UKOLIKO "OVE" DO JESENI NE SKINEMO S VLASTI, IMACEMO SOCIJALNU REVOLUCIJU U SRBIJI
@ Svetlana VOJINOVIC
Dok republicki premijer Zoran Djindjic vodi vladinu kampanju "Srbija na dobrom
putu", i govori o sprovodjenju reformi, najavljujuci bolji zivot i visi standard
za sve gradjane, sve veci broj eksperata iz oblasti privrede tvrdi da je Srbija
iz dana u dan na sve losijem putu.
Svedok: Kakva je trenutna nasa ekonomska
situacija?
Branko Dragas: Prema
najnovijim istrazivanjima, gotovo 80 odsto gradjana u Srbiji zivi na samom rubu
egzistencije. Oni dnevno prezivljavaju sa jedan do dva dolara. Nezaposlenih je u
aprilu bilo 805 hiljada, od januara do aprila otpusteno je 79.250 ljudi, a da
gotovo jos nije ni poceo proces privatizacije. Za ocekivati je da ce jos pola
miliona ljudi - procesom privatizacije u narednom periodu - biti otpusteno. S
druge strane, uopste se ne otvara mogucnost njihovog
zaposljavanja.
Nominalno plate jesu
porasle, ali one ne prate rast cena. Samo u jednom danu cene lekova su skocile
81 odsto, struje 250 odsto.
Industrijska
proizvodnja gotovo da prosle godine nije imala nikakav rast. Za proslu godinu
Srbija je imala 2,9 milijarde dolara trgovinski deficit, sto se u vreme bivseg
rezima, dakle blokade i sankcija, nikada nije desilo. Taj trgovinski deficit u
odnosu na period pod sadasnjim "reformatorima" veci je za 47,2 odsto nego u
vreme Milosevica.
Ukoliko uporedimo
porodicni budzet u periodu januar-april ove godine u odnosu na isti prosle, on
je veci za 246, dok su porodicni prihodi jedva uvecani za 60 odsto. I dok
sadasnja vlast dovodi do sve veceg pada zivotnog standarda, istovremeno se vodi
politika deviznog kursa po nalogu Medjunarodnog monetarnog fonda o navodnoj
"stabilnosti kursa", koji je lazan. Ako su troskovi od njihovog dolaska na vlast
porasli za 130 odsto, a odnos dinara prema DEM ostao isti, onda je to lazna
stabilnost.
S: Odlukom MMF dinar je,
ipak, postao konvertibilan?
B.D: To sto je dinar postao
konvertibilan, ne znaci nista. Pokusajte da partnerima u Nemackoj platite robu
dinarima, pokusajte da, recimo u Rimu, izvadite dinare da platite, opet ga nece
primiti. To je lazna konvertibilnost. Ne mogu Nemacka, koja je prosle godine
imala 110 milijardi dolara suficita, i Srbija koja je imala 2,9 milijarde
deficita, da imaju komparativne privrede. To sto je MMF priznao konvertibilnost
dinara po clanu 8. svog Statuta, kazuje samo da je to uradila birokratija MMF.
Jer, zeli da definitivno dovrsi upropascivanje srpske
privrede.
MMF sprovodi
tako svoju neoliberalnu teoriju, koja je upropastila mnoge zemlje.
Najdrasticniji primer je Argentina, koja je deset godina hvaljena kao
"fantastican sledbenik MMF", zemlja koja je drzala paritet kursa i devizne
rezerve. I na kraju je dozivela krah.
Birokrate iz MMF nece da priznaju da je neoliberalna teorija promasaj, i da ona
ne moze pomoci zemljama u tranziciji. Kada protesti i nemiri kod nas, kao danas
u Argentini, budu bili na vrhuncu, srpski reformatori ce sedeti u
multinacionalnim kompanijama, i s prezirom ce se smejati i govoriti o narodu iz
koga su potekli.
S: Promovisuci u
medijima konvertibilnost nase valute, uradjen je spot u kome se dinar nasao
ponovo u svetu. Vuk Karadzic, Nikola Tesla, Stevan Mokranjac i Vajfert smesteni
su pored likova sa americkih i engleskih banknota. Kakav je Vas
komentar?
