Još jedna jeftina podvala?
Broj 560 <http://www.novossti.com/category/broj-560/> Datum objave: 11.09.2010. Piše: Tatjana Tagirov Po tko zna koji put u postmiloševićevskoj Srbiji, na svjetlo dana izvučeno je pitanje otvaranja dosjea koje je nekadašnja Udba, potom Državna sigurnost i najzad BIA vodila o “državnim neprijateljima” svih vrsta. Ovaj put problem je podgrijao zaštitnik građana Saša Janković, spremno su ga podržale političke stranke – navodno i Demokratska stranka Borisa Tadića – pogotovo Srpski pokret obnove Vuka Draškovića, pa čak i socijalisti Ivice Dačića, nekadašnjeg dugogodišnjeg portparola Socijalističke partije Srbije, za čije su 20-godišnje vladavine sigurnosne službe bile maksimalno zloupotrebljavane. Odmah po zbacivanju režima Slobodana Miloševića 2001. godine, počele su pripreme za izradu zakona o skidanju tajnosti i otvaranju dosjea. Na inicijativu Vuka Draškovića, koji se s pravom može smatrati žrtvom tajnih službi (bio je praćen, hapšen, kriminalci iz državnih službi pokušali su ga ubiti u Budvi i na Ibarskoj magistrali, kada je četvoro njegovih suradnika ubijeno u atentatu kamionom), Komitet pravnika za ljudska prava (Yucom), Centar za unapređenje pravnih studija i Centar za ljudska prava izradili su 2004. jedan od prijedloga zakona. Kako se govori ovih dana, upravo bi on mogao biti okosnica konačnog zakonskog prijedloga koji bi se do kraja godine mogao naći pred zastupnicima Skupštine Srbije. MEĐUNASLOV: Kontinuitet praćenja i prisluškivanja Već te 2001. tek ustanovljena vlada premijera Zorana Đinđića donijela je Uredbu o skidanju oznake povjerljivosti s dosjea vođenih o građanima Republike Srbije u Službi državne bezbednosti, čime je ukinuta tajnost s dosjea o “unutrašnjim neprijateljima”. Član 1 te Uredbe kaže: “Skida se oznaka poverljivosti ‘Državna tajna’ sa svih dosijea… koji se odnose na problematiku unutrašnjih neprijatelja, odnosno, unutrašnjeg ekstremizma i terorizma u periodu od osnivanja Službe do 2. juna”, datuma stupanja te Uredbe na snagu. No, odmah potom je izmijenjen naziv pa i suština Uredbe, jer je ona umjesto skidanja oznake povjerljivosti naložila “stavljanje na uvid” dosjea građanima na koje se odnosi, a koji taj uvid zatraže. Rijetki su, međutim, koji su doista došli do svog dosjea. Jedan među malobrojnima je poznati beogradski odvjetnik Ivan Janković, koji je dobio uvid u svoj dosje sastavljen od 74 “dokumenta” (praćen je, prisluškivan i nadziran) od početka 80-ih godina do 1991., kada je Služba zaključila da kao odvjetnik više nije tako opasan “jer je prelaskom u advokaturu, smanjio aktivnost i proredio svoje kontakte sa građanskom desnicom”. U svom autorskom tekstu, objavljenom nakon uvida u svoj dosje, usprkos upozorenju nadležnih da je njegov sadržaj državna tajna i da o tome ni sa kime ne smije razgovarati, Janković navodi: “Ja sam još 1981. godine verovao i na neki način ‘znao’ (jer dokaza nisam imao niti sam ih mogao imati), a i prijateljima sam uvek govorio, da se moj telefon i stan prisluškuju. Bio sam doneo svesnu odluku da zbog toga ne menjam svoj svakodnevni život, tj. da preko telefona govorim i u stanu radim sve što bih govorio i radio kada bih uživao punu privatnost. Ali izgleda da sam, makar u podsvesti, gajio nadu da je policija racionalna i da me, možda, niko ne prisluškuje. Jer