Aleksandar Konuzin: Bombe destabilizovale Balkan 

Ambasador Ruske Federacije u Beogradu, povodom decenije od NATO bombardovanja, 
o nesagledivim posledicama kosovskog konflikta:

Jugoslavija, zemlja Južnih Slovena, poligon oživljavanja diktata sile

 

Momčilo Đorgović 

Krajem marta Srbiju očekuje veoma važna sednica Saveta bezbednosti OUN, na 
kojoj će biti razmatrana situacija na Kosovu. Samo dan kasnije biće obeležena 
desetogodišnjica NATO bombardovanja Srbije i Crne Gore. 
Bio je to povod za intervju sa g. Aleksandrom Konuzinom, ambasadorom Ruske 
Federacije u Beogradu.

Navršava se decenija od NATO bombardovanja. Mnogo kasetnih bombi još nije 
demontirano. Kako se danas u Rusiji objašnjavaju uzroci i posledice 
bombardovanja? U Srbiji vlada mišljenje da je 1999. Rusija mogla da učini više, 
ako ne da spreči bombardovanje, onda bar da skrati njegovo trajanje? 

- Početak vojne agresije NATO protiv Savezne Republike Jugoslavije 24. marta 
1999. godine nesumnjivo predstavlja jednu od najtragičnijih stranica istorije 
Evrope krajem 20. veka. 

- U međuvremenu, naše ocene onoga što se dogodilo nisu se promenile. Mi nismo 
zaboravili koliko stradanja je donelo 78 dana bombardovanja, posebno mirnim 
građanima SRJ. Nikakve plemenite namere ne mogu da posluže kao opravdanje za 
ubistva žena, dece, staraca, civilnog stanovništva u celini. Svaki put kada 
posećujem delove zemlje koji su bombardovani, imam priliku da čujem o teškim 
patnjama ljudi, o nesrećama koje su bombe donele mnogim porodicama, o razaranju 
onog što je stvarano decenijama mukotrpnog rada.    

- Mi smo i danas uvereni da stratezi NATO, razrađujući planove agresije, nisu 
brinuli o sudbini žitelja Kosova, koji su postali prve žrtve vazdušnih napada, 
a definitivno ne o stabilnosti na Balkanu. Jugoslavija, zemlja Južnih Slovena, 
postala je poligon oživotvorenja koncepcije strukture sveta u kojoj vodeće 
mesto ima diktat sile. 

- Najjači udarac nanesen je prestižu OUN. Napad je ostvaren tako što je 
prekršen Ustav OUN i druga međunarodna dokumenta. Došlo je do gaženja normi 
međunarodnog prava, koje su napisane - neću se ustezati da upotrebim ovaj 
visokoparni izraz - krvlju onih koji su na krhotinama Drugog svetskog rata 
stvorili Svetsku organizaciju. Pod pretnjom je bio celokupan režim globalne 
stabilnosti i bezbednosti.

- Rusija je od samog početka zauzela čvrstu poziciju, trudeći se u startu da ne 
dozvoli vojnu agresiju protiv Jugoslavije, a zatim tražeći neodložni prekid 
bombardovanja, i činila je sve što je zavisilo od nje u postizanju tog cilja. 
Vodila se aktivna delatnost u okviru OUN i drugih međunarodnih organizacija, a 
rusko rukovodstvo vodilo je i direktan dijalog sa ključnim državama NATO. 
Predsednik Boris Jeljcin obavio je oštar telefonski razgovor sa Bilom 
Klintonom, izjavivši da SAD svojim delovanjem dovode u sumnju sve što je bilo 
stvoreno zajedničkim nastojanjima radi jačanja međunarodne bezbednosti posle 
okončanja hladnog rata.  

- Odnosi Rusije i NATO su za posledicu agresije imali zamrzavanje. Reći ću 
otvoreno: prilično je teško boriti se pravnim metodama protiv nepravnih 
dejstava, kakva je bila NATO agresija, ali Rusija je uložila sve moguće napore, 
i umnogome zahvaljujući tome, uspelo je zaustavljanje rata protiv Jugoslavije, 
vraćanje problematike Kosova u okvire OUN, i postignuto je prihvatanje 
Rezolucije SB OUN 1244, koja je sve do sada pravna osnova regulisanja odnosa na 
Kosovu. 

Savet bezbednosti će 23. marta razmatrati situaciju na Kosovu i Metohiji. Kakva 
će biti pozicija Rusije? Kako ocenjujete bezbednost u Srbiji i u regionu, 
imajući u vidu stvaranje nove albanske armije na Kosovu? Da li je za bezbednost 
dovoljno to što je NATO zauzeo strateške pozicije u balkansko-crnomorskom 
regionu? 

- Očekujemo da će sledeće zasedanje Saveta bezbednosti OUN, posvećeno Kosovu, 
23. marta, biti prostor oštre političke konfrontacije. Države koje su priznale 
jednostrano proglašenje nezavisnosti ovog dela Srbije na svaki način će 
minimizirati značaj razmatranja ovog pitanja, prizivati Beograd da gleda u 
pravcu „budućnosti“, da se odrekne Kosova kao dela svoje teritorije, 
insistiraće na daljem smanjivanju prisustva OUN ovde. Rusija i drugi 
zagovornici poštovanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta Srbije 
podržaće njene napore, usmerene na nastavljanje političkog procesa regulisanja 
u skladu sa rezolucijom SB OUN 1244. 

- Ubeđen sam da će se mnogo razgovarati o šest tačaka obezbeđivanja uslova za 
život na Kosovu u različitim sferama. Rezultati koji su postignuti u ovoj 
oblasti zasad se ne mogu nazvati zadovoljavajućim. Priština ignoriše postojeće 
dogovore, a njeni sponzori, umesto da na nju izvrše pritisak da ispuni 
odgovarajuće odluke SB OUN, taj pritisak vrše na Beograd, s tim da on prizna 
„realnost“ i da spusti nivo svojih legitimnih zahteva. 

- Što se tiče Kosovskih bezbednosnih snaga (KBS), tu stvari treba nazvati 
njihovim pravim imenom. KBS su nezakonite oružane formacije. One se stvaraju 
uprkos volji Srbije, uprkos odgovarajućim međunarodnim odlukama. Njihovo 
postojanje je dodatni faktor nestabilnosti u regionu, koji je bremenit 
zaoštravanjem konfliktne situacije. NATO je u licu KFOR svesno preduzeo taj 
korak, uzevši tako na sebe veliku odgovornost za njegove posledice.

http://www.nedeljnitelegraf.co.rs/pregled/20/

Одговори путем е-поште