Strujni udar na enklave

 

        

Piše:Dragan Damjanović


Na početku 21. veka, sunarodnici Nikole Tesle – kao i u vreme Kosovskog boja - 
u brojnim menklavama koje i onako nisu za kakav pristojniji život, najčešće su 
u mraku. Restrikcije su na Kosovu i metohiji, već čitavu deceniju, redovne, a 
tama svakim danom sve – crnja!
Prošlog leta, na udaru su bile centralna kosovska enklava oko Gračanice, sa 
više od 20.00 i Sirinićka Župa podno Šar planine, sa 12.000 Srba-nevoljnika. 
Njih “makaze” nisu zaobišle ni ove godine, ali je sada “elektro fokus” usmeren 
i na druge dve, veće: Kosovsko Pomoravlje, gde je više od 23.000 duša, i 
takozvano Malo Kosovo - severno od Obilića, gde se i proizvodi struja - na sela 
Prilužje, Plemetina, Grace i Babin Most. U njima je ostalo desetak hiljada 
Srba, ponajviše mladih...
Iako se minulih nedelja najviše govorilo o ugroženosti Srba u Kosovskom 
Pomoravlju, “Kosovska elektro korporacija” (KEK) tom prostoru, tačnije najvećem 
srpskom selu Šilovu, pustila je struju, verovali ili ne, na samo sedam sati. I 
to, posle velikih demonstracija meštana u kojima je, primenjujući neprimerenu 
silu, kosovska policija povredila nekoliko desetina ljudi. Naravno, čim su se 
žitelji povukli i napetost malo primirila, Šilovo je opet ostalo u mraku - pod 
izgovorom nadležnih lokalnih instucija da je prvo isključenje bilo zbog 
nagomilanog duga, a drugo zbog prenapregnutosti sistema, pa oni ne mogu da 
finansiraju popravku “pukle mreže” na tom prostoru...
- Podlo i licemerno. Prljavo, da čovek ne poveruje... Sve je to samo jedna 
bezočna politička igra, da se Srbi prisile na poslušnost i priznaju KEK, a 
samim tim i nezavisno Kosovo. Imamo pouzdane podatke da samo 30 odsto 
stanovništva u Pokrajini plaća struju, a u ukupnoj strukturi življa južno od 
Ibra ima najviše pet do sedam odsto Srba. Ispada, međutim, da su baš oni 
najveći problem za KEK koji, tobože, ne može valjano da funkcioniše ako to malo 
Srba ne plati račune! Ne žele, međutim, da kažu kako je ne mali broj tih ljudi 
radio upravo u “Elektrorpiovredi” u Obiliću, da su odatle prognani, da nemaju 
od koje zarade da plate, a KEK ne prihvata da za njih Srbija obezbedi struju - 
kaže za Zvonko Stević, predsednik Kordinacionog centra Vlade Srbije za KiM.
Sagovornik “Revije 92” napominje da su Ministarstvo za KiM i Kordinacioni 
centar, i ovih dana, po ko zna koji put, uputili zvanične dopise na adrese 
UNMIK i Euleksa, da posreduju u rešavanju ovog čisto političkog problema.
- Još jednom smo ponudili ono što predlažemo već pet godina, da Srbija, na ime 
pomoći enklavama, mesečno daje 50 miliona kilovat časova struje, što je dva i 
po miliona evra svakog meseca, te da o svom trošku formira preduzeće za 
snabdevanje tih sredina električnom energijom. Jer, nigde u Evropi, niko kao 
KEK na Kosmetu nema toliki monpol da odlučuje kojoj sredini će, kada i bez 
obrazloženja uključiti struju, a kojoj isključiti. Ta samovolja prelazi granice 
izdržljivosti i ljudskog dostojanstva – procenjuje Stević.
Na pitanje zašto Srbi ostaju u mraku, odgovor smo potražili i u “Kosovskoj 
elektro korporaciji”. Albanac, dispečer u Gnjilanu, decidirano tvrdi kako je to 
isključivo ekonomsko, a ne političko pitanje, najavljujući da će struju ubuduće 
