Država 

                        

 


Autor Branko Dragaš    


Friday, 27 February 2009 


Neoliberalizam je propao. Neoliberalni kapitalizam je stradao u suludoj vožnji 
bahatih i pijanih japijevaca. Uobraženi i prepotentni finansijski magovi 
virtuelne ekonomije doživeli su bankrot. Malograđani, neznalice i foliranti su 
uništili svetske finansije zbog sopstvene pohlepe i gramzivosti. Podatak da je 
u 2008.  isplaćeno na ime bonusa u poslovanju mešetarima sa Vol Strita 
neverovatnih 18 milijardi dolara, više nego što iznosi celokupna finansijska 
podrška američkoj automobilskoj industriji, dok su njihove kompanije 
bankrotirale, najbolji su dokaz trulosti ideologije neoliberalizma. Kapitalizam 
je opstajao zbog svoje preduzimljivosti i efikasnosti. Kapitalizam je  pobedio 
sovjetski socijalizam zbog svoje uspešnosti u poslovanju. Neoliberalizam je 
obesmislio samu suštinu kapitalizma i urušio sve njegove izvorne principe. 

Neoliberalizam je razorio kapitalizam iznutra. Kriza je nastala kada se ta 
mistična i maglena kula, sazidana na prevarama i špekulacijama, potpuno 
srušila. Svetska kriza je posledica globalizacije. Prirodno je bilo da se kriza 
sa Vol Strita prenese na čitav svet, jer danas živimo u globalnom selu. Svetska 
kriza, upravo zbog te činjenice, predstavlja najveću krizu u istoriji 
čovečanstva. Niko više na planeti nije izolovan od posledica svetske ekonomske 
krize. Milijarde ljudi strahuju kako će da prežive i prehrane svoje porodice, 
zbog gangstera sa Vol Strita koji su hteli u jednoj čaši da popiju čitav život. 
Ali ti gangsteri nisu radili na svoju ruku. Nisu oni finansijski desperadosi 
koji su, poput onog Bernarda Majdorfa, prokockali hiljade milijardi dolara iz 
sopstvene obesti. Taj B.M. je bio deo sistema. Pre nego što je postao  privatni 
investicioni bankar bio je direktor Njujorške berze. Bio je, dakle, pripreman 
da napravi najve ć u istorijsku prevaru te š ku 50 milijardi dolara. 

Ni š ta nije slu č ajno. U istoriji nema slu č ajnosti. U kapitalizmu je sve 
pod kontrolom Velikog Brata. Niko nije mogao da uzima toliki novac klijentima 
da nije dobio odobrenje od Velikog Brata. Neoliberalni kapitalizam je 
uspostavio svetski totalitarni poredak. Veliki Brat  preko satelita svakoga 
dana kontroliše četiri milijarde podataka na svetu. Upravljači sveta su 
poverovali da su, prvi put u istoriji čovečanstva, uspeli da ovladaju planetom. 
Ideologija neoliberalizma je proklamovana 1988. vašingtonskim konsenzusom. 
Glasnogovornici su bili nobelovac Milton Fridman i njegovi čikaški momci. Oni 
su sprovodili strategiju Ministarstva finansija SAD. Pomagali su im  birokrate 
iz MMF-a, Svetske banke i Svetske trgovinske organizacije. Ujedinjene nacije su 
bile diplomatska podrška ovom konceptu. Suština koncepta je vrlo jednostavna - 
agresivnom propagandom o demokratiji i slobodi tržišta trebalo je potpuno 
srušiti državne granice u svetu i uništiti nacionalni identitet. Država i 
nacija su bile najveća smetnja širenju neoliberalnog kapitalizma. Države i 
nacije su predstavljale veliku opasnost za dalje jačanje multinacionalnih 
kompanija. I multinacionalne kompanije su finansirale širenje ideologije 
neoliberalizma. Njihov interes je bio da se sruše državne granice i izbriše 
nacionalni identitet kako bi se proširilo tržište za kupovinu njihovih 
proizvoda. 

