http://www.patriotmagazin.com/media/011.htm PATRIOT, broj 21, 1.juli, 2002. Bogdan Tirnanic, clan biblioteke, u seriji tekstova za Patriot Spoljni poslovi: Voja i Kiza, dva praseta Ratne igre Uvek kada ga predsednik optuzi za pokusaj drzavnog udara, premijer Dindic trazi dokaze. Sada se situacija obrnula: Dindic pruza dokaze, ali Voju to ne zabrinjava - jer, drzavni udar je drzavni udar, a kokain je droga! Ovo bi moglo da ispadne duza prica. U svakom slucaju, bice zaobilaznija. Elem, pred sve one ratove, kojima se ni broja ne zna, jako sam dobro stajao u Sarajevu. Jer sam u tom gradu zauvek ostao stranac. No, kao tadasnji kolumnista Oslobodenja i gost-dramaturg lokalne televizije, nisam oskudevao; naprotiv. Jednom smo, tako, u nekoj kafani, mezetili mladu jagnjetinu. Lokal se nalazio na Bembasi, tacno na onom istom mestu gde, u najcuvenijem filmu Sibe Krvavca, njemacki oficir nizeg ranga pita svog generala da li zna ko je zapravo Valter. Pruski vojskovoda baci s visine pogled na Sarajevo (kamera svenkuje) i kaze: "To je Valter!" Bilo nekad. A onomad smo, od duga vremena, pisali Ustav BiH. Sidran i Grebo, koji danas verovatno ne mogu medusobno da se smisle, odmah su se posvadali oko jezika. Oba su se tada jos zvala srpskohrvatski. Njima je to bilo normalno. Ali je meni, coveku koji je ostao stranac u Sarajevu, bilo sumnjivo. "Samo se vi zezajte, ali dolazi vreme kada ce vas neko iscepati k'o svinja masnu Politiku!" Ni sam nisam bio svestan sta govorim. Oni jos manje. Jer ce se, kao i ranije, opet dogovoriti. Onda sam se ja digao i otisao. Sutra je poceo rat. Uloga promincle u bosanskom ratu Citaocima ovog lista, od kojih su mnogi sigurno zestoko propatili (vidim da preziveli clanovi porodice Zec zive u Banjaluci), bice tesko da shvate kako je nama taj rat, u kome Srbija nikako nije ucestvovala, bio smesan. Pocevsi od one pucnjave sa krova Holidej ina, preko placljivih molbi Gorana Milica i Silvije Luks svom djedi Aliji da spusti loptu, pa sve tako sledecih nekoliko godina. A mrtvih na sve strane. Od Hrvata koji su ratovali u Bosni znam generala Praljka, propalog filmskog reditelja, mudzahedinski ajatolah Divjak bio je zapravo golubar sa beogradskog Vozdovca. Nisu me uopste interesovali. Ono sto me je dovodilo do smeha/bola behu postupci srpske strane. Mozda je imao pravo Slobodan Milosevic kada ih je sve oterao u mesto rodenja. No, i tamo, kada je bilo jasno da su braca, njihove svade i prepucavanja su se nastavili: Karadzic izda jednu naredbu Mladicu (da se, recimo, ocisti sneg), Mladic odmah, na svoju ruku, sve sisuci prominclu, ocisti Srebrenicu. Ili je obratno, ko ce ga znati. Nismo tada ni sanjali da se nesto slicno moze dogoditi i nama. Bilo kako bilo, u Beogradu se, bas dok ovo pisem, hiljade ljudi okuplja na jednom trgu, trazeci ponovno uvodenje bratstva-jedinstva. Hoce li neko zapucati s krova, tek onako, iz zabave? Situacija koju (nevesto) opisujem plod je drugih situacija. Najpre netrpeljivosti izmedu Kostunice i Dindica. Ovaj drugi je godinu i po dana probijao usi celom narodu zahtevom da se smeni general Pavkovic, odlican vojnik, nikakav covek, no onom prvom to nikako nije bilo po volji. On je, naime, lojalista. Nece da proba pasulj bez zaprske. Iznenada je Voja promenio strategiju: poslao je zlosrecnog Pavkovica u penziju. Ovaj nece ni da cuje - okupio oficire, ciste puske. Najvecu podrsku dobio je sa strane odakle je nikako nije ocekivao - od Zorana Dindica. Premijer se pojavio na "objektivnoj" drzavnoj televiziji da, tresuci se kao prut, optuzi svog nekadasnjeg partijskog kolegu za pokusaj drzavnog udara. Utesno je kada nesto takvo cujes iz njegovih usta. Kao da se povampirio neko iz grupe Bader-Majnhof, ciji