu "godi uveče, kada ćerke 
zaspu, da pogledam neki dobar film ili dobru fudbalsku utakmicu". Kaže da voli 
da sluša rok muziku sedamdesetih i osamdesetih godina, kako stranu tako i onu 
sa prostora bivše Jugoslavije. Među muzičarima izdvaja Zdravka Čolića, zato što 
je, kako kaže, vrlo obrazovan čovek i vrhunski profesionalac. - On vodi svoj 
život na miran, nenametljiv način, pokazujući time svoju veličinu - kaže 
Obradović, napominjući istovemeno da na "političkoj sceni prednost u medijima 
dobijaju bahatost, pr!
 ostakluk, uvrede, pikanterije iz ličnog života i drugi sekundarni detalji".
Član SPS od njenog osnivanja, 1990, a od 1992. do 1997. sekretar Gradskog 
odbora SPS Beograda, a potom do 2000. zamenik ministra za lokalnu samoupravu u 
Vladi Republike Srbije. Od 2001. poslanik je liste SPS u Narodnoj skupštini 
Republike Srbije.
Na pitanje da li oseća odgovornost kada optužuju njegovu stranku za sve loše 
stvari koje su se odigrale tokom devedesetih godina, Obradović kaže da 
"odgovornost uvek mora da postoji kada ste sa strankom od početka".
- Ono što mene začuđuje, a kao patriotu mogu reći i iritira, jeste to što 
kritičari politike SPS i državne politike Srbije iz devedesetih godina gotovo 
nikada, ali gotovo nikada, kada govore o tim vremenima, ne pomenu ni jednu reč 
o nepravednim sankcijama UN, da smo materijalno i politički pomagali srpski 
narod van Srbije, da smo zbrinuli oko milion izbeglica, da smo bili predmet 
oružane agresije 19 najmoćnijih država sveta bez odluke Saveta bezbednosti - 
napominje Obradović.
Rođen 1960. u Beranama, gde je završio osnovnu školu i, kako kaže, tada 
poznatu, staru, dobru, klasičnu gimnaziju - prirodno-matematički smer, 
diplomirao je u Beogradu na Fakultetu političkih nauka 1982, da bi četiri 
godine kasnije magistrirao, a 2002. i doktorirao sa temom "Manjinski problemi u 
odnosima balkanskih država".
- Posle diplomiranja 1982. bez posla sam bio šest godina i kao mnogi tada mladi 
ljudi radio različite poslove preko studentske i omladinske zadruge. Ranije sam 
se bavio sportom, u Beranama se u prošlosti igrala odlična košarka, a kasnije 
sam želeo da se bavim diplomatijom i naučnim radom, što mi je danas primarni 
posao. Sad sam nastavnik na Megatrend univerzitetu - priča Obradović.
Oženjen je i otac dve devojčice, troipogodišnje Mine i jednoipogodišnje Isidore.
Naš sagovornik napominje da socijalisti smatraju da Srbija treba da bude 
članica Evropske unije, da ima u svojim zakonskim predlozima sva ona evropska 
rešenja koja građanima obezbeđuju socijalnu i zdravstvenu zaštitu, sigurnu 
penziju, mogućnost obrazovanja i dobijanja posla, da se poštuju prava 
zaposlenih, ali i da postoji obaveza države da brine o nezaposlenim licima, da 
pomaže razvoj i zaštitu poljoprivrede, jednom rečju sve što je kod njih, u 
Evropskoj uniji, dobro, prihvatljivo je i za Srbiju. Obradović naglašava da 
socijalisti žele, takođe, da Srbija razvija dobre odnose i sa drugim državama 
van EU, pre svega sa Rusijom i Kinom.
On socijaliste, prema ideološkom profilu, svrstava na jednu, a sve druge 
stranke na drugu stranu.
- Mi u raspravama veći akcenat stavljamo, kad god je to moguće, na socijalnu 
dimenziju. Imamo korektne odnose sa svima, ali reagujemo uvek kada se napada 
program i politika SPS i onda nam nije važno ko je iz koje stranke - objašnjava 
Obradović.
On ironično posmatra rad parlamenta, jer, kako navodi, skupština inače ne 
raspravlja o zakonima za koje ima obavezu, po Ustavnom zakonu, nego o drugim 
zakonima koji nemaju karakter hitnosti, na primer o stanju flore i faune u 
Karpatima i dr. Inače, dosadašnji rad je pokazao da u njemu uglavnom učestvuju 
predstavnici opozicije.
- Paradoksalno je, ali istinito da se 2007. u Skupštini Srbije, kao 
najznačajnijem zakonodavnom telu države, po Poslovniku može govoriti manje nego 
devedesetih godina, da se sada žele ukinuti direktni TV prenosi sednica, da je 
izveštavanje elektronskih i štampanih medija gotovo unisono, bez obzira na 
strukturu vlasništva, da gotovo nema kritičke reči o svemu što se u Srbiji i sa 
Srbijom događa. Logično je da predstavnici nekadašnjeg DOS, kao i oni u 
međunarodnoj zajednici koji ih i danas podržavaju, govore pozitivno o svojoj 
politici i o onome što rade. Logično je, ali nije tačno, jer su mnogi 
demokratski procesi započeti 1990. u vreme vlasti socijalista, kada je, da 
podsetim, u Srbiji uspostavljen višestranački sistem - kaže Obradović.
On za jesen najavljuje vruća politička dešavanja, pre svega zbog Kosova i 
Metohije. SPS smatra, napominje Obradović, da treba postići dogovor među 
parlamentarnim strankama o datumu održavanja lokalnih i predsedničkih izbora, i 
u odnosu na taj dogovor promeniti Ustavni zakon. U SPS procenjuju da "nije 
normalno ići u izbore i agitovati u isto vreme kada se očekuje izjašnjavanje o 
stusu Kosova i Metohije".
- Siguran sam da će se tokom jeseni pojačati pritisak sa zapada na Srbiju - od 
pretnje jednostranog priznanja nezavisnosti Kosova i Metohije, neulaska Srbije 
u EU, ultimativnog zahteva za izručenje Karadžića i Mladića Haškom tribunalu, 
iako niko ne zna gde su. Nivo pritisaka na Srbiju zavisiće i od stanja u 
međunarodnim odnosima, odnosa velikih sila, ali i da li u Srbiji ima jedinstva 
oko državnih pitanja. Što jedinstvo u Srbiji bude veće pritisak će biti manji i 
obrnuto - kaže Obradović.
Na konstataciju o retrogradnosti politike SPS Obradović kaže: "Zar može biti 
retrogradna politika koja se zalaže da većina ljudi u Srbiji može da živi 
bolje, da mladi ljudi mogu da se besplatno školuju, da postoji sistem besplatne 
zdravstvene zaštite, da država vodi ekonomsku politiku koja će dovesti do 
otvaranja novih radnih mesta, da se vodi računa o zaštiti poljoprivrede, da 
penzioneri primaju naknadu primerenu naporu koji su uložili u godinama dok su 
radili". Snežana Čongradin

http://www.danas.co.yu/


                           Srpska Informativna Mreza

                                [email protected]

                            http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште