Logori OVK u Albaniji

| 09 April 2009 | Pisu: Altin Raxhimi, Majkl Montgomeri i Vladimir Karaj iz 
Kukesa, Bajram Surija, Tropoje, Krume, Prizrena, Pristine i Tirane
  




The building that served as a KLA prison at the factory compound in Kukes

 

Ocevici tvrde da je tokom sukoba 1999. godine OVK organizovala mrezu zatvora u 
svojim bazama u Albaniji i na Kosovu. Tek danas se otkrivaju detalji onoga sto 
se tamo dogadjalo. 

KUKES, Albanija – U dvoristu propalog industrijskog kompleksa, izmedju 
razbijenih prozora i zidova sa kojih otpada malter, danas setaju kokoske u 
potrazi za hranom. Tu su i dva napustena kamiona. Okruzuju ih hale i 
polusruseni magacin. 

U sredistu kompleksa nalazi se manja zgrada od betonskih blokova u koju je 
nekada bila smestena uprava fabrike koja je proizvodila sve od poklopaca za 
sahtove do kabina za liftove.  

Za vreme bombardovanja bivse Jugoslavije od strane NATO snaga, od marta do juna 
1999, ovaj kompleks je imao drugaciju namenu. Koristile su ga gerilske jedinice 
Oslobodilacke vojske Kosova, OVK, kao bazu za izvodjenje operacija sa druge 
strane granice, na teritoriji Kosova koje je tada bilo pod kontrolom Srbije.   

Ali fabrika nije bila samo stab gerilskih jedinica koje su se borile protiv 
rezima Slobodana Milosevica, za nezavisnost Kosova od Srbije. 

Kompleks je imao jos jednu, mracniju namenu: desetine civila, uglavnom 
kosovskih Albanaca osumnjicenih za kolaboraciju, ali i Srba i Roma, drzani su 
ovde u zatocenistvu, prebijani i muceni. Neki su likvidirani, a njihovi ostaci 
nikada nisu pronadjeni. Ljudi koji su navodno davali naloge za takva 
zlostavljanja bili su oficiri OVK.   

Svedoci tvrde da je u Kukesu bilo zatvoreno najmanje 25 ljudi. Medju njima su 
bile i tri Albanke sa Kosova. U logoru je ubijeno najmanje 18 ljudi, dok su 
ostali oslobodjeni.  

Cini se da je Kukes bio samo jedan od nekoliko zatvorskih centara u Albaniji i 
na Kosovu, a zatvorenici su bili prebacivani iz jednog u drugi.  

Cak i posle NATO intervencije jedan takav logor je nastavio sa radom u Babalocu 
na Kosovu, gde je bilo zatvoreno tridesetak Srba i Roma za koje se ni danas ne 
zna gde se nalaze.   

Imena nekoliko ljudi koji su moguci pocinioci vec su poznata UNMIK-u.  

Jedan od njih i dalje se nalazi na visokom polozaju u kosovskom pravosudju, 
saznaje Balkan Insajt.  
Bislim Zirapi, zvanicnik Ministarstva unutrasnjih poslova Kosova, koji je bio 
odgovoran za operacije OVK u Kukesu, tvrdi za Balkan Insajt da u samoj bazi ili 
izvan nje niko nije ubijen. 

Dvojica nekadasnjih visokih lidera OVK odbili su takve optuzbe u dva nezavisna 
intervjua data za BBC. 
Hasim Taci, premijer Kosova i i Agim Ceku, bivsi premijer i komandant OVK, 
izjavili su za BBC da im nije bilo poznato da postoje bilo kakvi  zatvori OVK u 
kojima su zatocenici bili muceni ili su u njima bili drzani civili. 

Taci je izjavio da mu je poznato da su posle rata neki pojedinci 
'zloupotrebljavali uniforme OVK' i distancirao se od takvih postupaka. Dodao je 
da su takve zloupotrebe bile 'minimalne'. General Ceku je izjavio da je OVK 
vodila “cist rat.”

Medjutim, Hose Pablo Barajbar, čovek koji je na mestu šefa Kancelarije za 
nestala lica i sudsko vestacenje pri UNMIK-u proveo pet godina, izjavio je: 
“Sigurno postoje ljudi koji  su i danas zivi, a boravili su u logoru u Kukesu 
kao zatvorenici. Oni su tamo vidjali druge ljude, Albance i nealbance. Neki od 
pripadnika vodjstva OVK obilazili su taj logor. Pominjana su i mnoga imena, i 
ja smatram da je to ustanovljena cinjenica.” Barajbar je pokusao da udje u trag 
nestalim licima na Kosovu i sa druge strane granice, u Albaniji.
       
Karin Limdal, portparol EULEX-a, izjavila je za Balkan Insajt da su EULEX-u 
poznate optuzbe u vezi sa slucajem Kukes i da tuzioci sada ocenjuju da li mogu 
da podignu optuznice. 

ZUTI MERCEDES SMRTI  

Teske optuzbe za dogadjaje u logoru Kukes na severozapadu Albanije zasnovane su 
na podacima dobijenim iz nekoliko izvora: to su dva ocevica – jedan bivsi 
zatvorenik i jedan pripadnik OVK, registar jednog groblja u Albaniji i 
dokumentacija UN koja nam je prezentovana, a koja sadrzi detaljna svedocenja 
ljudi koji su zlostavljani u Kukesu. 

Navedeni izvori daju sliku brutalnog zatvorskog rezima koji se kosi sa iskazima 
bivsih vodja OVK koji tvrde da su postovali medjunarodne konvencije o ljudskim 
pravima i da nikada nisu zatvarali civile.   

Moguce je da slucajevi zlostavljanja u Kukesu nisu bili izolovani incidenti. 
Prema tvrdnjama bivsih boraca OVK sa kojima smo razgovarali, kao i prema 
nezavisnom svedocenju koje su dokumentovali istrazitelji UN, OVK je posedovala 
mrezu od najmanje sest tajnih zatvora u nekih desetak baza u Albaniji i dve na 
Kosovu, tokom i posle rata 1999. godine. 

Zatvori, koji su se vecinom nalazili pri bazama OVK u Albaniji, korisceni su za 
isledjivanja koja su rutinski ukljucivala i mucenje, tvrde izvori intervjuisani 
za potrebe ovog istrazivanja.    

Bivsi pripadnici OVK koje smo intervjuisali vecinom se ponose ucescem u ratu 
protiv srpskih snaga, cije su akcije dovele do masovnog iseljavanja stotina 
hiljada kosovskih Albanaca iz njihovih kuca.   

Ali neki su takodje izjavili da se stide zbog onoga sto su neki komandanti i 
vodje OVK radili pod okriljem rata. 

“Tada mi to nije izgledalo neobicno,” izjavio je jedan bivsi pripadnik OVK, 
koji je prisustvovao ovim dogadjajima.          

“Ali sada, kada se osvrnem, jasno mi je da su neke od stvari koje su radili 
neduznim civilima bile pogresne. Ali ljudi koji su to radili ponasaju se kao da 
se nista nije dogodilo i tako nanose stetu sopstvenom narodu, Albancima.”

Jedan drugi ocevidac, Albanac sa Kosova, kaze da su ga drzali u bazi OVK u 
Kukesu pod optuzbom da je srpski spijun, što on odlucno porice. 

Ovaj svedok, koji je trazio da ostane anoniman, opisao je kako su vojnici OVK 
nedeljama zlostavljali i mucili zatvorenike u bazi, cesto pod nadzorom oficira 
OVK. 

“Gledao sam kako ljude tuku, bodu nozevima, udaraju palicama,” izjavio je. 
“Gledao sam kako ljude ostavljaju bez hrane po pet ili sest dana. Gledao sam 
kako spustaju mrtvacke kovcege u rake. Gledao sam kako ubijaju.”

Ovaj svedok tvrdi da su zatvorenici u Kukesu vecinom bili civili koji nisu 
ucestvovali u borbama, uglavnom Albanci optuzeni da saradjuju sa rezimom i 
poneki Rom. Bilo je tu i vojnika OVK zatvorenih iz disciplinskih razloga.  

Kako tvrde oba izvora, medju zatvorenicima su bile i tri kosovske Albanke. 
Dvojica zatvorenika su bili Romi iz Prizrena. Otatak su cinili kosovski 
Albanci, starosti izmedju 20 i 27 godina, optuzeni za saradnju sa srpskim 
snagama. Zatvorenik iz Kukesa je izjavio da je takodje cuo zatvorenike koji su 
muceni nedaleko od kompleksa kako vicu na srpskom.    

Zatvorenik kaze da je cuo “ljude koji su vikali dok su ih mucili, i jasno se 
moglo razaznati da im je srpski maternji jezik”.

Rekao je da su neki od zatvorenih kosovskih Albanaca bili ustreljeni ili 
prebijeni do smrti u samoj bazi dok su druge odvozili nekuda u zutiom 
mercedesu. Jedan kosovski Albanac je umro pred njegovim ocima, u prisustvu jos 
pet drugih zatvorenika, nakon sto su mu pucali u nogu i ostavili ga bez 
lekarske pomoci.     

Registar groblja  u Kukesu otkriva nesto vise o coveku koji je umro nakon sto 
su mu pucali u nogu. 
Prema sacuvanoj dokumentaciji, sahranjen je 10. juna na parceli rezervisanoj za 
kosovske Albance koji su preminuli u Albaniji za vreme sukoba, samo cetiri dana 
pre povlacenja srpskih snaga sa Kosova.  

