PORODICE POGINULIH: NECEMO STATI
BRANIMIR GUGL: DOKAZI LAZNI, PRESUDA CINICNA
SLOBODAN SISIC: JEDINA MOGUCA ODLUKA
@ Svetlana Vojnovic Branka Mitrovic
Nekadasnji direktor RTS Dragoljub Milanovic osudjen je krajem prosle nedelje na
10 godina zatvora zbog odgovornosti za pogibiju 16 radnika u bombardovanju NATO
23. aprila 1999. U obrazlozenju presude Sudskog veca Okruznog suda u Beogradu,
kojom nijedna strana u procesu nije zadovoljna, navedeno je da je Milanovic
kaznjen zato sto nije postovao Pravilnik i naredbe, odnosno nije aktivirao
naredbu broj 37. o premestanju ljudi i tehnike u vreme ratnog stanja.
Milanovic je, naime, proglasen krivim
jer nije postupio po naredjenjima Savezne vlade da nalozi premestanje ljudstva i
tehnike na rezervne polozaje, "iako je bio svestan mogucih teskih posledica tog
nepostupanja, ukljucujuci smrt zaposlenih", saopstila je predsednik sudskog
veca, sudija Radmila Dicic. Ocenila je da Milanovic ne bi bio osudjen da je u
skladu s naredbom nalozio preseljenje tv u Kosutnjaku, na rezervno mesto rada.
Sud, inace, nekadasnjem direktoru nije stavio na teret da je unapred znao za
bombardovanje.
Milanovicev branilac
Branimir Gugl izjavio je da je presuda direktna posledica politickog pritiska i
najavio da ce svakako iskoristiti pravo na
zalbu.
- Takve presude su donosene jos
samo u vreme staljinizma! Razlika je jedino u tome sto su nekada optuzeni, po
svaku cenu, morali da priznaju fingirane optuzbe. Sada se s pravom postavlja
pitanje u kom je kabinetu izvrsne vlasti presuda pisana! Predsednik veca ni za
jednu stavku nije imao obrazlozenje i onda je kompletno izmenio cinjenicno
stanje, odnosno koristio "cinjenice" koje uopste nisu dokazane. Sve je zasnovano
na falsifikatima jer nijedan originalan dokument ne postoji. To je najsramnija
presuda otkad postoji ova zemlja - ocenio je Gugl u razgovoru za "Svedok",
dodajuci da je cinicna izjava sudije Dicic da osuda Milanovica nije ujedno i
amnestija za NATO.
- Okruzno javno
tuzilastvo je jos pre sedam meseci odustalo od gonjenja celnika NATO i upravo je
Okruzni sud doneo resenje o obustavi postupka. Dakle, sud Dicicke! Isto tako je
cinicna i izjava da Milanovic nije postovao nepostojecu naredbu i izmestio ljude
u Kosutnjak, odnosno da ne bi odgovarao da je tamo poginulo i 300
ljudi!
Zastupnik optuzbe Slobodan Sisic
delimicno je zadovoljan presudom, ali, podvlaci u razgovoru za "Svedok", da je
sudsko vece "donelo jedinu mogucu
odluku".
- Odluka treba da sluzi na cast
clanovima veca. Ovog trenutka najvisi domet pravosudja izrazen je upravo kroz
ovu presudu. Ona je zapravo presedan u pravosudnoj praksi jer se Krivicno vece
prvi put usudilo da primeni zakon na one koji su bili u vrhu vlasti bivseg
rezima. Ipak, moja primedba bi bila ta sto Milanovic nije upucen u pritvor do
pravosnaznosti presude - smatra Sisic, naglasavajuci da Milanovic sigurno nije i
jedini krivac.
- Necemo stati. Krivce
treba traziti i na mnogo jacim adresama bivse vlasti. Pre svega mislim na vojni
vrh. Milanovic je kriv sto, kao najodgovorniji covek u RTS, nije izvrsio
naredjenje vlade, kojim je nalozena dislokacija radnika u Kosutnjak. Tako je u
velikoj meri doprineo nastanku ove tragedije u kojoj je 16 ljudi poginulo, a
vise povredjeno. Presuda je mogla da bude i maksimalna, ali ni ona ne bi mogla
da ublazi bol i tugu ostecenih. Presuda bi mogla da bude i opomena sadasnjoj
vlasti da niko nije izuzet od krivicne odgovornosti ukoliko ne postupa po zakonu
- ocenio je zastupnik poginulih radnika.