Iza interesa multinacionalnih kompanija stajali su konkretni interesi 13 
porodica koje upravljaju svetom. To su isti oni koji su nacionalnu banku SAD - 
FED - pretvorili u svoju privatnu banku. To su isti oni koji su 1971. ukinuli 
zlatni standard i koji neprestano štampaju dolar bez pokrića. Oni deluju kao 
mafijaška porodica. Koza nostra i druge mafijaške porodice kontrolišu i 
reketiraju određene oblasti ili određeni biznis. Upravljači sveta kontrolišu i 
reketiraju čitavo čovečanstvo. Mafijaške porodice su uvek na udaru zakona, dok 
Upravljači sveta donose zakone u svom interesu. Kada sve ovo znamo, onda je 
potpuno jasno zašto se neoliberlizam usmerio na rušenje država i 
obesmišljavanje nacionalnog identiteta. Obarane su i postavljane vlade 
suverenih država kao da se postavljaju šefovi ekspozitura neke multinacionalne 
finansijske korporacije. Propaganda o demokratiji i slobodama je bila samo 
maska za manipulaciju biračkim telom. Osiromašeni i izmanipulisani građani su 
potkupljivani ili držani u strahu da bi se ostvarili interesi Imperije u 
rastrojstvu. Tako je sru š en berlinski zid i doveden je Gorba č ov na vlast. 
Politi č ka oligarhija i tajkuni sa Vol Strita su bili izvr š ni direktori 
Velikog Brata. Sovjetska imperija se raspala i otpo č ela je banditsko plja č 
kanje propalog carstva. Neoliberalni koncept je nametnut zemljama u razvoju. 
Mudri državnici su, braneći interese države i nacije, vešto izbegavali 
frontalni sukob sa izvršnim direktorima Velikog Brata. Mudri državnik je, 
recimo, Vaclav Klaus. 

Mi, Srbi, nažalost, nismo imali  takve državnike. Slučaj Srbije je zaista 
karakterističan. Slobodan Milošević je bio politički diletant koji nije razumeo 
kako svet funkcioniše. On je imao istorijsku priliku da modernizuje Srbiju i 
pretvori je u razvijenu državu. Tvrdim da je mogao, koristeći se raspadom 
sovjetske imperije, da postane simbol rušenja totalitarnog režima i simbol 
slobode i demokratije u svetu. To bi ga dovelo do predsednika UN. Ali, on to 
nije razumeo. Osiono je krenuo pogrešnim putem i državu i naciju uveo u rat sa 
NATO snagama. Oligarhija Imperije u rastrojstvu je oštro kažnjavala neposlušne. 
Umesto da se, kao mala država i narod, prilagodimo svetu, čuvajući naše 
nacionalne vrednosti, mi smo se suprotstavljali povodnji. Načinili smo, po ko 
zna koji put, veliku istorijsku grešku. Tu grešku je platio srpski narod i 
građani Srbije. Nažalost, ništa nismo naučili iz te nacionalne tragedije. Kada 
je Veliki Brat shvatio da se NATO bombama ne može slomiti prkos srpskog naroda, 
onda su promenili taktiku. Jedini na č in da se sru š i despotija je bio da se 
potkupe birači. Tako je nastala petooktobarska prevara. Preplaćena opozicija je 
teledirigovano dovedena na vlast. 

Operativne službe Imperije u rastrojstvu su vešto iskoristile ogromno 
nezadovoljstvo građana. Uspostavljena je marionetska vlast. Neoliberalizam je 
nametnut Srbiji. U vladu su ušli konsultanti multinacionalnih kompanija, bez 
radnog iskustva i bez znanja.To im nije ni trebalo jer se sprovodio jedan 
nametnuti koncept. Države je loš gazda, sve državno treba rasprodati odmah, 
privatizuj, slobodno tržište sve  rešava, transparentna demokratija, evropske i 
evroatlanske integracije, grmeli su japijevci na vlasti, ubeđeni da će se tako 
dodvoriti svojim šefovima. Šok terapija je bila pogubna. Nismo, opet, imali 
mudrog državnika. Zoran Đinđić je bio politički diletant. Ideolog vulgarnog 
pragmatizma nije razumeo istorijske tokove. Njegov makijevelizam se zasnivao na 
šibicarenju. Pokušavao je da zaseni marketinškim trikovima ideologe 
neoliberalizma. Hteo je da bude ve ć i me š etar od prevejanih š pekulanata sa 
Vol Strita. To je bio pogrešan izbor. Umesto Miloševićevog glupog protivljenja, 
on je pokušavao da zaseni Velikog Brata. Hteo je da bude šampion 
neoliberalizma. Nije video da je to uzaludan posao. Nije video da se taj 
koncept urušava u svetu. Rešenje je bilo u - prilagođavanju. Trebao je javno da 
prihvata nametnuti koncept, a da u praksi sprovodi naš, srpski model 
tranzicije. To su uradili mudri Slovenci. Zaštitili su svoje državne i 
nacionalne interese. Razumeli su kuda ide neoliberalni kapitalizam. Nisu 
poslušali savete MMF-a. I uspeli su da postanu moderna evropska država. Zoran 
Đinđić je to kasno shvatio. Kada je došao pameti i kada je nešto hteo da 
promeni, jer je uvideo da će taj koncept razoriti državu, izveli su ga na 
streljanje. 