“Svaki put kada sam video zuti mercedes, nekoga bi odvezli, i tog coveka nikada 
vise ne bih video,” izjavio je.  “Nikada nisu pronadjeni.”

Isti bivsi zatvorenik izjavio je da smatra da su ljudi bili zatvarani iz 
razlicitih razloga,  ukljucujuci osvetu i pohlepu, kao i optuzbe da su srpski 
spijuni.    

Jedan zatvorenik je radio kao policajac u Djakovici na zapadu Kosova za vreme 
Milosevicevog rezima. Odvezli su ga u zutom mercedesu i nikada vise nije 
vidjen. 

Drugi je bio nastavnik, a njegov navodni prestup je bio taj sto je posedovao 
dozvolu za oruzje koju su izdale srpske vlasti.

Bivsi zatvorenik je izjavio da veruje da je na ovoj lokaciji drzano vise od 25 
ljudi u periodu od marta do juna 1999, od pocetka NATO bombardovanja u bivsoj 
Jugoslaviji do ulaska NATO snaga na Kosovo. 

Zatvorenici su uglavon bili iz Prizrena i okolnih sela. Pripadnici OVK su ih 
hapsili nakon sto su talasi izbeglica sa Kosova usli u Kukes nakon pocetka 
kampanje bombardovanja.  Bar jedan zavorenik je uhapsen u Dracu ili Lusnji u 
centralnoj Albaniji, tvrde oba izvora.  

Nas izvor koji je bio zatvoren u Kukesu, seca se jednog zatvorenika, kosovskog 
Albanca, koji je kroz resetke na prozoru vikao vojnicima u dvoristu da ima 
sestoricu brace koji ce ga osvetiti ako ga oni ubiju. “Sta cete sa njima?” 
izazivao je ih je.  

Prema tvrdnjama ista dva izvora, kao i prema dokumentaciji UNMIK-a iz istraznog 
postupka, neki od prezivelih su posle rata prebaceni u pritvor policijske 
stanice u Prizrenu na Kosovu.     

Kao i druge zatvorenike koje je OVK drzala u Prizrenu, oslobodile su ih nemacke 
jedinice KFOR-a kada su preuzele zgradu 18. juna. 

Isti izvori navode da je u Kukesu ubijeno do 18 zatvorenika. 

Pripadnik OVK nam je rekao: “Jasno mi je da su ako su saradjivali sa Srbima 
naneli mnogo zla. Covek pobesni kada pomisli na masakre koji su se desavali sa 
druge strane granice. Ali tretman je bio brutalan. Na trenutke mi ih je bilo 
zao.”   

Bivsi zatvorenik sa kojim smo razgovarali izjavio je da ne veruje da je bilo ko 
od zatvorenika aktivno saradjivao sa srpskim vlastima.  

“Ali cak i ako su zasluzili da budu kaznjeni, niko nema pravo da muci druge 
ljude,”  kaze on. “To se ne radi ljudskim bicima.” 

MREZA LOGORA

Kukes je bio vazna strateska lokacija za OVK. Oruzje, uniforme, novac i 
ljudstvo su prolazili kroz hale i magacine na ovoj lokaciji. 

Baza je takodje bila vazna za vojnu policiju OVK, koja je navodno izdvajala 
sumnjiva lica iz mase civila koji su bezali ili su bili proterivani u Albaniju 
od strane srpskih snaga. 

Jedinica albanske vojske stacionirana u bazi u Kukesu pomagala je OVK da 
organizuje sopstvenu vojnu policiju, tvrdi nekoliko policajaca koje smo 
intervjuisali.  

Cini se da je Kukes bio jedan od vise zatvorskih centara u Albaniji i na Kosovu 
izmedju kojih su zatvorenici prebacivani. 

Dvojica zatvorenika su u Kukes prebaceni iz slicnog centra koji je OVK drzala u 
obliznjem gradu Burelu, gde je OVK imala kasarne za obuku vojnika tokom 
poslednja dva meseca rata, izjavio je bivsi zatvorenik.   

“Pricali su nam o tome kako tamo ubijaju ljude, kako ih bacaju u jame sa 
krecom,” izjavio je. “Sta se dogadjalo u Burelu moglo se videti i po tome kako 
su njih dvojica izgledali… Videlo se da su ih gadno mucili.”  

Prema dokumentaciji UN i podacima dobijenim tokom intervjua sa clanovima OVK i 
bivsim zatvorenikom,  zatvorenici su prebacivani u Kukes sa najmanje dva druga 
mesta, iz Draca i, posle rata, iz Prizrena na Kosovu.    

U vecini svojih baza u Albaniji OVK je imala obavestajne jedinice i vojnu 
policiju. 