je clan - prica se - Kiza svojevremeno bio. U mislima. Ubistvo Parlamenta u vidu tranzicije Posto se - da razjasnim - doticni lord od Surcina za godinu i po dana u tome veoma izvezbao, kad god mu se ukaze zgodna prilika, izvrsi drzavni udar, katkada i po nekoliko u toku samo jednog dana. Evo primera: posto mu poslanici iz redova DSS-a idu na srcani zivac, sve ih je izbacio iz Skupstine kao neradnike. Uskoro ce Ceda tamo ostati sam. Zato je Slobu, od muke, savladao onaj koksaki-virus. Tako da se to, sve u svemu, vise ne moze izdrzati. Ako neko ima duze pamcenje, setice se da je Kostunica bio pobednik na izborima 2000. godine. Ali je to, zapravo, bio Dindicev plan; posto je u to vreme jos nesto citao, on se dosetio da firera iz Pozarevca moze maknuti samo neko ko je prakticno nepoznat. Opredelio se, dakle, za Kostunicu. Sreca sto mu Zarko Korac nije pao na pamet. Odmah je zatrazio da mu se, u vidu nadoknade, unapred garantuje mesto premijera Srbije - on je na vlasti prakticno tri meseca duze nego sto to pise u istoriji. Sve bi se zavrsilo u najboljem redu da, posle izbora, popularnost do tada marginalnog DSS-a nije pocela naglo da raste. Mnogi se socijalisti i julovci podavise u mutno Dunavo preplivavajuci na Vojinu stranu. Dindic se time osetio pogoden, sasvim zaobiden. Poceo je da vlada kao da mu je Srbija nasledno dobro. Nista zakoni, samo njegova rec. Sa tim je dobro prolazio u inostranstvu: gde god da ode, udele mu neku kintu, on odmah potrosi na sladoled. Zemlja je pocela rapidno da propada. Ustogljenom pravniku Voji to je stvaralo glavobolju. Aspirini nista ne pomazu, Tijanic jos manje. Ne samo da je, otud, Dindica optuzio za korupciju i sverc cigaretama nego je i sve sto dolazi sa te strane ignorisao. Pre svega - sljivovicu. Nije hteo da Slobu posalje u Hag, a Pavkovica je drzao u strazarskoj kucici, pravdajuci to cinjenicom kako kolega Zoki pusta bivseg sefa DB-a Radeta Markovica da na miru sreduje arhivu tajne policije. Onda je, kako rekosmo, tikva pukla, tako da je sada u Srbiji nerascisceno u svim pitanjima. Dindic je taj koji se poziva na Ustav i zakone, dok ih, po njemu, Kostunica koristi glede proliva. Eto, sta sam rekao! - dere se sa balkona Pavkovic. Obijica grdno grese. Duznost je svakog vojnika da bespogovorno izvrsi naredenje. Prema tome - Pavkovic je u stanju pobune. Samo mu fali Bora Jovic pa da izvedu tenkove. S druge strane, fascinantno je da se neko kome konstitutivni papiri nisu znacili nista sada na njih poziva, ne osecajuci nikakvu nelagodu sto u pogledu toga gresi. Jer, Kostunicino je neotudivo (i neograniceno) pravo da smenjuje i postavlja generale. Kao i desetare. Pozivanje na nekakvu odluku Saveta odbrane je smesno, buduci da se, u mirnodopskim uslovima, radi iskljucivo o konsultativnom telu, ciji su clanovi, uz Voju, dvojica buducih zatvorenika. Njima je, naglo, Pavkovic postao neophodan. I on to zna, pa izigrava juznoamerickog generala; promenio plocicu na vratima, sada se zove Pinoce. Takode zna da je Dindic shvatio poruku. Tako je taj doktor za nista, u vecnoj rekostrukciji svoje vlade, ciji se broj ministara priblizava broju stanovnika V. Britanije, za novog ministra energetike postavio zenu rodenu u Juznoj Americi, inace tvrdu marksistkinju po porodicnom poreklu; ljubav prema konjima vise je sa Engelsove strane. Ona je odmah objavila da ce struja enormno poskupeti. Ko nema da plati, neka proda stan! Uskoro ce sume oko Beograda biti pune beskucnika. I Kostunica je jednom dosao odatle. Samo sto oni koji sada dodu nece biti tako pristojni. Ako vam nije smesno, evo mene preko Drine da vas golicam po tabanima! Serbian News Network - SNN [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/