Njegovi trabanti su nastavili po starom. Boris Tadić vodi državu u bankrotstvo. 
On nema nikakvu viziju i nikakvu ideju. On je maneken naše propasti. Našminkani 
glumac u spotu kompanije koja propada. Vladavinu Borisa Tadića karakterišu 
stalne medijske kampanje za građenje kulta ličnosti. Tigar od papira ć e 
narcisoidno sagoreti u nameri da se dopadne sebi. On nema nikakav kapacitet da 
bar malo shvati šta se u svetu dešava. Svetska kriza je još jedna u nizu fraza 
koje mora da nauči. Srbija nema državnike. I to je naš usud. Srbija ne može da 
preživi neoliberalizam ako se ne vrati sebi. Sjedinjene Države se vraćaju 
svojim državnim i nacionalnim interesima. Ideologija neoliberalizma je 
odbačena. Državni intervencionizam se širi u SAD. Državni kapitalizam i 
nacionalizacija su nametnuti kao spas bolesnom kapitalizmu. Varaju se demagozi 
ako misle da je ovo kraj kapitalizma. Kapitalizam nije na svom kraju. On menja 
svoje ruho. 

Kapitalizam se menja u neku novu formu. Koju? Te š ko je to danas re ć i. 
Ostaje da se vidi koliko će kriza biti duboko i kolike će biti posledice 
kockarskih dugova neoliberalizma. Sve opcije su u igri. Trenutni državni 
intervencionizam je iznuđeno rešenje. Da država nije intervenisala došlo bi do 
opšteg bankrotstva i haosa koji bi se završio ili socijalnom revolucijom ili 
građanskim ratom. Država interveniše da bi kupila vreme. Ali interveniše na 
najgori mogući način - štampanjem dolara. Ne može se požar ugasiti štampanjem 
papira bez vrednosti. To će samo rasplamsati požar. Izlaz iz ove situacije je 
da se odmah prestane sa štampanjem dolara i da se izvrše strukturalne reforme 
kapitalizma. Metodi oporavka koji se sada primenjuju su pogrešni. 
Intervencionisti č ki paket je suludo bacanje novca. Ne može se zaposliti 
četiri miliona nezaposlenih na farbanju i krečenju bolnica i borbi protiv 
pušenja. Te hipi fore ne mogu da prođu u ozbiljnoj ekonomskoj krizi koja drma 
čovečanstvo. Koja je izlazna strategija Velikog Brata? Ne mogu još da je 
naslutim. Ako je namerno izazvana kriza da bi se prekratila dosada, onda se 
nalazimo u ozbiljnom problemu. Ko zna šta Veliki Brat sve može da smisli? Ni 
svetski rat ne trebamo da isključimo.Ako je svetska kriza nastala  u pohlepnim 
prekombinacijama službenika Velikog Brata, onda je to bolje rešenje za 
čovečanstvo. Izlazna strategija može da bude - narodni kapitalizam. Navijam za 
tu opciju i nudim operativna rešenja. Da li Srbija ima izlaznu strategiju? Sa 
ovim političarima nema izlazne strategije. Potrebna nam je nova državna i 
nacionalna strategija i novi ljudi. Gde su? Imamo li te nove ljude? Okrenite se 
oko sebe i prona đ ite ih. Tako po č inje preporod. 

Tabloid <http://www.magazin-tabloid.com>  174 2009-02-20

 

http://www.dragas.biz/content/view/6113/69/

Одговори путем е-поште