Samo �to je Komitet ministara SE "sa �aljenjem konstatovao da se nisu
stekle okolnosti da SRJ bude pozvana u �lanstvo Saveta Evrope",
beogradskom politi�kom �ar�ijom prostrujala je "pouzdana vest" da je ovim
povodom �ef jugoslovenske diplomatije Goran Svilanovi� najavio ostavku.
Tako ne�to, dodu�e, u me�uvremenu nije ni potvr�eno ni demantovano, ali se
pri�a o "mogu�oj ostavci" ipak savr�eno uklopila u repertoar ovda�njeg
teatra politi�kih apsurda.
Mogu�e je da su tu "vest" proturili krugovi koji misle da bi
eventualnim Svilanovi�evim �rtvovanjem stvorili privid kako u ovoj dr�avi
neuspeh povla�i i odre�ene konsekvence. Ili, pak, da se tim �inom prekrije
krajnja neodgovornost glavnih protagonista (spoljno)politi�ke i dr�avne
agonije kroz koju Srbija prolazi. Me�utim, �to god bude Svilanovi� uradio,
posle ovog jo� jednog spoljnopoliti�kog brodoloma srpsko- jugoslovenske
politi�ke elite, ne�e otkloniti osnovno pitanje - za�to bi �ovek, koji je
protekle dve godine posvetio povratku ove zemlje u svet, ose�ao da je
odgovoran za �injenicu �to su drugi, za kra�e vreme, taj mukom ste�eni
me�unarodni kredit prokockali i potro�ili. Ako je deo odgovornosti i do
njega samog, jer je pripadao grupaciji koja br�e razgra�uje nego �to
gradi, to opet ne zna�i da bi trebalo da na svoja le�a natovari sve
posledice hroni�nog srpskog sukoba "trutova" i "p�ela radilica".
Inscenirani preokreti
A da smo pre�iveli jo� jednu sedmicu krcatu apsurdima i insceniranim
preokretima u to vi�e nikoga ne treba ube�ivati. Do nedelje smo, recimo,
verovali da �e ustavna povelja Srbije i Crne Gore dok trepne� biti
usagla�ena ("jer je preostalo samo jedno sporno, tehni�ko pitanje na�ina
izbora poslanika"), da bi se do kraja dana pokazalo da je maltene sve
sporno. Dan pre toga se o�ekivalo da �e Ko�tunica definitivno ostati bez
poslanika u Skup�tini Srbije, a u utorak je saop�teno da je "izvorno"
dosovsko "bratstvo i jedinstvo" oja�ano "jutarnjim "potpisima �in�i�a i
Ko�tunice ispod Zajedni�ke izjave o primirju, koje je - kakvog li �uda -
postignuto posredovanjem takvih autoriteta kao �to su Mi�unovi�,
Mihajlovi� i Svilanovi�. Ako je u toj "no�i obnovljene ljubavi" i bilo
nekakvih prepreka, one su vol�ebno uklonjene direktnom komunikacijom sa -
Solanom. Tek toliko da se poka�e da je svakoj, pa i istro�enoj "ljubavi",
potreban spoljni podsticaj.
Skup�tina je odmah zatim deblokirana, izbori za predsednika Srbije
"odlukom njene predsednice" raspisani su za 8. decembar, srpski premijer
hitno je otputovao u Brisel da "zabrinutu" evropsku diplomatiju uveri da
se "u Srbiji ni�ta dramati�no ne de�ava", poru�iv�i usput da, eto, nema
problema da DOS podr�i i predsedni�ku kandidaturu Ko�tunice ako bi ovaj,
jel’te, prigrlio premijerove reforme. Novostvorenu idilu je, dodu�e, malo
pokvario agilni Mar�i�anin zahtevom da se sve vrati na po�etak. Odnosno da
Skup�tina poni�ti tek donetu odluku, ukine cenzus za predsedni�ke izbore
od 50 odsto i u prvom krugu, zameni ga obavezom da pobednik mora dobiti 25
odsto glasova, kako bi Ko�tunica bio izabran i pre nego �to se bira�i
odlu�e da glasaju. Jo� ako onaj drugi Voja (�e�elj) u me�uvremenu zaglavi
u zatvoru (ponovi li optu�be na adresu "misterioznog" Stanka Suboti�a
Caneta) ili ga sve nervoznija Karla del Ponte pozove "u goste, u Hag",
Srbija bi mogla 8. decembra i pone�to da u�tedi jer bi izbori prakti�no
bili suvi�ni, a predsednik dr�ave progla�en dekretom jednom ve� izra�ene
plebiscitarne "narodne volje". Da nije �alosno, bilo bi, naravno, komi�no,
zar ne?
