Title: Message
 
 

Bio sam zloupotrebljen

 Bila je to najsramnija re�ija u dvadesetom veku. Hrvatska strana, velike sile i, naravno, Beograd, perfidno i mimo mog znanja doneli su odluku o povla�enju vojske iz RSK

      Prolazimo poslednje kilometre uo�i susreta sa Milanom Marti�em, a Strahinja Kastratovi� me upozorava da �u ga jedva prepoznati. Kako �oveka nisam nikada ranije srela, njegov sada�nji izgled mogu da poredim samo sa onim televizijskim likom predsednika Republike Srpske Krajine od pre sedam godina. Danas je bez brkova, dvadesetak kilograma mr�aviji.
       U novembru �e Milan Marti� napuniti 48 godina. Poslednjih sedam je izgnanik, izbeglica, apatrid, kako govori i za svoje Kraji�nike. On, njegova supruga, sin i k�i �ive na tri mesta u dve dr�ave. �esto i bolno sanja rodnu ku�u u �agrovi�u kraj Knina, ali kad mi to ka�e, odmah me upozorava da ne brinem, jer on nije od onih �to pla�u. U Hrvatskoj mu je, u odsustvu, vi�e puta su�eno u raznim gradovima i ka�e: ��astili su me, kako �ujem, sa devedeset godina humanog zatvora, jer kod njih, zaboga, ne postoji smrtna kazna�.
       Za dve nedelje, otprilike, Milan Marti� putuje u Hag, a tamo�nji Tribunal ga je optu�io za granatiranje Zagreba u maju 1995. godine. Nekada�nji inspektor u kninskoj policiji (zavr�io je Vi�u kriminalisti�ku �kolu i studirao politi�ke nauke), �ovek koji ka�e da je i onda nevoljno prihvatio kandidaturu za predsednika Republike Srpske Krajine, ne strahuje od suda. Reklo bi se da je nekog finog traga ostavilo na njega dru�enje sa akademikom i psihijatrom Jovanom Ra�kovi�em za koga ka�e da mu je bio duhovni otac i koga u ovom razgovoru �esto pominje kao najpametnijeg Srbina. Pomagao mu je u osnivanju njegovog SDS-a, ali nikada nije bio �lan ove stranke.
       Kad je HDZ do�la na vlast, a Marti� se usprotivio da se njegova policija preimenuje u redarstvo, a da policajci nose crne uniforme sa �ahovnicama kao obele�jem u obliku slova �U�, prozvali su ga �erifom, ali njega to nije mnogo poga�alo. Zanimalo ga je jedino �ta ka�u njegov narod i Jovan Ra�kovi�. A tu je dobro stajao.
       U Hag idete, jer ste optu�eni za bombardovanje Zagreba 1995. Sada se moramo prisetiti okolnosti pod kojima ste doneli takvu odluku.
       - Pre toga, pre pada i predaje Krajine, bilo je pet �estokih agresija na Krajinu za koje Hrvatska nikada nije snosila sankcije, a tu su bile me�unarodne mirovne snage sve vreme i Hrvati su �ak hapsili njihove pripadnike. Tog 1. maja u zoru, 1995. Hrvatska je izvr�ila brutalnu agresiju i strahovit masakr civila, �ena, dece. Hrvati su odsekli severni deo od ju�nog dela zapadne Slavonije i pobili vi�e od trista civila koji su poku�ali da na�u spas s druge strane Save, da pre�u u Gradi�ku. Ja sam, u to vreme, kao predsednik RSK poku�ao diplomatskim putem da spre�im tu tragediju, upu�ivao sam poruke predstavnicima me�unarodne zajednice, Ujedinjenim nacijama, Vladi Hrvatske da se prestane sa tim zlo�inom. Hrvati se na to nisu obazirali i u hvalospevima su govorili o toj akciji hrvatske policije, mada je to bila kombinovana akcija vojske i policije.
       To je bila akcija �Bljesak�?
       - Da. I slede�eg dana opet smo tra�ili da prestanu sa napadom ali oni su nastavili pa su tog 2. maja pobili jo� 100-150 srpskih civila. Upozorio sam ih da �u ga�ati vojne ciljeve u Zagrebu ukoliko ne prestanu, i kada sam dobio izve�taj o ovim novim ubistvima, naredio sam da se ispale rakete na Ministarstvo odbrane i na Banske dvore gde su dono�ene sve ove odluke.
       U trenutku kada sam to naredio, imali smo daleko razornija sredstva od �orkana�, bile su to �lune�, kojima smo mogli da zbri�emo sve nekoliko stotina metara unaokolo, a ja sam rekao da ih ne ga�amo time. �ao mi je �to je stradalo i nekoliko civila u tom na�em odgovoru na hrvatske zlo�ine, jer to ni u kom slu�aju nije bila na�a namera. Hrvati su tako od d�elata postali �rtve, ali je �injenica da su tek nakon na�eg protivnapada pristali na pregovore. Tim potezom mi smo spasili najmanje 15-20 hiljada ljudi. Me�utim, zbog onih zverstava koja su po�inili nad tih nekoliko stotina Srba, Hrvati nisu snosili nikakve sankcije, a zbog na�e odbrane svog naroda oni su bili prikazani �rtvama a mi okupatorima. Zamislite, okupatori vlastitih ku�a?!
