Manastiri
Visoki De�ani - �uvar duhovnosti na kosmetskom strati�tu
Poslije ponovnog vaskrsnu�a srpske dr�ave u prvoj polovini devetnaestog vijeka, njeni vladari, svjesni istorijskog i duhovnog zna�aja de�anske lavre, ovoj drevnoj zadu�bini redovno su slali nov�anu pomo� i druge priloge
priredio: Miljan Kova�
U Metohiji, zapadnom dijelu ju�ne
srpske pokrajine, nalazi se manastir Visoki De�ani, zadu�bina svetog kralja
Stefana De�anskog. To je jedan od mnogobrojnih pravoslavnih dragulja kojima je
ukra�ena kolijevka srpske dr�ave i kulture. Manastir je sagra�en izme�u 1327. i
1335. godine, a posve�en je Vaznesenju Gospoda Isusa Hrista (Spasovdan).
Smje�teni u �ivopisnoj dolini rijeke Bistrice, me�u visovima Prokletija i gustim
�umama kestena i bora, Visoki De�ani poznati su kao najve�i i najbolje o�uvani
srednjovjekovni srpski manastir na Kosmetu. U svojoj burnoj istoriji bio je tu
veliki duhovni centar, u kome je razvijana crkvena umjetnost, misionarski i
prevodila�ki rad i druge duhovne aktivnosti. Iako su manastirske zgrade
postradale u vrijeme turske okupacije, crkva je u potpunosti sa�uvana (sa
freskama iz �etrnaestog vijeka). I danas u vrijeme te�kih patnji kroz koje
prolaze zajedno sa svim �to je na Kosmetu ostalo srpsko, Visoki De�ani opstaju,
svjedo�e�i o slavnoj pro�losti i daju�i nadu za svijetlu i pravednu budu�nost.
Izgradnja
Kada je izabrao pogodno mjesto za svoju
zadu�binu, Stefan De�anski je najprije dao da se sagradi manastirski grad
(tvr�ava) sa jakim kulama, a potom su sagra�ene mona�ke �elije i ostale potrebne
zgrade. Pored manastira je Stefan Uro� podigao i bolnicu, koja je djelovala u
srednjem vijeku. Hram je gra�en osam godina, od 1327-1335. godine, a izgradnjom
je rukovodio protomajstor Vita iz Kotora, "kraljeva grada", kako je ostalo
zabilje�eno na jednom od portala crkve. Kotor je jo� od Nemanjina vremena bio
jedan od va�nijih gradova Srpske kraljevine. Ostale gra�evine sagradio je
majstor �or�e sa svojom bra�om Dobroslavom i Nikolom. Freske su zavr�ene 1350.
godine. Imena freskopisaca nisu sa�uvana. Jedino je ostalo ime nekog "gre�nog
Sr�a", koji se potpisao nad jednim stubom u crkvi. Po stilu u kome je ura�en
�ivopis da se zaklju�iti da je car Du�an, koji je zavr�io zadu�binu svog oca,
nakon njegove smrti unajmio slikare iz primorja, sljedbenike gr�ke slikarske
�kole. Nakon smrti glavnog ktitora - svetog Stefana De�anskog, njegov sin car
Du�an prenio je o�eve mo�ti u manastir. U hramu se tako�e nalaze i drugi grobovi
vlastele, me�u kojima je i grobnica �or�a Ostrou�e Pe�pala, za koga se vjeruje
da je bio darodavac fresaka u priprati. Istorija manastira prepuna je raznih
dramati�nih doga�aja i obrta.
Stradanja i uzdizanja
Nakon Kosovske bitke 1389. godine,
manastir De�ani, kao i cijelo ovo podru�je, na�ao se izlo�en napadima turskih
zavojeva�a.
Krajem sedamnaestog vijeka manastir je zadesio po�ar. Sli�no je
bilo i sredinom osamnaestog vijeka. Kada je Danilo Pa�trovi� Ka�anegra preuzeo
upravu nad manastirom 1764. godine, on ga je zatekao gotovo u ru�evinama. Jedino
je crkva ostala netaknuta. Manastir nije imao ni kulu ni trapezu i u njemu je
�ivio samo jedan monah. Danilo je na sebe uzeo obavezu da obnovi manastirski
kompleks. Pod njegovim rukovodstvom napravljen je i ikonostas, koji je do danas
u crkvi. Zahvaljuju�i njegovom zalaganju manastirski �ivot je obnovljen. Zbog
svega �to je u�inio na obnovi manastira, arhimandrit Danilo je ostao zapam�en
kao drugi de�anski ktitor.
Poslije ponovnog vaskrsnu�a srpske dr�ave u prvoj
polovini devetnaestog vijeka, njeni vladari, svjesni istorijskog i duhovnog
zna�aja de�anske lavre, ovoj drevnoj zadu�bini redovno su slali nov�anu pomo� i
druge priloge. Knez Milo� Obrenovi� je 1836. godine pomogao da se napravi velika
trpezarija, koja je i do danas u upotrebi. Daruju�i olovo 1857. godine, knez
Aleksandar Kara�or�evi� omogu�io je da se pokrije krov crkve. Budu�i da je
srpski kralj sveti Stefan De�anski sagradio zadu�binu za sebe i svoje potomke,
srpski vladari novijeg vremena osje�ali su posebnu obavezu prema ovoj zadu�bini.
