Otvoreno pismo Džozefu Bajdenu, senatoru SAD
Uvaženi gospodine,
Kao uslov za nešto malo milostinje, kao nadoknade za rušilacke akcije vaših raketa u prolece 1999. godine širom moje zemlje, zahtevate da dva srpska politicara, za koje sam glasao, prvi put u mojih 70 godina, slobodno i sa uverenjem da demokratija ima smisla, ponude, valjda u ime celog njihovog naroda, izvinjenje za sva zla i nevolje koje je prethodni režim izazvao. Takav zahtev pokazuje da ni Vi, ni politika koju predstavljate ne poznajete, ili ne priznajete neke elementarne stvari podobne da se nazovu antropološke konstante. To su logika i etika. Logika nam kaže da i krivica i akt izvinjenja za nju leže na pociniocu inkriminisanog dela. Miloševicu se sudi, kako cak i pravnici i politicari Vaše zemlje tvrde, kako bi se skinula odgovornost sa citavog srpskog naroda i, implicite, poštovala sveta ljudska prava svakog nevinog pojedinca tog naroda. Oni koji su krivi i krivica im je dokazana, imaju ljudsko pravo da mole one kojima su zla naneli i da za to ocekuju ublažavanje kazne. Nevini s tim nemaju ništa.
Vaše ignorisanje logike ukazuje na nipodaštavanje etike. Jer eticnost koja podrazumeva spoj istinoljubivosti i poštenja veli da je Vašim zahtevom na grub nacin obezvredeno sve ono što je moj narod preduzimao da osvoji put slobode, demokratije, buducnosti. Tu želju, ugušivanu Brozovom despotijom, snažno je ispoljio protiveci se Miloševicevoj, vec 9. marta 1991. godine. Masovan protest Beogradana odvijao se u trenutku kada jedni tenkovi krecu na hrvatsko ratište, a drugi se izvode na ulice prestonice. Zar ne shvatate da se time narod Srbije unapred iskupljivao za mnoga nepocinstva jednog prokaženog režima, a znacaj tog cina nije ništa manje u moralnom pogledu od anglosaksonskoj politici tako dragog, 27. marta 1941. godine. Na isti nacin unizili ste i druge manifestacije otpora represivnom režimu, kakvih je bilo mnogo i kroz ulicne demonstracije, kao u zimu 1997. godine i kroz upornu borbu nezavisnih medija. Ali, uz to, rekao bih, izvrgli ste podsmehu cak i ono što su odredene "službe" Vaše zemlje na terenu uradile kao pomoc radanju demokratije u Srbiji. Posebno je tužno što Vaš zahtev podrazumeva da bi izvinjenje trebalo da bude dato i u ime desetina hiljada mladih ljudi Srbije koji su radije izabrali zlopacenje u tudini nego da uzmu oružje u ruke. Ne lici li Vam to na cinizam?
Kvalifikujuci g. Ðindica i g. Koštunicu, jednog kao pragmaticnog, drugog kao fanaticnog nacionalistu, Vi uvaženi senatore, po hrišcanskoj dogmi vidite trun u oku brata svojega, ali ne i brvno u oku svome. Jer, arogantna politika Vaše zemlje u neprincipijelnoj i gruboj borbi za nacionalne interese, nije ništa drugo do nacionalizam zamaskiran parolama o demokratiji i borbi za ljudska prava. Proucite pažljivo pismo pedesetorice znacajnih nemackih intelektualaca koje su oni nedavno uputili americkoj javnosti i videcete šta umni ljudi misle o politici Vaše zemlje.
Gospoda o kojoj je rec nikada nisu ulazila u trgovinu i pogodbe sa Miloševicem. Ali Vaša zemlja jeste. Za sve nas koji smo verovali u dolazak 5. oktobra 2000. želeli ga i doživeli ga, Miloševic je bio ono isto što i 9. marta 1991. godine. Ali, za Vas on je bio prvo "balkanski kasapin", potom "mirotvorac i faktor stabilnosti na Balkanu" i najzad osumnjiceni za ratne zlocine. Dok ste s njim trgovali i pogadali se na isti nacin kao i sa toliko drugih malih diktatora u Vašoj novijoj politickoj istoriji, ignorisali ste sve napore onih koji su ceznuli da tom coveku i njegovom režimu vide leda.
Uvaženi senatore, Vaši rezoni su rezoni predstavnika jedne arogantne supersile, imperije koja je u svom apogeju i smatra da joj je sve dozvoljeno. A znate li da se u bližoj istoriji, na šta vas opominju i nemacki intelektualci, imperije urušavaju mnogo brže nego nekada? Ja licno, iskreno receno, ne želim da se Amerika uruši kao imperija, jer bi to bila tragedija i za celu planetu. Želim da se Vaš veliki narod priseti zaveštanja onih koji su Ameriku stvarali i cinili je dostojnom poštovanja: Vašingtona, Džefersona, Linkolna, Ruzvelta i Kenedija. Da Amerika svoju sadašnju gramzivost svede na razumnu meru uskladivanja sopstvenih interesa sa interesima drugih. A nadasve da ne vreda jedan narod koji je istorijom predodreden da joj bude prijatelj.
Zoran Pavlovic,
slikar
Beograd
