Zagreb režira
hladni rat

Dušica Radeka, 15.11.2008 19:59:59

                

 

JAVNOST u našoj zemlji nije dovoljno upoznata, ali mediji u susednoj Hrvatskoj 
ovih dana grme protiv Srbije. Najtiražniji listovi traže, čak, "da Zagreb ucrta 
nove koordinate u svojoj politici prema Beogradu", kao i da se za srpske 
državljane ponovo uvedu vize...
Nervoza uoči objavljivanja, u utorak, odluke Međunarodnog suda pravde o tome da 
li je nadležan po tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid, učinila je, izgleda, 
svoje. Kada se nadovežu izjave srpskih i hrvatskih zvaničnika, sa neizbežnim 
osvrtom na ratne devedesete, jasan je neposredan povod najnovijem dizanju 
tenzija, ali je uzrok, naravno, neuporedivo dublji.

TLO PODRHTAVA

NA pitanje da li su nove hladne vetrove na relaciji Beograd - Zagreb 
prouzrokovali tužba, hrvatsko priznavanje Kosova ili izjave političara, Milan 
Simurdić, nekadašnji ambasador Srbije u Zagrebu, kaže za "Novosti":
- Sve pomalo. Priznavanje jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova u stvari 
je najkritičnija tačka od uspostavljanja odnosa, znači, u poslednjih 10-12 
godina. Po onome što se vidi iz štampe, po izjavama političara, tlo ponovo 
podrhtava, a ukoliko bi se desilo da počne suđenje po hrvatskoj tužbi, to će 
biti novo opterećenje. Niko ko ide na sud ne voli da izgubi i to će sigurno 
uticati na atmosferu, uprkos tome što je tužba stavljena na sto još 1999. 
godine i što glavni akteri iz tog perioda, na obe strane, nisu živi.
Kako li će, dakle, tek biti ako se sud proglasi nadležnim i počne suđenje koje 
može da potraje dve-tri godine? Kako, ako Beograd podnese kontratužbu?
Simurdić je zagovornik pristupa: izbeći da prošlost dominira nad budućnošću, 
jer ispred obe zemlje stoji zajednička evropska perspektiva.
U ovakvoj postavci odnosa ipak je teško zamisliti da, kao što su to radile neke 
druge zemlje na svom putu ka EU, Srbija i Hrvatska jedna drugu podupiru. Ili da 
sutra, u okviru Unije, jedna drugoj drže leđa. Teško je zamisliti, a moglo bi 
biti od obostrane koristi.
- Treba ulagati u dijalog - bez rezerve kaže Simurdić. - Međusobno saplitanje 
podjednako ruši šanse svih.
Istina, maja ove godine predsednik Hrvatske Stjepan Mesić ocenio je da je 
potpisivanje SSP između Srbije i EU dobro i za Srbiju i za region. Da otvoreni 
problemi treba da se rešavaju u duhu dobrosusedskih odnosa i prema standardima 
EU. Pitanje je samo gde se taj "dobri duh" zametnuo kada je Hrvatska odlučila 
da deo Srbije prizna za zasebnu državu?
Krajem tog istog meseca započela je polemika koja traje i danas. Izjava Vuka 
Jeremića, ministra spoljnih poslova, na Jadransko-jonskoj inicijativi, da dve 
zemlje treba zajedno da predvode region prema EU "ostavljajući iza sebe 
tragedije kao što je razaranje Vukovara i etničko čišćenje više od četvrt 
miliona Srba za vreme Oluje", nije muzika koju Zagreb želi da sluša.