imati samo oni koji je i plaćaju. Iako nije želeo da otkrije identitet, nije 
krio da KEK uvozi trećinu neophodne električne energije: mahom iz Bugarske ili 
zemalja EU, pri čemu se taj tranzit obavlja dalekovodom preko Niša, do Obilića. 
Kaže, “Elektroprivredi Srbije” uredno plaćaju usluge prenosa...
Iz istog izvora, nadalje, saznali smo i da su Kosovske elektrane tek ove godine 
dostigle proizvodnju iz predratne 1998, kada su većinu zaposlenih u Obiliću 
činili Srbi. Sada su se, međutim, i potrebe uvećale, a samo je Priština, na 
primer, “narasla” za oko 300.000 stanovnika!
Da sve bude još poraznije, pre 11 godina, Kosmetske elektrane su trećinu ukupne 
proizvodnje ostvarivale kao faktički višak – dakle, tačno onoliko koliko je KEK 
danas u manjku. Iako je međunarodna zajednica, od dolaska, u elektrane uložile 
više od 700 miliona evra, struje sada nema dovoljno ni za sam Kosmet. Pri tome, 
dugovanja građana prema KEK premašuju 400 miliona evra, ali to mnogo ne brine 
ni zvaničnu Prištinu, ni one koji je podržavaju. Jedino je važno da Srbi budu 
na “strujnom udaru”!
- Potpuno je neistinita tvrdnja iz KEK da se vode isključivo ekonomskim 
interesom kada Srbijma uskraćuju snabdevanje električnom energijom. Istina, 
ponekad u mraku ostanu i albanska sela, ali je to povremeno i mnogo kraće... 
EPS je bio, i ostao, spreman da, uz potpuno snabdevanje srpskih sredina, struju 
obezbedi za približno 15 procenata Albanaca koji žive u njima ili u okolini. 
Još 2004, to smo ponudili na prvom sastanku, u Prolom Banji, što su 
predstavnici KEK bili prihvatili, ali je sve propalo kada su se vratili u 
Prištinu. I UNMIK koji je posredovao, pa gotovo ništa nije uspeo da učini... Od 
tada smo se, zvanično, sastajali još četiri puta, predlagali da EPS u srpskim 
enklavama izgradi trafo stanice, postavi merne instrumente koje bi kontrolisali 
i Albanci, da svim ljudima dopremamo struju, ali uzalud. Ipak, mora se znati da 
nije daleko dan kada će KEK, pa i političari u Prištini, morati da prihvate 
naše predloge, s obzirom da je UNMIK, još pre tri godine, kao predstavnik 
tadašnjeg Kosova, sa EPS i Vladom Srbije potpisao Ugovor po kojem će, 
najkasnije do 2015, morati da se pristupi jedinstvenom energetskom sistemu 
jugoistočne Evrope i EU, kako bi potrošači mogli slobodno da izaberu 
snabdevača. Do tog ukidanja monopola i ove samovolje, na žalost, treba izdržati 
– objašnjava Dragan Marković, direktor u EPS, zadužen za prenos električne 
energije na KiM, koji je na ovom radnom mestu bio i pre dolaska međunarodne 
misije.
Njegov kolega Milan Vujaković, u EPS koordinator za Kosmet, pomaže nam da bolje 
razumemo svojevrsno “vrzino kolo” oko “strujnog kola”.
- Na žalost, KEK je, bez energične reakcije iz Beograda, uspeo da, na izvestan 
način, prisvoji imovinu Srbije, čak dobije i blagoslov UN za to. Početkom 2004, 
naime, iskoristili su Rezoluciju 1244 da donesu zakone o “električnoj energiji 
i regulatornom organu”, što su Ujedinjene nacije potvrdile preko svog šefa 
Misije na Kosmetu, koji je svaka tri meseca podnosio izveštaje i verifikovao 
akta. Tako su i, godinu dana kasnije, proturili Zakon o stranim ulaganjima i 
koncesijama, usvojen u Skupštini Kosova, što im je omogućilo da, 2006, i 
