Stare narodne pesme, pri�e, epsku poeziju, viceve, bajke, uspavanke,
grafite i sli�no svakako je neko izmislio, a onda su, s kolena na koleno,
ova dela putovala kroz vreme, pa mada uveliko i zapisana ostala siro�ad.
Ne zna im se ni otac ni majka.
Siro�ad je usvojio narod i di�i se njima. Jer, sve ono �to je opstalo u
�ivotu, prepri�avano, prepisivano, vredno je. Narod i protok vremena,
nesporni su procenitelji.
Na hiljade knjiga koje iznad naslova imaju od�tampano ime tvorca pale
su u zaborav. Sito vremena neprestano i neumitno prosejava zadr�avaju�i
samo najkrupnije i najvrednije.
Zavi�aj
U avgustu ove godine, na ovom mestu, objavljen je tekst koji je doticao
pojavu kvarenja na�eg jezika tu�icama, a pre svega nakaradnom upotrebom
stranih re�i... Kao povod za taj sastav uzeo sam deo iz teksta koji
poodavno kru�i Internetom a ti�e se ispovesti ili pisma nekog emigranta u
Kanadi, ro�acima u zavi�aju.
Da podsetim, jezik kojim je to pismo pisano, izgleda ovako:
"Dragi na�i. Ne mo�emo jo� da konfirmamo na� dolazak ovoga leta, ali
izgleda da �emo morati da kancelujemo tikete koje smo bukirali, jer nas
ubi morgid� za taun haus �to smo skoro kupili. Dodu�e, za tikete imamo,
ali nemamo za prezente familiji, a bez toga ne ide da dolazimo jer ne�emo
da nas smatraju za neke bamove, kao �to su pri�ali za �oleta i njegove kad
su svojima doneli po sto maraka, kako su �ip i kako ni�ta nisu uradili u
Kanadi. Mi tako ne�emo. Ili dolazimo kao gospoda, ili nikako. Zato smo se
i dogovorili da sejvujemo �to mo�emo vi�e i da sve odlo�imo za slede�i
vekej�n..".
I tako dalje, da bih na kraju napisao: "Ovo je deo pisma nepoznatog
autora koje kola elektronskom po�tom. Pisao ga je, kao, neki na� iseljenik
koji �ivi u Kanadi".
Ispostavilo se, me�utim, da to "pismo" ima svoga roditelja, ali mu se
ime zaturilo tokom kru�enja po najve�oj svetskoj mre�i zvanoj Internet i
elektronska po�ta.
Ispostavilo se da je to tekst Neboj�e Milosavljevi�a objavljen u
"Ki�obranu", kanadskom mese�niku na srpskom jeziku, gde pomenuti pisac
redovno objavljuje pri�e. Kako danas vole da ka�u - ima svoju kolumnu.
Soko�alo
Neko je to prepisao (niko ga nije terao) i poslao elektronskom po�tom
svom poznaniku, prijatelju, ro�aku ili tako nekom, a ovaj opet nekolicini
drugih pa se pri�a progresivno umno�avala tako da je iz Japana, sa Novog
Zelanda, iz Ju�ne Afrike, stizala i onom koji ju je prvotno napisao,
budu�i da se u prepisci ko zna kada ime u potpisu izgubilo.
Tako je stiglo i do mene.
Istoga dana kada je moj tekst objavljen, pro�itao ga je i Neboj�a u
Kanadi, posredstvom pomenutog soko�ala zvanog Internet. I jo� jednom se
obradovao �to se deo njegovog teksta navodi, ali mu, svakako, nije bilo
milo �to nije obznanjeno i ko ga je sastavio.
Tako smo putem pomenute tehnike stupili u vezu i sve razjasnili. I ne
samo to. Saznao sam da je Milosavljevi� �est-sedam godina (do 1995) bio
novinar "Politikine" ku�e, a da se nismo upoznali.
�udni su putevi Gospodnji, �to bi se reklo.
Nedavno je do�ao u Beograd, pa je u "Politici" predstavljena njegova
knjiga izabranih tekstova iz "Ki�obrana" nazvana "�iode - kanadske pri�e".
Pri�a "�iode", po kojoj je knjiga naslovljena, opet je vezana za
Internet. To su navodi iz Internet prepiske �estorice drugara koji �ive u
Beogradu, Frankfurtu, Roterdamu, Londonu, Atini i, naravno, Torontu.