BEG OD ZLOČINA

PoŠto se u tom momentu u Beogradu sastavljala vlada, mnogima je ovo zazvučalo 
samo kao nastup motivisan "unutrašnjom potrebom" - pripremom za formiranje 
koalicije DS i SPS.
Vlada je sastavljena, a Jeremić se nije libio da još jednom, ovih dana, iznese 
činjenice - da je pre "Oluje" na prostoru na kojem je sprovedena akcija živelo 
250.000 Srba, a da "nakon te operacije, koja je trajala sedam dana, 250.000 
ljudi srpske nacionalnosti tamo više ne živi", i da bi "bilo dobro da svi 
prihvate realnosti".
Ministarstvo spoljnih poslova Hrvatske reagovalo je da "Hrvatska neće dopustiti 
manipulisanje činjenicama i krivotvorenje novije hrvatske istorije...". Etničko 
čišćenje nije pomenuto.
Zagrebački "Večernji list", u jednoj analizi hrvatsko-američkih odnosa, gotovo 
po obrascu, u celu priču upliće opet - Srbiju, pitajući se: da li su najnovije 
izjave ministra Jeremića baš slučajno stigle u trenutku kada se u Vašingtonu 
menja vlast? Tekst završava zaključkom: "...naši političari, diplomatija i 
iseljeništvo treba da počnu ozbiljan posao. Ne samo kako bi nas Barak Obama što 
pre bolje upoznao i Vuk Jeremić se izvinio, nego i zato da glavni haški tužilac 
potraži dokumente iz ’Oluje’ u Pentagonu..."
Hrvatski listovi pišu i da se Srbija "sveti" njihovoj zemlji, nestalnoj članici 
Saveta bezbednosti UN, koja "ignoriše srpske zahteve" time što već mesecima ne 
daje agreman novom hrvatskom ambasadoru koji treba da zameni Tončija Staničića, 
kome ističe mandat.
Nedavanjem agremana u ovako dugom periodu u diplomatskoj praksi zaista se šalje 
neka poruka. Ili da konkretan kandidat za ambasadora nije po volji zemlje koja 
će mu biti domaćin, ili je to odraz aktuelnih političkih odnosa dveju zemalja. 
Svakako, novi hrvatski ambasador nije jedini koji dugo čeka na odgovor 
Beograda. Iz različitih razloga, letos je bilo još takvih primera.

VISOKA TEMPERATURA

O ODNOSIMA sa Hrvatskom šef srpske diplomatije rekao je da nisu na nivou koji 
je potreban da bi region funkcionisao harmonično, što je zajednička želja i 
cilj.
- Srbija je nedavno učinila i gest dobre volje, vratila je svog ambasadora u 
Zagreb, ali ta dobra

volja Srbije ne uzvraća se - rekao je.
Pobrojao je i druge elemente koji ne doprinose gradnji dobrosusedskih odnosa: 
priznavanje nezavisnosti Kosova, glasno zastupanje Ahtisarijevog plana u svim 
međunarodnim forumima, uključujući i u Savetu bezbednosti UN, tretman srpskog 
kapitala u Hrvatskoj...
- Visoku temperaturu u komšijskim odnosima najviše osećaju pripadnici 
manjinskih zajednica - upozorava bivši ambasador Simurdić. Dok imamo iste 
spoljnopolitičke ciljeve i proevropsku vlast, naši odnosi mogu da napreduju.
Potpredsednik Samostalne demokratske srpske stranke Milorad Pupovac rekao je 
da, kakva god da bude odluka Suda pravde sledeće nedelje, ona može da postane 
povod za nove konfrontacije i da će se zbog te tužbe u delikatnom položaju naći 
i Srbi u Hrvatskoj. Prema Pupovcu, među preprekama u srpsko-hrvatskim odnosima 
najveće su hrvatska tužba i odnos prema izbeglicama, a tek onda dolazi Kosovo.
Jedno je sigurno, svaki put kada neko sa ove strane granice "Oluju" označi 
jedino ispravnim terminom - etničko čišćenje Srba, a sa druge tu istu operaciju 
podvedu pod "blistavu oslobodilačku vojnu akciju", pojačano vrenje je nemoguće 
izbeći. Hod po tanano ispredenoj žici odnosa dveju država, ipak, neće biti 
strašan sve dok "akrobate" uspevaju da održe ravnotežu.

OPASNE PAROLE IZ ZAGREBA
AKO smo krenuli uzlaznom linijom, sada je došlo do zastoja naših bilateralnih 
odnosa sa Hrvatskom zbog hrvatskog priznavanja Kosova, i to ima svoje ekonomske 
posledice, a što je još značajnije, snižavanje bilateralnih odnosa može 
ugrožavati interese naših građana. To mora da se izbegne na svaki način - 
izjavio je predsednik Boris Tadić u intervjuu za agenciju Beta.
On je rekao da su odnosi dve zemlje "ključni za stabilnost Balkana" i da zato 
"nikome nije od koristi da odnosi budu loši i da se smanji nivo bilateralne 
saradnje".
Predsednik Srbije je izjavio da je nedavno u Varšavi razgovarao s hrvatskim 
predsednikom Stjepanom Mesićem i da su se saglasili da "nikome nije od koristi 
da odnosi Srbije i Hrvatske praktično ne postoje".
Tadić misli da je "učinio dosta" za razvoj odnosa Srbije i Hrvatske, navodeći i 
da se izvinio pripadnicima hrvatskog naroda koji su bili "žrtve zločina koje je 
učinio neko u ime srpskog naroda", ali da "nikada slično izvinjenje sa hrvatske 
strane nije usledilo".
On je rekao da se na skoro svakom sportskom skupu u Hrvatskoj uzvikuje 
"neshvatljiva parola - 'Ubij Srbina'", na koju reaguje "svaki građanin Srbije 
kao da se na njega odnosi", a da pri tom hrvatska politika "na to gleda sa 
lakoćom, kao da je to pitanje političkog slenga, a ne jedna zastrašujuća 
politička, necivilizacijska poruka koja ima svoje ishodište u istoriji".
- Veoma sam uznemiren zbog te činjenice, a još više me uznemiruje činjenica da 
iz Evrope ima vrlo malo reakcija na takvu atmosferu koja se stvara na sportskim 
utakmicama - rekao je predsednik Srbije.
Rekavši da su Srbija i Hrvatska "imale bolju fazu ekonomskih odnosa", Tadić je 
istakao da je Srbija bila otvorena za hrvatske proizvode, ali je naveo da "to 
sa hrvatske strane nije bio slučaj".
- Tu nema dileme, Srbija je otvoreno društvo i treba pustiti ekonomiju da bude 
slobodna i da sama reguliše svoje odnose.