       Mo�e se zaklju�iti da vojska i policija RSK nije napadala ve� zapravo branila svoj narod.
       - Isklju�ivo. U javnosti je plasirano da je to radila nekakva vojska iz Srbije, �to nije ta�no. Mi smo branili vlastite ku�e. Na�a jedina ideja je bila da ostanemo da �ivimo tu gde su �iveli i na�i preci.
       Koliko vam je poznato da je bilo zlo�ina nad Hrvatima u Kninu gde ste vi imali odlu�uju�i uticaj i gde je bilo samo desetak odsto hrvatskog �ivlja?
       - Hrvate sam masovno spasavao. Mogu nabrojati stotinu njih koji su dolazili kod mene i koje sam �titio. Krajem 1991. i po�etkom 1992, ne se�am se ta�no, dogodio se jedan jedini zlo�in nad Hrvatima. U selu Ervenik pobijeni su �lanovi jedne hrvatske porodice. Insistirao sam da se po�inioci prona�u i kada su uhva�eni, osu�eni su na dvadeset godina zatvora. Dakle, nisam dozvoljavao zlo�ine i verujem da ima mnogo Hrvata koji bi mogli to da potvrde.
       Kada ste se prvi put sreli sa Slobodanom Milo�evi�em?
       - Nemojte, molim vas, o imenima. Ja ne �elim da ih spominjem. Neka to bude: �zvani�ni Beograd�. Bilo je to u julu mesecu 1991. i ve� je buktao rat.
       Jedan od najtragi�nijih doga�aja u srpskoj istoriji osta�e, bez sumnje, taj egzodus Srba iz Kninske Krajine u avgustu 1995. godine. Kako je vama, kao predsedniku RSK, moglo da se dogodi da o tome ne budete obave�teni?
       - To je ne�to �to me najvi�e boli. Desila se najsramnija re�ija u 20. veku. Re�irano je da iza�emo iz Krajine na taj na�in, da budemo progla�eni za kukavice, kakvim nas sve epitetima nisu �astili u to vreme...
       Ko je to re�irao?
       - Dogovor je bio izme�u hrvatske strane, velikih sila i naravno, Beograda. Na perfidan na�in, i mimo mog znanja, povu�ena je vojska iz RSK.
       Govorilo se da ste zapravo vi to naredili?
       - Mnogo se mahalo sa tom naredbom koju niko nije ni video. A ja sam, pou�en iskustvom iz zapadne Slavonije gde su stradali mnogi civili, doneo naredbu u 17,30 tog 4. avgusta da se u sela povu�e neborbeno stanovni�tvo - �ene, deca i starci, a svi ostali da se bore. Dakle, za tu famoznu naredbu o povla�enju vojske nisam znao, ali sam kasnije �uo od nekih oficira da su je dobili.
       Va�a ideja je, u tom trenutku, kada su Hrvati u ranim jutarnjim �asovima bombardovali Krajinu, bila da ostanete i da se borite?
       - Da. Mislio sam da je to moglo da se izvede pod uslovom da nije bilo te sramne re�ije. Bio sam u svojoj ku�i i slu�ajno su me mimoi�le dve granate. Oti�ao sam odmah u komandu da vidim �ta �emo raditi. Moja famozna civilna za�tita i vlada ve� su davno zbrisale u Beograd, Novi Sad, u egzil. Poslao sam apel zvani�nom Beogradu, da ne spominjem ime, da se uklju�i u odbranu po obavezi iz Vensovog plana, jer je bio du�an da pru�i za�titu, ukoliko to ne urade me�unarodne snage. Nisam dobio nikakav odgovor, ali mi je Milan Babi�, predsednik Vlade RSK u izbegli�tvu, posredno poru�io i to pet puta: nemoj slu�ajno tu�i Zagreb! To je bila jedina pomo� koja mi je stigla.
       Ne znaju�i i dalje za re�iju iza mojih le�a, nisam se slo�io sa generalom Mrk�i�em da se vojna komanda povu�e do Srba u Lici. Malo kasnije, objasnili su mi da pet-�est kilometara iznad Knina ima jedno dobro komandno mesto i da treba tamo da se povu�emo sa �itavom infrastrukturom. I tako su oni oti�li u to �uveno selo Pa�ine. Ja sam tek pred zoru oti�ao iz Knina da vidim �ta oni tamo rade i usput sreo civile na putu. A tamo je bila neka druga komanda koju ja nisam poznavao. Kako sam bio umoran i neispavan, a ve� odranije imao problema sa �e�erom, legao sam da se odmorim i zaspao. Kad sam se probudio, komanda je ve� utekla.
       Kasnije sam shvatio da je i to bilo re�irano kako bi me usta�e uhvatile na spavanju i otuda je bila lansirana ta famozna pri�a kako sam izvr�io samoubistvo. Krenuo sam i pe�ice pro�ao dvadeset kilometara sa kolonom ljudi da bi sustigao mog famoznog komandanta Mileta Mrk�i�a. Bio je iznena�en kad me je video, valjda je mislio da sam gotov, i kazao mi kako njega �eka helikopter, pa mogu i ja sa njim. Tada mi se sve sru�ilo...