To je presek na�eg jada, iako "razgovor" te�e duhovito i prividno
opu�teno. U toj pri�i drugar koji �ivi u Beogradu, pi�e: "A pravo da vam
ka�em jo� uvek vi�e volim staromodno sedenje u kafani od �ata preko
Interneta. Ja, ipak, �ivim na Balkanu".
Nema to veze, naravno, sa Balkanom. Prijatelji vole da su sa
prijateljima, u�ivo, ma odakle da su. Pa i ako se ne vi�aju, imaju ose�aj
da - ako �ive u istom gradu ili dr�avi - mogu jedan drugog da posete kad
god im se navrne. Makar se to i ne doga�alo.
Sve �to nam se doga�alo od Drugog svetskog rata do danas, naro�ito,
poslednjih desetak godina, odvelo je milione ljudi odavde u svet. Velika
je to nedopri�ana, tek na�eta pri�a.
Niko ne zna ta�no koliko je na�ih u svetu. Barata se brojkama od �etiri
do �est miliona. Neko ra�una i potomke onih koji su zavi�aj napustili jo�
pre Prvog svetskog rata, pa nadalje, neko samo one koji se izja�njavaju
kao Srbi, ili bar da su srpskog porekla.
Mnogo se �ta promenilo od kada je ispevana pesma "Ostajte ovde, sunce
tu�eg neba ne�e vas grijat ko �to ovde grije", do ovovremene pesme "Moji
su drugovi po svetu rasuti..".
Starostavni emigranti, jo� �ivi, i noviji, vi�e se razlikuju me�usobno
nego od domorodaca useljeni�kih zemalja.
Nema vi�e onih gastosa, gastarbajtera, radnika na privremenom radu u
inostranstvu... jer su ih nasledili potomci, deca tamo ro�ena, danas
uglavnom sasvim ponem�ena, pofrancu�ena, poamerikanizovana...
Novi emigranti su ve�inom mladi i visokoobrazovani.
Iseljavanje nije prestalo, vra�anje nije po�elo.
U kanadskim pri�ama Neboj�e Milosavljevi�a pro�imaju se gotovo svi
pristupi razmatranja ove pojave. Za ovu priliku nave��u samo jedan,
dodirnut u pri�i "Pera�i sudova". Tu se kazuje o predrasudi pre svega
zvani�nika Srbije o �kolovanim emigrantima: "Toliki na�i ljudi koje smo
�kolovali o dr�avnom tro�ku peru sudove po kanadskim i ostalim
restoranima".
Na to pisac "Ki�obrana" ka�e: "Za�to ne re�i da ve�ina na�ih ljudi
posle relativno kratkog vremena prilago�avanja, nalazi poslove u svojoj
struci (odgovaraju�e pla�ene, naravno), kupuje ku�e i stanove, menja
automobile, prili�no brzo osvaja nove pozicije u firmama za koje rade?
Za�to pre�utati da nije malo onih koji su posle svakog radnog dana
bogatiji za po hiljadu dolara?"
No, pisac ne bi bio pisac kada ovaj prili�no odre�en stav ne bi doveo u
pitanje, u pri�i "Slagalica".
Slagalica
Pa ka�e: "...i kada ste uspeli da do�ete do novca, kola, ku�e, videli
ste da to nije to, da vam nedostaje jo� ne�to i to vrlo malo. Ali to malo
nikako da vam do�e nadohvat ruke, a godine prolaze. Vremenom �ete
zaboraviti od �ega se sastoji to malo i kako ono u stvari treba da
izgleda, osta�e samo ve�ita praznina kao neizle�iva slagalica za koju ste
odavno i nepovratno izgubili poslednji i najva�niji deo".
Sve u svemu vra�amo se na po�etak promi�ljanja kojem nema kraja, osim
ako se ne slo�imo sa poukom iz narodne pri�e "Tamni vilajet": �ta god da
uradi�, pogre�io si.
Treba biti samo pametan, ili sre�an, pa se usmeriti pravcem gde je
manje trnja.
Slobodan Stoji�evi�
OVA SITUACIJA
Nedopri�ana pri�a
<<vrati.gif>>