Bilansi "prekinute misije"
Situacija u Srbiji je, me�utim, mnogo ozbiljnija od pona�anja glavnih
protagonista njenog postoktobarskog srozavanja. Da nije tako, izvesno je
da bi primirje Ko�tunice i �in�i�a bilo do�ivljeno kao nagove�taj da se
ovde ne�to razumno i racionalno de�ava. Ne bi nas uvek skepti�ni
analiti�ari uveravali da je Zajedni�ka izjava novo bacanje pra�ine u o�i
narodu, poku�aj da se, po principu "puj pike ne va�i, idemo dalje",
zaba�uri �injenica da Srbija ne tavori samo zato �to je nasledila te�ko
Milo�evi�evo vreme, nego (mo�da i pre svega) zbog toga �to je njena
vladaju�a elita ve� 6. oktobra 2000. godine smatrala da je zavr�ila
"istorijsku misiju". I da se treba posvetiti sebi, sopstvenom imid�u,
ostavljaju�i da ratnu pro�lost, zlo�ine biv�eg re�ima i sistematsko
plja�kanje dr�ave objasne istori�ari u nekim budu�im ud�benicima. Ve� tada
je bilo jasno da �e DOS brzo postati vode�i faktor nestabilnosti, izvor i
generator krize, afera, skandala, podmetanja i palana�kog primitivizma.
Konsekvence "prekinute misije" su vi�e nego sumorne: Srbija je i dalje
u ekonomskoj i socijalnoj agoniji, u politi�koj i dr�avnoj konfuziji, a i
ono �to je u prvim mesecima "revolucije" postignuto po�elo je ubrzano da
se topi. Me�unarodni polo�aj zemlje je u me�uvremenu bitno pogor�an,
prijem u SE odlo�en, a kakve �e to posledice imati na pregovore o
pristupanju Partnerstvu za mir i zaklju�ivanju sporazuma o asocijaciji i
stabilizaciji sa Evropskom unijom, nije te�ko doku�iti. Afera "Irak",
nastojanje da se minimizira njena dubina i eskivira odgovornost vlasti za
kr�enje me�unarodnih sankcija, a i uporno izbegavanje da se saradnja sa
Ha�kim tribunalom dovede do kraja, u�vr��uju uverenje u svetu da se u
Srbiji i posle Milo�evi�a vlada Milo�evi�evim manirima.
To s jedne strane, a s druge - pokazuje nama samima koliko su doma�i
lideri bili u zabludi kada su verovali da njima (i Milo�evi�u) svojstvenim
manevrima, oklevanjima i trikovima, pored sopstvenog naroda, mogu
prevariti i me�unarodnu zajednicu. A kako ne iskazuju nimalo volje da
preispitaju sebe i svoje pona�anje, pre �e se Srbiji desiti tzv. puze�e
sankcije nego �to �e se na pravi na�in suo�iti sa pravim pitanjem - ko, u
stvari, njome vlada. Revolucionarne demokrate, koji su svoj zanos i elan
istro�ili ve� 5. oktobra, ili me�usobno konfrontirani i sujetama
optere�eni lideri, velemajstori improvizacije i proizvodnje konfuzije,
kojima je najpre�e da svoj egoizam i neutoljivu glad za vla��u preina�e u
"nacionalni i dr�avni interes", �ija odbrana ne pita za cenu. Ili i jedni
i drugi, udru�eni.
Glib ili �ivo blato
I sada ti i takvi "izabranici naroda", koji �ak me�usobno komuniciraju
jedino preko Solane, ovda�njoj javnosti name�u novu iluziju: oni �e, eto,
u najkra�im rokovima usaglasiti ustavnu povelju, izmeni�e jo� br�e izborno
zakonodavstvo, doneti sistemske zakone i - zamislite - novi ustav Srbije.
Ako im se poveruje, zna�i�e da Srbija nije izvukla nikakvu pouku iz onoga
�to joj se desilo protekle dve godine. Ako se, pak, posumnja u njihovu
kompetentnost da mogu re�iti bilo koji dr�avni problem, rizikuje se da se
postoktobarski glib (koji Ko�tunica pominje u NIN-u) pretvori u - �ivo
blato. Bez izlaza i nade da bi se ovde ne�to valjano moglo dogoditi.
U takvom ambijentu, naravno, i dalje �emo razmi�ljati za�to nama,
"svetskim rekorderima" u tranziciji, Ma�arska uvodi vize, kako je mogu�e
da funkcioner dr�avne bezbednosti koji je u�estvovao u organizovanju
pra�enja ubijenog �uruvije sada postaje uzdanica nove demokratske vlasti
(i direktor ni manje ni vi�e nego Jugoimporta), koga to jedan od
potpredsednika srpske vlade pita "�ta se desilo sa 13 �e�eljevih dosijea".
Ili, recimo, za�to se Milo�evi�evi bogata�i ko�operno
�etaju na slobodi, a (budu�i) spomenik "spasiocu srpske nacije" Dimitriju
Ljoti�u na (budu�em) istoimenom trgu u Smederevu izvrgava ruglu sve �to je
u ovoj zemlji u du�em periodu bilo �asno.
IZME�U DVE NEDELJE
Teatar srpskih apsurda
<<vrati.gif>>