       Mora da ste bili nezgodni i nepodobni za saradnju i nagodbu kada je sve to ura�eno mimo vas?
       - Ona strana koja me je nagovarala da se kandidujem za predsednika RSK o�igledno me nije dobro poznavala. Mislili su da �u poslu�iti svrsi da me jednokratno upotrebe, da budem krivac za ono �to su oni smislili. Kad je gospodin zvani�ni Beograd video da sa mnom ne mo�e onako kako je hteo, on je mene veoma brzo otpisao. Otprilike, nakon mesec dana i uzeo je za zvani�nog predsednika vlade �oveka koji u Knin nije ni dolazio, ve� je samo izvr�avao njegove potpise. Ja sam zastupao narod i mi smo delili istu sudbinu i isto mi�ljenje. Mi nismo hteli da idemo u Beograd, Kragujevac, Ni� ili Novi Sad, jer su nama bili dobri Knin, Benkovac, Obrovac i Korenica. Samo smo hteli da sa�uvamo �ivu glavu i ostanemo na svome.
       Mislite li da se va�im odlaskom u Hag mo�e ne�to promeniti kad je re� o onome �to se doga�alo leta 1995. i neslavnoj ulozi tada�nje vlasti RSK?
       - Najvi�e me pe�e �to je nama koji smo hteli da ostanemo i borimo se prika�ena etiketa kukavica. Boli me sudbina tog mog naroda koji je do�iveo status gori od apatrida. Da nemaju dr�avljanstvo, da su ljudi tre�eg ili petog reda, obespravljeni, jer nemaju �ak ni pravo glasa, ni u Hrvatskoj, ni u Republici Srpskoj pa ni u Srbiji danas, �to je veoma sramno.
       Kada sam se odlu�io na ovaj korak, nisam razmi�ljao o svojoj sudbini, jer je ona takva kakva je i nije ni trebalo da bude bolja od sudbine naroda na �ijem �elu sam bio. Odlazak u Hag mi na neki na�in predstavlja zadovoljstvo, pa makar tamni�io do kraja �ivota, ako bilo �ta uspem da pokrenem, kako bi se sa mrtve ta�ke pokrenuli problemi mog obespravljenog naroda.
       Na �iju savest ra�unate?
       - Ra�unam na bilo �iju savest, ako su hri��ani. A ve�inom jesu hri��ani oni koji bi trebalo da isprave te katastrofalne gre�ke koje su po�inili i boli koje su naneli mom narodu. Kada sam odlu�io da idem u Hag, najva�nije mi je bilo mi�ljenje mojih ljudi, sunarodnika. Oni su smatrali da je sada vreme da se neke stvari pokrenu.
       O�ekujem da se nateraju Hrvati da omogu�e Srbima da se vrate na svoja ognji�ta i da ih obnove. Hrvati se bogzna kako di�e demokratijom, a svaki �as hapse Srbe. Sad su mi uhapsili kuma, a kriv je samo zato �to sam mu ja krstio decu. Niko se ne vra�a u Knin osim starijih osoba jer njih hrvatska vlast ne maltretira po�to o�ekuje da umru. Niko mla�i nije do�ao, a niko nije nazad dobio stan niti �e ga dobiti dok je ovakva politika u Hrvatskoj.
       Vi to, pre svega, apelujete na vlast u Srbiji?
       - O�ekujem mnogo vi�e od na�e diplomatije, a ne samo da se izvinjava Hrvatima, jer nema za�to da im se izvinjava. Ako neko treba da se izvini, onda su to Hrvati, ako mora biti ikakvog izvinjenja. Najbolje bi bilo da oni poka�u kako su ne�to spremni da urade. A na�a diplomatija da se na dostojanstven na�in bori za na�a prava kod onih dr�ava u svetu koje mogu da nateraju Hrvate da se pona�aju zaista u skladu sa svojim humanim zakonima koje je Hrvatska donela.
       Reklo bi se da o novoj vlasti u Hrvatskoj ne mislite mnogo bolje no o onoj prethodnoj koja je nanela toliko zla Srbima?
       - Ova vlast je perfidnija i lo�ija od Tu�manove. Tu�man nam je otvoreno govorio da bi nas davio i to je i radio. A ovi glume demokrate, a rade gore nego �to je radila prethodna vlast.
       Bojite li se mogu�nosti da va�a odbrana u Hagu bude iskori��ena kao optu�ba na ra�un onoga kome ne �elite da spominjete ime, a koji je ve� u Hagu?
       - To mi ne pada na pamet. Ne bih svedo�io protiv nekoga pre svega zarad svoje dece. Moja optu�ba bi, u stvari, bila njegova odbrana.
       O�ekujete li pomo� od SRJ kada je re� o va�oj odbrani u Hagu?
       - Ve� dugo vremena sam odmaknut od politike. Vlast u Jugoslaviji nije ni�ta kriva za moju sudbinu i nemam nameru ni da je hvalim ni da je napadam. Za sebe li�no ne o�ekujem ni�ta, ali o�ekujem od ove vlasti da se prvenstveno zalo�i za re�avanje statusa mog naroda ovde i u Hrvatskoj.
      