Odbrana najavljuje zalbu i na to ima
potpuno zakonsko pravo. S druge strane, dodaje Sisic, "kao covek i kao advokat
nezadovoljan sam sto su nasi drzavni organi oslobodili odgovornosti NATO. Oni su
naneli veliku tragediju srpskom narodu i na njihovoj odgovornosti treba
insistirati. Ova presuda ne sme i ne treba da amnestira NATO, odnosno skine
krivicu za zlocine koje su pocinile zemlje alijanse".
MILANIVIC
NIJE JEDINI KRIVAC
MNOGI SU SE IZVUKLI, PA I NATO
KOGA JE VLAST
AMNESTIRALA
Vlastimir, otac nastradale
Ksenije Bankovic, smatra da je sramno sto je Medjunarodni sud u Strazburu
odbio tuzbu porodica nastradalih o odgovornosti NATO u vreme
bombardovanja.
- Zamislite, posto
nasa zemlja nije potpisnik Konvencije o ljudskim pravima, mi, cija su deca
nastradala, nemamo nikakvog prava! Znaci, mi nismo ljudi! To je sramota. S
druge strane, drzava, kako u vreme onog rezima, tako i sada, ne preduzima
nikakve mere da se NATO tuzi zbog bespotrebnog i neopravdanog
bombardovanja Srbije. Stavise, vlast je amnestirala NATO. I sada, posto je
doneta presuda Milanovicu, osecam se prazno. I da je izrecena kazna od 15
godina isto bih se osecao. U ovaj tragican slucaj nije bio umesan samo
Milanovic, a samo on odgovara. Neki su se izvukli - smatra
Bankovic.
Dragan Medic, otac
nastradalog Sinise, nije zadovoljan izrecenom
presudom.
- Trebalo je da dobije
maksimalnu kaznu. Ali, kada pomislim da je mogao da bude i oslobodjen,
mozda je izrecena kazna i dobra. Ipak, ocekujem da ce javni tuzilac da se
zali i trazi maksimalnu kaznu.
Porodice poginulih isticu da je
presudom Milanovicu okoncan samo prvi deo njihove borbe za dokazivanje
istine o bombardovanju RTS.
-
Kaznom nismo zadovoljni, ali vazno je da je dokazana njegova krivica. Sada
cemo dokazati da je postojao lanac naredjivanja u tv koji ide do tadasnjeg
vrha drzave - najavio je Kuzman
Stojmenoski.
- Visina kazne je
neprimerena zrtvama jer je ubijeno 16 ljudi. To znaci da svako u ovoj
zemlji moze da ubije 16 ljudi i da dobije 10 godina zatvora! Ali, ovo je
samo jedan deo u sudjenju u 'slucaju televizija'. Mi, roditelji, od
pocetka smo smatrali da taj lanac postoji, ali smo zadovoljni sto smo kao
pljuvani i maltretirani uspeli da dovedemo tog zlotvora da ovde sedne i da
pokazemo da nije bogom dan i da je zlocinac i ubica. Ubio je mog sina i 15
njegovih drugara - ocenio je
Stojmenovski.
Krivicnoj prijavi
protiv Milanovica, inace, nisu se pridruzile dve porodice stradalih
radnika 23. aprila 1999. godine: Joncic i
Markovic.
SUD TRI
PUTA TIPOVAO KAZNU
U IGRI BILO 7, 10 I 12 GODINA
Oni koji su s paznjom
pratili sudjenje Milanovicu, a koji su stali u njegovu odbranu, "Svedoku"
su dali na uvid dokumenta, prednaredbe i naredbe koje se ticu postupanja
zaposlenih u vreme ratne opasnosti. Ocigledno je da su prepravljani, da se
pojavljuju dva razlicita "originala", da su pojedini papiri, koji su
korisceni kao dokaz, izvuceni sa kompjutera bez ikakve potvrde ko ih je i
kada i za koga napisao...
Niko ne
zna kako u originalu izgleda cuvena naredba broj 37 jer je ona, navodno,
izgorela tokom petooktobarske revolucije i paljevine RTS. Postoji samo
sluzbena beleska "u kojoj oni koji su je sastavljali sami sebi nesto
objasnjavaju", bez pecata. U njoj pise da je napisana 2. aprila 1999.
godine u 21 sat, ali daktilografkinja za koju je receno da ju je kucala je
izjavila da taj papir nikada nije bio u njenim rukama i da je ona na poslu
tog dana bila samo do 19 casova.
Upravo na osnovu ovakve, tvrdi se - lazne papirologije, Milanovic je jos
pre nego sto je otpocelo sudjenje cuo da ce "zaraditi" 12 godina zatvora.
Pogresio je za dve. Oni koji su bili prosle nedelje u sudu, kada je
donosena presuda Milanovicu, tvrde da je toga dana tri puta menjana odluka
kolika ce biti kazna. Tipovalo se na 7, 10 i 12
godina.
