Poruka od: Nebojsa Malic <[EMAIL PROTECTED]>
Do pre neki dan sam mislio da ce ovaj burni vek da se ipak zavrsi relativno
mirno. Ali evo, jos manje od jednog dana preostaje do kraja, a situacija je
uporediva sa nekim od najgorih trenutaka ove decenije.
Siptarski separatisti u presevskoj dolini otvoreno se rugaju vladi Srbije i
Jugoslavije, pricajuci bajke prijateljski raspolozenim stranim reporterima
dok Nebojsa Covic pokusava da vodi dijalog sa teroristima, a Kostunica i
Djindjic moraju da mole NATO da im dopusti da stite svoje gradjane - onaj
isti NATO koji je svojom podrskom i opravdanjem siptarskog terorizma i
okupacijom Kosova ovakvu situaciju i ucinio mogucom.
Srbija cami u mraku i niko ne moze da objasni tacno zasto - da li zbog
tehnickih problema, nedostatka novca, suse ili neceg treceg. Uglavnom, kriv
je smenjeni Milosevic, mada je pod njegovom vlascu struje bilo dovoljno.
Crnogorski rezim se vec deseti put u tri meseca otvoreno otcepio od
Jugoslavije. Sve sto im treba je americko priznanje (mada im je to de fakto
vec obezbedjeno u vidu 89 miliona dolara "pomoci" - tj. celokupnog budzeta
Crne Gore, koji eto placaju americki gradjani svojim porezima).
Savezna vlada smatra velikom uspehom to se je SRJ usla u UN i MMF, kao i to
da su se uspostavili diplomatski odnosi sa BiH i osnova za dijalog sa
otcepljenim republikama bivse SFRJ oko nasledja. Ne znam kako neko moze da
smatra uspehom ceremonijalno clanstvo u nebitnoj organizaciji, clanstvo u
najvecem udruzenju duznika na svetu - pogotovo sto su SFRJ ekonomski i
upropastili dugovi MMF-u; diplomatski odnosi sa nepostojecom drzavom i
kvazi-kolonijom NATO; ili dijalog sa separatistima oko podele imovine na
koju oni (samim cinom ilegalne secesije) nemaju nikakvo pravo. Da li se
mozda uspehom smatra i uspesno odupiranje zahtevima proslogodisnjeg
agresora i ovogodisnjeg sponzora saveznih izbora da se ileglanom sudu u
Hagu izruci Milosevic? Kakvog li uspeha!
Sve to skupa ne bi bilo tako lose, da na povrsini javnog mnenja u Srbiji ne
postoji jedna jaka struja koja ima tendenciju da se zalaze za dijalog,
razumevanje i diplomatska resenja. Sa teroristima nema dijaloga. Sa
fanaticima nema razumevanja. A diplomatska resenja su nemoguca izmedju
faktora koji misle da su svemocni i faktora koji nemaju nikakvu moc.
Politika koju nova vlast vodi vec dva meseca je dosad samo uspela do
dodatno oslabi srpsku drzavu. Zato su Radikali i Akranovci dobili onoliko
glasova na izborima. Srbi su prosli kroz previse ponizenja da bi mogli da
podnesu jos. Nije se rusio Milosevic da bi na njegovo mesto dosao Djindjic.
Nije se rusio Milosevic da bi se zemlja predala NATO-u, Spitarima ili bilo
kome ko hoce da je krcmi. Da li gresim?
Nebojsa Malic
Do pre neki dan sam mislio da ce ovaj burni vek da se ipak zavrsi relativno
mirno. Ali evo, jos manje od jednog dana preostaje do kraja, a situacija je
uporediva sa nekim od najgorih trenutaka ove decenije.
Siptarski separatisti u presevskoj dolini otvoreno se rugaju vladi Srbije i
Jugoslavije, pricajuci bajke prijateljski raspolozenim stranim reporterima
dok Nebojsa Covic pokusava da vodi dijalog sa teroristima, a Kostunica i
Djindjic moraju da mole NATO da im dopusti da stite svoje gradjane - onaj
isti NATO koji je svojom podrskom i opravdanjem siptarskog terorizma i
okupacijom Kosova ovakvu situaciju i ucinio mogucom.
Srbija cami u mraku i niko ne moze da objasni tacno zasto - da li zbog
tehnickih problema, nedostatka novca, suse ili neceg treceg. Uglavnom, kriv
je smenjeni Milosevic, mada je pod njegovom vlascu struje bilo dovoljno.
Crnogorski rezim se vec deseti put u tri meseca otvoreno otcepio od
Jugoslavije. Sve sto im treba je americko priznanje (mada im je to de fakto
vec obezbedjeno u vidu 89 miliona dolara "pomoci" - tj. celokupnog budzeta
Crne Gore, koji eto placaju americki gradjani svojim porezima).
Savezna vlada smatra velikom uspehom to se je SRJ usla u UN i MMF, kao i to
da su se uspostavili diplomatski odnosi sa BiH i osnova za dijalog sa
otcepljenim republikama bivse SFRJ oko nasledja. Ne znam kako neko moze da
smatra uspehom ceremonijalno clanstvo u nebitnoj organizaciji, clanstvo u
najvecem udruzenju duznika na svetu - pogotovo sto su SFRJ ekonomski i
upropastili dugovi MMF-u; diplomatski odnosi sa nepostojecom drzavom i
kvazi-kolonijom NATO; ili dijalog sa separatistima oko podele imovine na
koju oni (samim cinom ilegalne secesije) nemaju nikakvo pravo. Da li se
mozda uspehom smatra i uspesno odupiranje zahtevima proslogodisnjeg
agresora i ovogodisnjeg sponzora saveznih izbora da se ileglanom sudu u
Hagu izruci Milosevic? Kakvog li uspeha!
Sve to skupa ne bi bilo tako lose, da na povrsini javnog mnenja u Srbiji ne
postoji jedna jaka struja koja ima tendenciju da se zalaze za dijalog,
razumevanje i diplomatska resenja. Sa teroristima nema dijaloga. Sa
fanaticima nema razumevanja. A diplomatska resenja su nemoguca izmedju
faktora koji misle da su svemocni i faktora koji nemaju nikakvu moc.
Politika koju nova vlast vodi vec dva meseca je dosad samo uspela do
dodatno oslabi srpsku drzavu. Zato su Radikali i Akranovci dobili onoliko
glasova na izborima. Srbi su prosli kroz previse ponizenja da bi mogli da
podnesu jos. Nije se rusio Milosevic da bi na njegovo mesto dosao Djindjic.
Nije se rusio Milosevic da bi se zemlja predala NATO-u, Spitarima ili bilo
kome ko hoce da je krcmi. Da li gresim?
Nebojsa Malic