       RADMILA STANKOVI�
      
      
      

Dokazi za Hag

Milan Marti� je odlu�io da sara�uje sa Tribunalom onog �asa kada je SR Jugoslavija donela Zakon o saradnji - ka�e za NIN advokat Strahinja Kastratovi� i dodaje:
       - Moj klijent odlazi u Hag mirno, bez prigovora i roptanja, bez pratnje i sirena, bez pompe i parade. Bio je spreman da odmah ide u Hag, ali sam ja tra�io tri nedelje za pripreme.
       Strahinja Kastratovi� dodaje da jo� uvek nije dobio novu optu�nicu protiv Milana Marti�a ve� samo onu staru od pre sedam godina, ali pretpostavlja da je ta vi�e puta inovirana. Na pitanje kako �e se braniti njegov klijent, na� sagovornik ka�e:
       - Milan Marti� je hrabar, dostojanstven, porodi�an �ovek, otac dvoje dece i njegova porodica mu daje ozbiljnu podr�ku. On nije �ovek suza, sete niti tuge, ve� ozbiljna li�nost koja �e pred sudom u Hagu pokazati svu ozbiljnost onoga �to je radio za svoj narod u Kninskoj Krajini. On ne�e nikoga da tereti kako bi sebi obezbedio bolji polo�aj, ali �e u�initi sve da rasvetli istinu o egzodusu ljudi iz Krajine i koliko su tome doprineli Srbi a koliko Hrvati, koliko me�unarodna zajednica.
       Moj klijent �e, tako�e, re�i zbog �ega se saglasio, ako se saglasio, da njegovi vojnici torpeduju vojne objekte u Zagrebu. Isklju�ivo vojne. Mi �emo dokazati koliko je ljudi iz Krajine pobijeno dok su be�ali u Bosnu, ponudi�emo dokaze kako je me�unarodna zajednica bila obave�tavana o tome da Hrvati ubijaju Srbe iz dana u dan, a da pri tom ni�ta ne preduzima. Marti� �e u Hagu braniti interese srpskog naroda kao �to je svoje Kraji�nike branio u vreme dok je bio na funkcijama u Kninu.


Copyright � 2000 NIN - All rights reserved

Reply via email to