Title: Message
Branko Dragas, ekonomski analiticar, do skoro dugogodisnji prijatelj i saradnik Zorana Djindjica, danas njegov veliki kriticar, tvrdi:

UKOLIKO "OVE" DO JESENI NE SKINEMO S VLASTI, IMACEMO SOCIJALNU REVOLUCIJU U SRBIJI
@ Svetlana VOJINOVIC

       Dok republicki premijer Zoran Djindjic vodi vladinu kampanju "Srbija na dobrom putu", i govori o sprovodjenju reformi, najavljujuci bolji zivot i visi standard za sve gradjane, sve veci broj eksperata iz oblasti privrede tvrdi da je Srbija iz dana u dan na sve losijem putu.
       Svedok: Kakva je trenutna nasa ekonomska situacija?
       Branko Dragas: Prema najnovijim istrazivanjima, gotovo 80 odsto gradjana u Srbiji zivi na samom rubu egzistencije. Oni dnevno prezivljavaju sa jedan do dva dolara. Nezaposlenih je u aprilu bilo 805 hiljada, od januara do aprila otpusteno je 79.250 ljudi, a da gotovo jos nije ni poceo proces privatizacije. Za ocekivati je da ce jos pola miliona ljudi - procesom privatizacije u narednom periodu - biti otpusteno. S druge strane, uopste se ne otvara mogucnost njihovog zaposljavanja.
       Nominalno plate jesu porasle, ali one ne prate rast cena. Samo u jednom danu cene lekova su skocile 81 odsto, struje 250 odsto.
       Industrijska proizvodnja gotovo da prosle godine nije imala nikakav rast. Za proslu godinu Srbija je imala 2,9 milijarde dolara trgovinski deficit, sto se u vreme bivseg rezima, dakle blokade i sankcija, nikada nije desilo. Taj trgovinski deficit u odnosu na period pod sadasnjim "reformatorima" veci je za 47,2 odsto nego u vreme Milosevica.
       Ukoliko uporedimo porodicni budzet u periodu januar-april ove godine u odnosu na isti prosle, on je veci za 246, dok su porodicni prihodi jedva uvecani za 60 odsto. I dok sadasnja vlast dovodi do sve veceg pada zivotnog standarda, istovremeno se vodi politika deviznog kursa po nalogu Medjunarodnog monetarnog fonda o navodnoj "stabilnosti kursa", koji je lazan. Ako su troskovi od njihovog dolaska na vlast porasli za 130 odsto, a odnos dinara prema DEM ostao isti, onda je to lazna stabilnost.
       S: Odlukom MMF dinar je, ipak, postao konvertibilan?
       B.D: To sto je dinar postao konvertibilan, ne znaci nista. Pokusajte da partnerima u Nemackoj platite robu dinarima, pokusajte da, recimo u Rimu, izvadite dinare da platite, opet ga nece primiti. To je lazna konvertibilnost. Ne mogu Nemacka, koja je prosle godine imala 110 milijardi dolara suficita, i Srbija koja je imala 2,9 milijarde deficita, da imaju komparativne privrede. To sto je MMF priznao konvertibilnost dinara po clanu 8. svog Statuta, kazuje samo da je to uradila birokratija MMF. Jer, zeli da definitivno dovrsi upropascivanje srpske privrede.
       MMF sprovodi tako svoju neoliberalnu teoriju, koja je upropastila mnoge zemlje. Najdrasticniji primer je Argentina, koja je deset godina hvaljena kao "fantastican sledbenik MMF", zemlja koja je drzala paritet kursa i devizne rezerve. I na kraju je dozivela krah.
       Birokrate iz MMF nece da priznaju da je neoliberalna teorija promasaj, i da ona ne moze pomoci zemljama u tranziciji. Kada protesti i nemiri kod nas, kao danas u Argentini, budu bili na vrhuncu, srpski reformatori ce sedeti u multinacionalnim kompanijama, i s prezirom ce se smejati i govoriti o narodu iz koga su potekli.
       S: Promovisuci u medijima konvertibilnost nase valute, uradjen je spot u kome se dinar nasao ponovo u svetu. Vuk Karadzic, Nikola Tesla, Stevan Mokranjac i Vajfert smesteni su pored likova sa americkih i engleskih banknota. Kakav je Vas komentar?