PROGNANI 
UČESNICI okruglog stola "Kakva je budućnost srpske imovine u Hrvatskoj", pre 
tri dana u Beogradu, zaključili su da bi Srbija morala da izdejstvuje 
potpisivanje bilateralnog sporazuma sa Hrvatskom o statusnim i imovinskim 
pitanjima prognanih Srba. Povratak stanarskih prava prognanim Srbima jedan je 
od najvećih problema za njihov povratak, a tu su i obnova porušenih objekata, 
regulisanje staža, penzija... Sve to se više nego sporo rešava, čulo se u 
debati.

IZVINJENJA NJIMA I ”SVIMA”
* 2003. godine - Posle izvinjenja Svetozara Marovića, predsednika SCG, na 
sastanku u Beogradu, Stjepan Mesić se izvinio "svima kojima su građani Hrvatske 
naneli bol i štetu zloupotrebljavajući poziciju ili zakon u bilo koje vreme"
* 2007. godine - u Zagrebu predsednik Boris Tadić se izvinio "svim pripadnicima 
hrvatskog naroda koje je neko učinio nesrećnim u ime mog naroda"
* jun 2008. godine - premijer Hrvatske Ivo Sanader odbio je mogućnost da se 
izvini Srbiji za zločine nad Srbima, jer bi "to značilo da su svi jednaki"

VIZE - OSTACI PROŠLOSTI 
NE čudi da je u Hrvatskoj ideja o vraćanju viza za srpske državljane potekla od 
poraženih politika iz prošlosti. Oni sebe ne mogu da ostvare, niti da se vrate 
na scenu bez konflikata - kaže Simurdić. - Smatram da bi odgovor iz Srbije 
trebalo da bude da, čim dođe na "belu" šengen listu, svede uslove za prelazak 
granice samo na ličnu kartu, kao što je to slučaj kada se putuje u BiH, ili, 
pri prelasku granične linije između Hrvatske i BiH.

VRATA ZATVORENA ZA NAŠ KAPITAL
PREDSEDNIK Hrvatske Stjepan Mesić je početkom novembra konstatovao da odnosi u 
regionu podsećaju na one sa početka devedesetih godina. Nije poznato da li je 
pri tom mislio i na to da su vrata Hrvatske zatvorena za kapital iz Srbije.
Kompanije iz Hrvatske, prema podacima hrvatske privredne komore, do 2006. 
godine investirale su u Srbiju 328,6 miliona evra. U suprotnom pravcu, iz 
Srbije u Hrvatsku, do 2005. godine, stiglo je samo 130.000 evra!
Firme iz Srbije su u više navrata bile veoma zainteresovane da plasiraju svoj 
kapital u Hrvatsku, ali su gotovo uvek bile stopirane. Najčešće se isprečila - 
politika.
U prvih sedam meseci ove godine, robna razmena Srbije i Hrvatske dostigla je 
594,4 miliona dolara, ali Srbija beleži deficit od 59,6 miliona dolara.
Ankete pokazuje i da hrvatska i slovenačka javnost imaju odbojan stav prema 
kapitalu i robi iz Srbije. Tako je, u nedavnoj anketi ljubljanskog "Dela", na 
pitanje "Da li prodaja 'Merkatora' ugrožava slovenačke nacionalne interese?'", 
čak 75,8 odsto upitanih odgovorilo potvrdno.

 

http://www.novosti.rs/

 

 

 

 

Одговори путем е-поште