Halil Katana, vojni analiticar iz Tirane, u svojoj autorizovanoj biografiji 
Kudusija Lame pod naslovom “Kudusi Lama: ratni general i komandant divizije 
Kukes”, konstatuje: “Ove jedinice (vojna policija OVK) imale su vaznu ulogu u 
disciplinovanju grupa OVK koje su obucavane u oblasti Kukesa, kao i u hvatanju 
srpskih agenata koji su ulazili u zemlju zajedno sa izbeglicama sa Kosova.”   

Prema tvrdnjama jos jednog  izvora, bivseg pripadnika OVK, ove jedinice su 
kontrolisale pritvorski centar u Babinama, u blizini granice u regionu Tropoja, 
centar za obuku u Burelu i bazu OVK u Dracu.    
Bislim Zirapi, koji je danas zvanicnik Ministarstva unutrasnjih poslova Kosova, 
bio je odgovoran za operacije OVK od pocetka maja do kraja NATO bombardovanja 
bivse Jugoslavije, 10. juna.
 
On tvrdi da su ljudi koji su drzani u pritvoru u Kukesu bili vojnici kojima su 
izrecene disciplinske mere i da u ovoj bazi kao i izvan nje niko nije ubijen. 
Ali takodje dodaje da je OVK tada bila neorganizovana i da je bilo naoruzanih 
vojnika i drugih lica koja su se slobodno kretala gradom, kao i u drugim 
delovima Albanije. “Moj prvi zadatak je bio da ih disciplinujem,” izjavio je.   
  
 
POCINIOCI U BEKSTVU 

Prema izjavama svedoka u isledjivanjima su ucestvovala i dvojica albanskih 
drzavljana koji su bili povezani sa OVK.  

Jedan od njih dvojice, za koga kazu da je imao dugu crnu kosu, bio je narocito 
brutalan prema Romima iz Prizrena. 

Jedan izvor tvrdi da su borci OVK koji su se vracali iz borbi na Kosovu ponekad 
iskaljivali bes na zatvorenicima. 

Drugi kaze da su zatvorenici muceni da bi priznali da su saradjivali sa snagama 
srpske drzavne bezbednosti. Tu sluzbu su nazivali UDBA.  Islednici su zeleli da 
dobiju snimljena priznanja zatvorenika.  
Isti izvori iz Kukesa su nas saopstili da su islednici u Kukesu bili oficiri 
OVK koji su ucestvovali u hvatanju osumnjicenih kolaboracionista. 

Oba nasa izvora su takodje identifikovali nekoliko oficira OVK koji su 
ucestvovali u zlostavljanjima u Kukesu. 

Jedan od njih se trenutno nalazi na visokom polozaju u pravosudju Kosova. 

Ovde ne otkrivamo imena navodnih pocinilaca, da ne bismo doveli u opasnost nase 
izvore.  

Neki od ljudi koji su ucestvovali u zlostavljanjima u Kukesu takodje su 
ucestvovali u otmicama stanovnika Kosova posle rata, tvrdi bivsi pripadnik OVK 
koga smo intervjuisali. 

Njihove mete nisu bili albanski “izdajnici” vec Srbi ili Romi koji su ostali na 
Kosovu nakon sto su NATO snage usle na ovu teritoriju. 

Jedan kosovski Albanac koji se iz inostranstva vratio da bi se borio na Kosovu 
rekao nam je da je video oko 30 Srba i Roma u logoru OVK u Babalocu, blizu 
Decana na zapadu Kosova, i to posle rata, u leto 1999.    

Izjavio je da je cuo urlike sa te lokacije i pretpostavio da zatvorenike muce. 
Kada bi NATO patrola prolazila kroz ovu zonu, zatvorenike su skrivali u 
skladište, dodaje isti izvor.  

Ovaj bivsi pripadnik OVK izjavio je da pretpostavlja da su ove grupe odvodjene 
preko granice i likvidirane. “Nikada ih vise nisam video niti nasao nesto o 
njima u novinama,” izjavio je. “Verovatno su zauvek nestali u planinama”.   

Altin Radzim ije nezavisni novinar iz Tirane
Majkl Montgomeri je specijalni izvestac Centra za istrazivacko novinarstvo u 
Berkliju, Kalifornija 
Vladimir Karaj je novinar dnevnog lista ‘Korrieri’ u Tirani 

Istrazivanje za ovaj clanak finansirano je iz Alumni fonda Balkanskih 
stipendija za novinarsku izuzetnost. Deo sredstava obezbedio je SCOOP,  dansko 
udruzenje za istrazivacko novinarstvo koje pomaze finansiranje istrazivackog 
novinarstva u istocnoj

 

http://balkaninsight.com/sh/main/news/18047/

Одговори путем е-поште