       B.D: Sve je to samo marketinski potez. Kod nas je pocela predizborna kampanja u kojoj konvertibilnost treba da bude vrhunski dokaz uspeha sadasnje vlasti. Dinkic nije sposoban da bude guverner. On je politickom nagodbom dosao na to mesto. To sto guverner kaze da ima 1,7 milijardu dolara u deviznim potencijalima, i jos 900 miliona dolara u poslovnim bankama - braneci na taj nacin konvertibilnost - je potpuno nepoznavanje finansijskih trzista. Ta konvertibilnost je nastala od donacija, zaduzenja kod MMF i otimacinom od siromasnog naroda, koju sprovodi u 744 menjacnice.
       Moje pitanje glasi: Hoce li oni koji su vodili takvu nakaradnu politiku jednog dana odgovarati?
       S: Vi ste dugo godina bili veliki prijatelj Zorana Djindjica. Sada ste jedan od najvecih kriticara njegove politike. Zasto?
       B.D: S premijerom sam se razisao, jer smo imali potpuno razlicit koncept razvoja Srbije. Od 1988. sam protivnik Milosevicevog rezima, bio sam jedan od glavnih finansijera tadasnje srpske opozicije. Nisam clan nijedne stranke, a prijatelj s Djindjicem sam bio 15 godina.
       Ceo koncept reformi, koji sprovode premijer i njegova ekipa, je neoliberalan. On se zasniva na sok terapiji, odnosno divljoj liberalizaciji i divljoj privatizaciji. Oni Srbiju dozivljavaju kao Kolumbiju, Cile, Paragvaj, ili Venecuelu. Cak je i jedna Bocvana odbila taj koncept, a Rusiju je 1998. doveo do velike monetarne krize.
       Ukoliko se nastavi sprovodjenje politike koju vode sadasnji srpski reformatori, doci ce do propasti Srbije i njene privrede. Za razliku od njih, ja ne zelim da Srbija postane protektorat ili filijala multinacionalnih kompanija, vec da bude drzava sa svojim nacionalnim suverenitetom, dostojanstvom, ravnopravno ukljucena u ekonomsku globalizaciju. Srbija mora da ima svoj put razvoja, koji nama odgovara.
       S: Sta to konkretno znaci?
       B.D: Oni definitivno nisu sposobni da pokrenu proizvodnju i zaposle ljude. Oslanjaju se iskljucivo na donacije koje nikako ne mogu da rese nas problem. One u zemlju najmanje dolaze u kesu. I tu treba napraviti analizu kuda su sve one otisle. Potpuni je apsurd, na primer, da se za podrsku nevladinom sektoru da 30 miliona dolara, a prosveti tri, cetiri miliona dolara.
       Ja sam predlagao proizvodnju i sto vecu uposlenost, Djindjic je to odbio. Razvoj Srbije u tom pravcu koce premijer i njegova vlada. Ako to rade po necijoj direktivi, onda je to jos veca sramota.
       Sukob izmedju nas dvojice izbio je i zbog koncepta privatizacije. Njihov cilj je da se rasproda drustvena imovina, dok se ja zalazem da se sva preduzeca i grane kod kojih drzava ima znacaj, dokapitalizuju, i to: 30 odsto gradjani, 30 drzavni i 30 odsto strani kapital.
       Najveca pljacka je privatizacija cementara. One su namerno prodate pod sramnim uslovima, i tu je neko uzeo proviziju. Prodaje se ispod cene.
       S: Ukoliko se nastavi sa sprovodjenjem dosadasnje ekonomske politike, gde nas to moze dovesti?
       B.D: Do jeseni cemo imati socijalnu revoluciju na ulici, a za godinu i po ne bi postojala srpska privreda. Srbiji su potrebni izbori, jer ce ovi na vlasti definitivno sve unistiti i rasprodati. Prema tome, glavni problem u Srbiji nije ni politicki, ni nacionalni, vec ekonomski. Onaj ko resi ekonomsko pitanje, vladace Srbijom u narednih trideset godina.

ZA SRPSKU VLADU DOVOLJNO DESET LJUDI
      S: Procene nekih analiticara govore da vladin aparat broji veliki broj nepotrebno zaposlenih?
      B.D: Mi imamo u odnosu na broj stanovnika jednu od najmnogoljudnijih vlada na svetu. Prema mom konceptu, srpska vlada imala bi deset clanova, devet luksuznih automobila, 25 malih automobila i dva putnicka kombija. To je sasvim dovoljno da bi srpska vlada uspesno funkcionisala.

http://www.svedok.co.yu/index.asp?show=30604

Reply via email to