http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/I02083101.shtml Glas javnosti, 1.septembar, 2002. Intervju: Prof. dr Nenad Kecmanovic o predsednickim izborima u Srbiji i svom politickom "povratku" u Bosnu Ostati Srbi, a biti Evropljani Posle Tita i Milosevica, zeljni smo neizvesnih izbora s vise ozbiljnih kandidata Da li ce predsednicki izbori sadasnju politicku situaciju konsolidovati ili ce biti potrebni vanredni parlamentarni izbori? - Ako pobedi Kostunica, on ce, kako je i najavio, odmah raspisati vanredne parlamentarne izbore i vratiti svoje poslanike u skupstinske klupe. Ako pobedi Labus, sto pojednostavljeno znaci Dindjic, izbora nece biti. Ovaj drugi i manje verovatni izborni ishod znacio bi istina politicku konsolidaciju koja je povoljan okvir za kontinuitet i tempo socijalno-ekonomskih reformi. Medjutim, postoji sklonost svake vlast da se apsolutizuje. Zato treba imati na umu staro Monteskijeovo upozorenje da se svaka vlast najbolje ogranicava drugom vlascu. I vi, dakle, delite misljenje da su nam neophodni i Kostunica i Dindjic, istovremeno? - Mogli bismo, naravno, i bez obojice. Radi se o tome da oni nisu inkopatibilni nego komplementarni. Jedan je olicenje politicke principijelnosti i nacionalnog dostojanstva, kako i prilici predsedniku. A drugi olicenje reformskog pragmatizma, menadzerskog dinamizma i efikasnosti, kako vise prilici premijeru. Gradjani, zapravo, zele i jedno i drugo. Hoce da budu i Srbi i Evropljani. Pri tome Kostunicu vide kao lidera izborne pobede, a Dindjica kao organizatora oktobarske revolucije i samo njihov rivalitet cepa biracko telo. Sta je razlog za ovoliku guzvu, nervozu i kalkulacije oko izbora za predsednika Srbije? - U nacelu je bas dobro za demokratiju sto je tako. Zamislite da je obratno - da je narodu svejedno ko ce biti predsednik, a da za kandidata nece niko da se prijavi. Karikiram, ali u stanim zapadnim demokratijama izborna apsinencija je postala hronican problem. Posle Titovih pedesetak i Milosevicevih petnaestak godina, nas narod je jos uvek ostao zeljan neizvesnih izbora sa vise ozbiljnih kandidata. Ali nije se istovremeno oslobodio naivne iluzije da ce njegov favorit ili bilo koji bogom dan politicar sve resiti "olako obecanom brzinom". Mozda je srecna da je tako, jer nama jos treba "da bude gore da bi nam kasnije bilo bolje", kako tvrde teoreticari tranzicije. Da li je moguce da neko iz drugog reda ugrozi favorite Kostunicu i Labusa i ko bi to mogao da bude? - Tesko, ali to bi mogao da bude jedino Vojislav Seselj. Podele u SPS i lider partije "na sluzbenom putu", ucinili su od vodje radikala vodecu politicku licnosti opozicije. Iako je po godinama najmladji, Seselj ima najvece iskustvo - i kao vlast i kao opozicioner i to ne salonski nego robijaski. Pretpostavljam da nece nastupati ekstremno stranacki u izlaganju vlastite platforme vec odmereno drzavnicki. Ali ce u svom stilu razorno ismevati konkurenciju i bice vrlo neugodan suparnik u direktnim TV duelima. Kako tumacite Milosevicevo pismo podrske? - Ne treba zaboraviti da je Milosevic dobar poznavalac ovdasnjih naravi i da nije Seselja podrzao zato sto ne bi vise voleo svoga Mrkonjica nego zato sto on najbolje zna da je ovaj protiv njegove volje pobedio i Lilica i Milutinovica. No, ako ne i pre, u drugom krugu ce doci do homogenizacije i mobilizacije u DOS-u, a tu je i medjunarodna podrska promenama. Ni ovoga puta ga nece pustiti da stigne predaleko. Nedavno ste veoma pozitivno ocenili eventualnu kandidaturu profesora Micunovica. Da li ostajete pri tome? - Naravno, ali se nije kandidovao. Micunovic bi, cini mi se, bio optimalno resenje, jer je covek dijaloga, tolerancije, pomirenja, integracije, iskustva. Micunovic