zvanično zatraže investitore koji bi gradili novu TE “Kosovo C”, koja treba da 
košta 2,7 milijardi dolara i zaposli 1.500 ljudi. Za ovaj posao 
zainteresovanost su pokazale neke firme iz Nemačke, Italije, Amerike, Kanade, 
Češke i Grčke, iako se prethodno špekulisalo kako je prva “startovala” 
Hrvatska, zbog 12 milijardi tona rezervi lignita. Ali, Hrvati su očigledno 
odustali, a oni zainteresovani zastali na preliminarnim razgovorima... - tvrdi 
Vujaković.
Ipak, najnovijim predlozima, Priština, tačnije KEK, planira da stranim 
ulagačima ponudi izgradnju TE kapaciteta 2.100 megavata, čak tri puta veću od 
postojećg “Kosova B”. Indikativno je, međutim, da se njena izgradnja planira na 
prostoru dva najveća srpska sela, severno od Obilića, koja bi morala biti 
raseljena. Istovremeno, u mestu Sibovac, iznad Prilužja, planira se otvaranje 
novog ugljenokopa...
Problem u ovoj podloj strategiji – mada je teško verovati da će se na današnjem 
Kosovu iko na to previše obazirati – teoretski predstavlja i aktuelna poruka 
grupe “Zelenih” Albanaca, koji su već dva puta javno demonstrirali, tražeći od 
svojih političara da im više “ne zagađuju Kosovo”.
- I EPS je imao projekat za izgradnju termoelektrana, ali manjih i na prostoru 
koji ne bi nikog ugrožavao. Sada je KEK preuzeo incijativu, izgleda samo da bi 
ugrozi deo preostalih Srba jer, kada bi se ovo ostvarilo, na potezu od Prištine 
do Kosovske Mitrovice oni bi morali biti raseljeni, izuzev nekoliko zaselaka 
istočno od Sitnice, koji su i onako beznačajani za ukupnu srpsku populaciju u 
ovom delu Kosova - pojašnjava Milan Vujaković.
S obzirom da su i sadašnje restrikcije kod mnogih Srba dovele do novog 
nezadovoljstva, pa i najava da će se seliti sa vekovnih ognjišta, budu li i 
dalje moraju da žive u mraku, najava gradnje nove elektrane unela je dodatan 
nemir. Pojedinci, koji su radili u predratnom energetskom sistemu Pokrajine, 
tvrde i kako su najave Prištine da će, zbog nerentabilnosti, ugasiti “Kosovo 
A”, smešne! Ta postrojenja, naime, decenijama uspešno rade, a i sada mogu da 
daju dovoljno struje, ali uz revitalizaciju. Problem je međutim što 
investiciona sredstva negde “cure”, međunarodna zajednica je, od svog dolaska 
na KiM, u ovdašnju elektroprivredu uložila blizu milijardu dolara, od čega 
trećinu za uvoz struje, pa je previše novca uloženo u nešto sa čim su Srbi 
uspešno radili - bez ikakvih ulaganja. O ovome najbolje mogu da svedoče žitelji 
Plemetine, do 1999. radnici EPS u, sada svega kilometar južnije, udaljenom 
Obiliću...
I, dok Srbi kubure bez struje, najnovija saznanja govore da KEK ekonomski i 
dalje održavaju finansijska sredstva međunarodne zajednice, a iz iste kase 
namiruju se i troškovi koje načine KFOR, UNMIK, Euleks i drugi strani faktori.
Albanske političare, kao i predstavnike KEK - na čijem čelu je sada Albanac, a 
do prošle godine direktorovao je kadar iz inostranstva - “u sedlu” održavaju 
česti konflikti sa srpskim stanovništvom. Jer, dokle god su Srbi “izvor 
nestabilnosti”, zvanična Priština je bezbrižna. Na vreme se, uostalom, 
potrudila da svet – crno na belo, mada je to više crno-belo - “markira” ko je 
ko, a “lošim momcima” mrak i onako dođe kao prirodno okruženje!