kada sam u dosijeu video crno na belo da smo za udbaše moj stan i ja godinama bili ‘objekat Java’, po kome su vršljali kako su hteli, nisam ostao ravnodušan. I još nešto. Kao i 1981, tako sam i 1991. verovao i ‘znao’ da me, sada Miloševićeva, tajna policija nadzire. Ono prvo uverenje se pokazalo tačnim, ali ovo potonje kao da nije, jer se moj dosije okončava 1990.” Janković dodaje: “Za sada sam odlučio da više verujem svom osećanju nego Ministarstvu unutrašnjih poslova”. Mnogi koji su bili pod paskom Službe našli su da su otpali iz “obrade” 1990. ili godinu kasnije, iako su sigurni da su i dalje bili praćeni i prisluškivani. Neki su obaviješteni da nikada nisu bili predmetom pažnje udbaša, te je razumno pretpostaviti da je početkom 90-ih Služba reorganizirana i da je promijenjena klasifikacija dosjea. Uredbom su otvoreni dosjei o “unutrašnjim neprijateljima”, odnosno “unutrašnjim ekstremistima i teroristima”, ali su dosjei prekvalificirani u “osobe bliske vanjskim obavještajnim službama”. U najkraćem, jeftina podvala. MEĐUNASLOV: Dosjei na friziranju Sasvim je sigurno da je BIA i nakon 2000. godine zloupotrebljavana. Prvo, nikada nije provedena lustracija, ni u toj instituciji ni u bilo kojem segmentu društva. Drugo, sve direktore BIA-e prate afere o prisluškivanju, posebno Radeta Bulatovića koji je tu dužnost obnašao od 2004. do 2008. i koji je bio izravno pod političkom palicom Vojislava Koštunice i njegove stranke. Počelo je formiranjem prelazne vlade 2001., u kojoj su bili predstavnici pobjedničkog DOS-a i starih struktura, socijalističko-radikalnih, te odbijanjem Koštunice da odmah smijeni Radeta Markovića, kojem je praktično ostavljen rok da pomete svoje prljave i krvave tragove za sobom. Javna je tajna da su tada širom Beograda i Srbije gorjele lomače za razne povjerljive dokumente, a ni do danas nije rasvijetljeno tko je iz tadašnje Službe odnio dosjee prvaka DOS-a, od Đinđića naniže, čiji su se dijelovi s vremena na vrijeme, u žaru političkih sukoba, pojavljivali u tabloidima i ostalom smećetisku. Služba je bila umiješana i za vrijeme Jovice Stanišića, danas haškog optuženika, i za vrijeme Radeta Markovića u sve najteže zločine u Srbiji i izvan nje. Oni koje je otpustila DOS-ova vlast nakon tog prvog “prelaznog razdoblja”, vraćeni su na posao nakon što je vlast 2004., nakon atentata na premijera Đinđića, preuzeo Koštunica. Današnja BIA tvrdi, iako neočišćena od takvih, da nema ništa protiv otvaranja te mračne zaostavštine, ali se i dalje postavlja problem informatora i doušnika Službe, kao i vjerojatnosti da su mnogi dosjei – a dosad ih je Arhivu Srbije predano 70 tisuća – temeljito očišćeni od mogućih kompromitirajućih podataka po one koji su još na vlasti ili blizu nje, ili u sastavu BIA-e. Kako god, uređivanje te materije također je jedan od uvjeta za približavanje Srbije Evropskoj uniji. Oko toga će se, sasvim sigurno, slomiti još mnoga koplja, s obzirom na to da bi – što se rijetko spominje – u domašaj tog zakona morale doći i ostale sigurnosne službe, prvenstveno vojne, čiji arhivi također kriju mnoge tajne iz mračnih prošlih vremena http://www.novossti.com/2010/09/jos-jedna-jeftina-podvala/
_______________________________________________ SIM mailing list s...@antic.org-snn http://lists.antic.org/mailman/listinfo/sim