Do dana�njeg dana de�anska crkva ostala je zna�ajna ne samo zbog svog
veli�anstvenog izgleda ve� i visokog kvaliteta materijala koji je upotrijebljen
za njenu gradnju.
Ktitor
Stefan Uro� III, zvani De�anski, rodio se 1285.
godine kao sin kralja Milutina i kraljice Ane, bugarske princeze. Jo� kao dijete
Stefan Uro� proveo je neko vrijeme u zato�eni�tvu tatarskog hana Nogaja. Od
1309. do 1314. godine upravljao je Zetom (dana�nja Crna Gora). Sa svojom prvom
suprugom Teodorom, tako�e bugarskom princezom, dobio je dva sina Du�ana i
Du�mana. Godine 1314. do�ao je u sukob sa svojim ocem, pa je nepravedno
oklevetan oslijepljen i protjeran u Carigrad. Nakon �est godina, na insistiranje
vizantijskog cara, kralj Milutin pozvao je svoga sina Stefana Uro�a u Srbiju, i,
izmiriv�i se sa njim, vratio ga u pre�a�nje dostojanstvo. Sveti Stefan je svima
otkrio �udo svog iscjeljenja koje mu je darovao sveti Nikola jo� dok je bio u
Carigradu. Nakon o�eve smrti Stefan Uro� postao je kralj Srbije, a u toku svoje
desetogodi�nje vladavine predvodio je srpsku vojsku u nekoliko ratova za odbranu
otad�bine. Najzna�ajniji je bio rat sa Bugarima, u kome je na Velbu�du,
dana�njem �ustendilu, 1330 godine porazio bugarskog cara Mihaila �i�mana. U ovoj
bici posebno se istakao mladi princ Du�an i njegovi vitezovi. Me�utim, nakon
pobjede nad Bugarima, nezadovoljna vlastela podsticala je sukob mladog princa sa
ocem, nakon �ega je stari kralj bio uhap�en i zato�en u utvr�enom gradu Zve�anu
kod Kosovske Mitrovice, gdje je mu�eni�ki postradao od zavjerenika. Nakon niza
�udesa koja je Bog projavio nad grobom pravednika i kralja mu�enika, monasi su
otvorili grob i pred njima su se ukazale cijele i netrule�ne svete mo�ti. Od
tada Srpska crkva slavi svetog kralja Stefana De�anskog (11/24. novembra), kao
jednog od najve�ih srpskih svetitelja.
Op�te�i��e
Danas u Visokim De�anima �ivi veliko bratstvo
od trideset mladih monaha, koji su do�li iz svih srpskih krajeva. De�anski
monasi bave se raznolikim aktivnostima iako �ive u potpunom okru�enju. Duborez,
ikonografija, izdava�tvo, misionarski i humanitarni rad uz redovna bogoslu�enja
koja se vr�e po drevnom svetogorskom tipiku, redovne su aktivnosti mladih
srpskih monaha.
Ovaj manastrir je op�te��i�e u kome monasi �ive predanjskim
�ivotom drevnih kinovijskih pravoslavnih manastira, dijele�i sve zajedno.
Zajedni�ka su sva bogoslu�enja, trpeza, poslu�anja.... Monasi nemaju svoju
privatnu imovinu i na kori��enje dobijaju samo svoju mona�ku �eliju, u kojoj
vr�e svakodnevno molitveno mona�ko pravilo po pravilniku i ustavu manastira.
Poslije rata i te�kog terora koji je srpski narod na Kosovu i Metohiji pre�ivio,
bratstvo manastira Visoki De�ani danas opstaje u ovoj sasvim izolovanoj srpskoj
enklavi okru�enoj i dalje neprijateljski raspolo�enim militantnim Albancima.
Manastir uspijeva da se odr�i i zahvaljuju�i vojnoj za�titi italijanskih snaga
KFOR-a, pod �ijom pratnjom ovdje povremeno dolaze Srbi hodo�asnici iz drugih
dijelova Kosova i Metohije, kao i iz unutra�njosti Srbije, da bi se poklonili
�asnim relikvijama drevnog svetili�ta.
Najpoznatije od tih relikvija jesu
mo�ti svetog kralja Stefana De�anskog, �ije je cijelo, netrule�no tijelo
sa�uvano u �ivotu ispred glavnog ikonostasa. U manastirskoj crkvi tako�e se �uva
netrule�na ruka svetog mu�enika Nikite Gota iz �etvrtog vijeka. Iz �etvrtog
vijeka je i vilica svetog Grigorija Niskog, poznatog teologa i episkopa. Sa svom
svojom duhovnom i kulturnom vrijedno��u, a s obzirom na mjesto i prilike u
kojima se na�ao, manastir Visoki De�ani jedan je od mnogobrojnih branika ne samo
srpske ve� i sve hri��anske civilizacije.