VODA
Planski truju Ibar
Da mnogo toga nije rešeno kada je u pitanju elektrosistem na Kosmetu, svedoči i 
činjenica da Kosovske TE ne bi mogle da funkcionišu bez vode kojom pokrajina 
inače oskudeva, da je ne dobijaju iz jezera Gazivode, tačnije iz Srbije.
- Ogromne količine čiste, pijaće vode koriste za hlađenje turbina, a onda 
puštaju da se, slivom Laba i Sitnice, zagađena fenolom vraća u Ibar. O ovome 
zvanično još nije bilo reči, pa KEK i dalje besplatno uzima vodu, a našim 
ljudima uskraćuje struju... Kada bi, kojim slučajem, mi zaustavili dotok iz 
Gazivoda, međunarodna zajednica odmah bi napala Srbiju da guši rad Kosovskih 
elektrana. Inače, Albanci i ovo sa vodom rade smišljeno: od izgrađenog sistema 
Ibar-Lepenac, funkcioniše samo Ibar, dok oni Lepenac čuvaku da bi se, u 
perspektivi, umrežili u vodosistem Albanije - tvrdi Milan Vujaković.

KEK
Uvoz preko Srbije
Od TE u Obiliću, koje su dva puta jače od “Đerdapa”, dalekovodi vode na sve 
četiri strane: po jedan prema Crnoj Gori i Albaniji, a od predratna tri prema 
Makedoniji sada je u funkciji samo jedan. Po rečima Milana Vujakovića, sa ta 
dva dalekovoda Albanci su, u vreme ratnih zbivanja, poskidali deo mreže, čak i 
mnoge metalne stubove, što do danas nije popravljeno.
Ipak, najvažniji dalekovodi sa Kosmeta idu preko Srbije: jedan preko Kruševca, 
drugi preko Niša, treći iz Zvečana do Novog Pazara, a četvrti od Gnnjilana ka 
Bujanovcu.
- Najveći deo struje iz zemalja EU, Kosovo uvozi iz Bugarske, dalekovodom preko 
Niša i za distribuciju plaća oko pet odsto od ukupne vrednosti. Iako od EPS ne 
kupuju struju, zemlje EU ne prihvataju kosovski prenosni sistem, već EPS, 
tačnije njegove “Elektromreže Srbije”, čiji radnici često kažu: “Jedino smo mi 
uvek prisutni prema granici Albanije”! Upravo ta prisutnost, po propisima EU, 
obavezuje i EPS da redovno “pegla” mrežu KEK, kad god nestane struje u sistemu 
– tvrdi sagovornik “Revije 92”, precizirajući da se na izlazu električnih 
vodova na administrativnoj liniji nalaze merna postrojenja, svaki kilovat prati 
i distributivni centra EPS u Beogradu, pa se tačno zna i koliko su, kojeg dana, 
proizvele elektrane u Obiliću.

MEŠETARI
Prodali se za funkcije
- Aktuelne probleme sa strujom koriste i neki srpski mešetari, koji upravo ovih 
dana obilaze srpska sela i ubeđuju sunarodnike da poptišu pristupnice KEK, 
obećavajući im brojne povoljnosti.Iako Srbi znaju da su jedina grupacija od 
koje se traži da u potpunosti izmiruje svoje obaveze, deo njih nigde ne radi i 
jedinu pomoć dobija od Srbije, pa većina smatra da bi priznavanje duga prema 
KEK zančilo i priznavanje nezavisnog Kosova. Sada ih dodatno uzemiravaju neki 
od radnika kosovskih institucija, kojima su obećena funkcije u novim opštinama 
sa srpskom većinom, koje na Kosovu i Metohiji planiraju da formiraju posle 
lokalnih izbora, u novembru ove godine – tvrdi Zvonko Stević, predsednik 
Koordinacionog centra.

UREDBA
Paušalna naplata
- Vlada Kosova donela je Uredbu kojom se njenim ministrima i članovima kabineta 
struja naplaćuje umanjenjem plate, a potrošeno paušalno plaćaju i radnici KEK, 
posebno oni koji žive u multietničkim sredinama. Sve to dovoljno pokazuje 
ozbiljnost naplate, jer je paušalno plaćanje, posebno u zimskim uslovima, ne 
samo nerealno, već i smešno... Inače, i pre, i tokom rata, Srbi na Kosmetu bili 
su uredne platiše. Isada, bez obzira na veliko siromaštvo, svi su odlučni da od 
usta odvajaju za račune, ali ne KEK, kojeg doživljavaju kao direktnog 
eksponenta nezavisnog Kosova – ističe Milan Vujaković.

 

http://www.revija92.rs/code/navigate.php?Id=599&editionId=70&articleId=302

Одговори путем е-поште