Zašto Evropa ćuti o zločinima Albanaca

 

Lider Slovenske nacionalne partije (SNP) Zmago Jelinčić upozorio je 21. maja 
Evropu na to kako „stara dama“ ni za šta neće da zna, kako zatvara oči ili se 
pravi da je ništa ne zanima. Radi se o jezivim stvarima koje normalnom čoveku 
ne idu u glavu.

Evropsko javno mnjenje nedavno je potresla knjiga bivše glavne tužiteljke 
Međunarodnog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji Karle del Ponte, koja 
je pisala o tome kako su otetim ljudima na Kosovu (radi se pre svega o Srbima, 
Bošnjacima, Ciganima i nekim Albancima) vadili organe u cilju dalje trgovine i 
presađivanja istih. Nakon izvesnog vremena usledila je tišina. I šta sad? Ko su 
ti Srbi? Niža rasa prema nacističkoj ideologiji Albanaca koji su verno služili 
Hitleru. Zašto je Evropa ućutala? Uplašila se? Čega? Hoće li sada demokratski 
Šiptari i Evropljane da upotrebe za trgovinu organima za svoje prekookeanske 
gazde?

Zmago Jelinčić je zatražio od premijera Janeza Janše da odgovori na pitanje 
kakva je sudbina Slovenaca na Kosovu, ukazujući na to da je većina njih 
proterana iz kuća, a neki su ubijeni u cilju trgovine organima. Prema 
Jelinčićevim rečima, na Kosovu je živelo između 500 i 1.000 Slovenaca, od kojih 
je 99 procenata proterano iz domova koji su spaljeni, mnogi od njih su ubijeni, 
dok su mladi Slovenci poslati u Albaniju gde su im uzeti organi.

Premijer Janša je izjavio da su ove činjenice neverovatne, a vlada se obavezala 
da će ih proveriti i dati odgovor na pitanje koje je postavio poslanik.

Jelinčić je istakao slučaj sa jednim sedamnaestogodišnjim dečakom kojem su 
Albanci povadili organe i da su im u tome pomagali službenici Unmika, Unprofora 
i Kfora. On je podsetio i na knjigu Karle del Ponte, i podvukao kako je „Tužno 
što Kosovo, koje stremi ka tome da postane etnički čisto, uživa podršku 
Slovenije“.

Milijana Mitrović, jedan od svedoka Karle del Ponte, koja je pričala o 
albanskim logorima smrti gde su Srbima vadili organe, tvrdi kako je tamo bilo i 
Rumuna, Rusa, Grka, Ukrajinaca i Arapa.

Mitrovićeva naglašava da je zahvaljujući bliskim odnosima sa jednim albanskim 
biznismenom videla te logore i da je dosta toga znala u vezi sa zločinima koji 
su se u njima vršili. Međutim, kada su 2002. godine srpske vlasti prvi put 
zvanično progovorile o tome, niko nije hteo ni da čuje. Pored toga, Milijana 
Mitrović je počela da dobija mnoge pretnje...

Albanci su za vojnike Kfora i Unmika dovodili prostitutke iz celog sveta. NJih 
su dalje slali za Albaniju gde su im uzimani organi. Logori smrti su se 
nalazili u Kukešu, Fljori, Elbasanu, Draču. U Tirani je postojala poznata „žuta 
kuća“, u kojoj su se vršile operacije, tj. vadili organi. U tim operacijama su 
učestvovali Amerikanci, Nemci i Englezi.

Između zarobljenika su izdvajani najzdraviji muškarci starosti do 45 godina, te 
su ih prebacivali u američke vojne baze u inostranstvu, najpre u Nemačku i 
Italiju. Moguće je da su se američki „borci“ vežbali na njima.

Mitrovićeva tvrdi da su u ovoj jezivoj i prljavoj priči učestvovali i aktuelni 
premijeri Albanije, Fatos Nano i Sali Beriša uz blagoslov ili prećutno 
odobrenje „doktora smrti“, Bernara Kušnera, bivšeg šefa Unmika, sada šefa 
francuske diplomatije. On je ranije voleo da priča o tome kako je dokrajčivao 
ranjenike u raznim ratovima u kojima je učestvovao u sklopu misije „Lekari 
sveta“. Među njima je bio i ljubimac humanista Međunarodnog suda za zločine u 
bivšoj Jugoslaviji, Ramuš Haradinaj, koji je lično na najzverskiji način mučio 
zarobljenike, njegov brat Daut, a tu su i Agim Čeku, kao i evropski miljenik 
Hašim Tači i drugi.

Milijana Mitrović je rekla i to da su neki srpski političari pokušavali da 
sakupe novac kako bi organizovali potragu za nestalim Srbima. Operacija je 
propala pošto je ubijen Albanac koji je trebalo da dostavi dokaze u vezi sa 
nekim zarobljenicima.

Sada je Hašim - Trbosek poželjan gost u Evropi.

A sudbina Srba, kao što vidimo, nikoga nije dotakla. Zar ne?

 

 

http://www.glas-javnosti.co.yu/clanak/glas-javnosti-28-05-2008/zasto-evropa-cuti-o-zlocinima-albanaca

 

 

 

Одговори путем е-поште