B.D: Sve je to samo
marketinski potez. Kod nas je pocela predizborna kampanja u kojoj
konvertibilnost treba da bude vrhunski dokaz uspeha sadasnje vlasti. Dinkic nije
sposoban da bude guverner. On je politickom nagodbom dosao na to mesto. To sto
guverner kaze da ima 1,7 milijardu dolara u deviznim potencijalima, i jos 900
miliona dolara u poslovnim bankama - braneci na taj nacin konvertibilnost - je
potpuno nepoznavanje finansijskih trzista. Ta konvertibilnost je nastala od
donacija, zaduzenja kod MMF i otimacinom od siromasnog naroda, koju sprovodi u
744 menjacnice.
Moje pitanje glasi:
Hoce li oni koji su vodili takvu nakaradnu politiku jednog dana
odgovarati?
S: Vi ste dugo godina bili
veliki prijatelj Zorana Djindjica. Sada ste jedan od najvecih kriticara njegove
politike. Zasto?
B.D: S premijerom sam
se razisao, jer smo imali potpuno razlicit koncept razvoja Srbije. Od 1988. sam
protivnik Milosevicevog rezima, bio sam jedan od glavnih finansijera tadasnje
srpske opozicije. Nisam clan nijedne stranke, a prijatelj s Djindjicem sam bio
15 godina.
Ceo koncept reformi, koji
sprovode premijer i njegova ekipa, je neoliberalan. On se zasniva na sok
terapiji, odnosno divljoj liberalizaciji i divljoj privatizaciji. Oni Srbiju
dozivljavaju kao Kolumbiju, Cile, Paragvaj, ili Venecuelu. Cak je i jedna
Bocvana odbila taj koncept, a Rusiju je 1998. doveo do velike monetarne
krize.
Ukoliko se nastavi sprovodjenje
politike koju vode sadasnji srpski reformatori, doci ce do propasti Srbije i
njene privrede. Za razliku od njih, ja ne zelim da Srbija postane protektorat
ili filijala multinacionalnih kompanija, vec da bude drzava sa svojim
nacionalnim suverenitetom, dostojanstvom, ravnopravno ukljucena u ekonomsku
globalizaciju. Srbija mora da ima svoj put razvoja, koji nama
odgovara.
S: Sta to konkretno
znaci?
B.D: Oni definitivno nisu
sposobni da pokrenu proizvodnju i zaposle ljude. Oslanjaju se iskljucivo na
donacije koje nikako ne mogu da rese nas problem. One u zemlju najmanje dolaze u
kesu. I tu treba napraviti analizu kuda su sve one otisle. Potpuni je apsurd, na
primer, da se za podrsku nevladinom sektoru da 30 miliona dolara, a prosveti
tri, cetiri miliona dolara.
Ja sam
predlagao proizvodnju i sto vecu uposlenost, Djindjic je to odbio. Razvoj Srbije
u tom pravcu koce premijer i njegova vlada. Ako to rade po necijoj direktivi,
onda je to jos veca sramota.
Sukob
izmedju nas dvojice izbio je i zbog koncepta privatizacije. Njihov cilj je da se
rasproda drustvena imovina, dok se ja zalazem da se sva preduzeca i grane kod
kojih drzava ima znacaj, dokapitalizuju, i to: 30 odsto gradjani, 30 drzavni i
30 odsto strani kapital.
Najveca pljacka
je privatizacija cementara. One su namerno prodate pod sramnim uslovima, i tu je
neko uzeo proviziju. Prodaje se ispod cene.
S: Ukoliko se nastavi sa sprovodjenjem
dosadasnje ekonomske politike, gde nas to moze
dovesti?
B.D: Do jeseni cemo imati
socijalnu revoluciju na ulici, a za godinu i po ne bi postojala srpska privreda.
Srbiji su potrebni izbori, jer ce ovi na vlasti definitivno sve unistiti i
rasprodati. Prema tome, glavni problem u Srbiji nije ni politicki, ni
nacionalni, vec ekonomski. Onaj ko resi ekonomsko pitanje, vladace Srbijom u
narednih trideset godina.
ZA SRPSKU
VLADU DOVOLJNO DESET LJUDI
S: Procene nekih analiticara
govore da vladin aparat broji veliki broj nepotrebno
zaposlenih?
B.D: Mi imamo u odnosu
na broj stanovnika jednu od najmnogoljudnijih vlada na svetu. Prema mom
konceptu, srpska vlada imala bi deset clanova, devet luksuznih automobila,
25 malih automobila i dva putnicka kombija. To je sasvim dovoljno da bi
srpska vlada uspesno
funkcionisala.