je bio prvi predsednik one stare Demokratske stranke u kojoj su bili i Kostunica i Dindjic i ostali. Bio im je i direktor u Institutu drustvenih nauka, gde su svi oni bili zaposleni pa prema njima, rekao bih, ima odnos kao otac prema svojim sinovima razmetnim. Politicari takvog profila su velika retkost na ovim prostorima a bas su nam u ovoj fazi jako potrebni. Istovremeno ne odgovaraju mentalitetu prosecnog biraca koji politicki razmislja u krajnostima ili-ili. Verujete li da su domace snage sposobne da same dovrse posao oko ustavne povelje Srbije i Crne Gore? - Objektivno, svakako, jesu. Subjektivno - nisu. Obe strane kao losi trgovci nastoje da proguraju sto vise svoga pa makar i ne napravili posao. Da je Evropa rekla: "Dogovorite se o jednoj drzavi koja mora imati jedinstveno to, to i to", te ogranicila rok pod pretnjom potpune izolacije, mozda bi se dogovorili i sami. Medjutim, Solana im je rekao "ako ne mozete vi, napisacemo vam mi". I oni sada bezbrizno cekaju da stignu papiri iz Venecije, kako bi mogli svojim biracima da kazu: "Mi smo hteli drugacije, ali nam je ovo nametnuto. Sta je vaznije za izlazak Srbije i Crne Gore u Evropu: politicka stabilnost ili bezuslovno ispunjavanje svih medjunarodnih zahteva? - Mislim da u nasem slucaju nece biti presudno ni jedno ni drugo, nego njihova volja da nas sto pre prime ne bismo li se barem naknadno i politicki stabilizovali i ispunili uslove. Poznato je, naime, da oni ponekad i obrnu redosled, naprosto da bi ubrzali stvari, jer sto si vise integrisan, to vise moras da slusas te supra nacionalne strukture. Izuzetak nece napraviti zbog nas samih, nego zbog stabilizacije Balkana na kojem predstavljamo relativno krupnu tacku. Pomalo mozda i da se ne zaboravi NATO bombardovanja. SNSD vas je kandidovao za znacajnu funkciju u BiH. Zbog cega se "vracate" u Sarajevo? Da li, kao sto vele maliciozni, u stan-igraliste, ili hocete nesto da uradite za sarajevske Srbe? - Ne vracam se ja nigde. Imam dvostruko drzavljanstvo i poslednje dve godine, pored Beograda, dosta vremena provodim i u Banjaluci i u Sarajevu kao gostujuci profesor sa Beogradskog univerziteta. Kandidatura nema bas nikakve veze sa stanom, jer mi je vracen jos pre dve godine. Dodikov SNSD mi je kao jednom od ljudi koji su kumovali osnivanju stranke, nudio kandidaturu na svim izborima posle Dejtona. I ovoga puta se to odnosilo na funkciju predsednika RS ili clana Predsednistva BiH ispred RS. Odlucio sam se za angazman u drugom entitetu, jer su ustavnim promenama Srbi tamo dobili konstitutivnost. To je nevelika nacionalna populacija, koja je, prevarena od svojih sugradjana a ostavljena od svojih sunarodnika, ostala na margini interesovanja i Banjaluke i Beograda, cak donekle i proskribovana. Ne mislim da mogu ja nesto bitno promeniti, niti mislim da tamo biraci misle da mogu. No, vredi pokusati, kao sto sam to ucinio i '92. Bez obzira na banjalucke i beogradske porodicne korene, ja sam u Sarajevu ziveo od rodjenja do svoje 45. godine i mislim da na to imam pravo i obavezu. ........ Mekani smo Dokle ce odnosi SRJ i SAD dalje funkcionisati po modelu toplo - hladno i od cega zavisi uredjenje tih odnosa? - Rekao bih da je to negativno nasledje koje je iza sebe ostavio Ricard Holbruk na bazi svojih iskustava s Milosevicem. U svojoj knjizi o Dejtonu, on otprilike kaze: "Srbi u prvi mah deluju hrabri i tvrdoglavi, robusni i nepoverljivi, ali kada im predjete blizu i stavite pistolj na slepoocnicu, naglo popustaju." Na tome se obucavaju naslednici zaduzeni za nas i trebace vremena, odnosno neko novo iskustvo, da se taj stereotip promeni. .......... GORAN DOGIC Serbian News Network - SNN [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/
