http://www.vreme.com/cms/view.php?id=327436 VREME, 619, 14.novembar, 2002. POLITIKA Sudenje Slobodanu Milosevicu: Daleko je Pinoce Sudije Mej, Robinson i Kvon morace veoma brzo da odluce kako da nastave ovaj zamrseni sudski proces u kome jos nema odgovora na mnoga proceduralna pitanja PROBLEMI SA HIPERTENZIJOM: Slobodan Milosevic Nekadasnji cileanski diktator Augusto Pinoce, odgovoran za smrt hiljada ljudi u svojoj zemlji (sto sam nikada nije poricao), vracen je u Cile u martu 2000. sa malim sansama da mu tamo ikada bude sudeno. Posle sedamnaest meseci provedenih u nekoj vrsti kucnog pritvora na jugu Engleske, gde je neprekidno bio okruzen armijom skupih advokata, Pinocea su britanske vlasti poslale kuci posto su prethodno lekari utvrdili da je mozdani udar ostavio trajne posledice po diktatorovo zdravlje. Pinoce je navodno poceo da gubi pamcenje, a imao je teskoca i sa razumevanjem sto ga je, po standardima Evropske konvencije o ljudskim pravima, ucinilo nesposobnim za fer sudenje za zlocine pocinjene protiv covecnosti. Uz prilicnu dozu ironije mnogi pravnici konstatovali su tada kako ce diktator koji je poricao ljudska i bilo kakva druga prava hiljadama svojih zrtava (za nestale sunarodnike cinicno je umeo da kaze kako im bar "nije trebao mrtvacki kovceg") najverovatnije okoncati zivot nekaznjen, kao pateticni korisnik najvisih "human rights" standarda. Pinocea je tada zeljno iscekivala i trazila nazad pre svega njegova sopstvena drzava, koja je hapsenje bivseg diktatora, njegovo drzanje u pritvoru u drugoj zemlji i eventualno sudenje smatrala udarom na sopstveni suverenitet, bez obzira na to sto su na vlasti u Cileu tada bili njegovi politicki protivnici. Za "samilost" i "sazaljenje" prema ostarelom diktatoru zalagali su se i mnogi ljudi od uticaja u samoj Britaniji, pre svih bivsi premijer Margaret Tacer, koju je Pinoce prilicno zaduzio u vreme rata oko Foklanda (a umeo je cesto da kupi i britansko oruzje). Tacerka i mnogi njeni istomisljenici zalagali su se da Pinoce ide kuci kako bi se ispostovao suverenitet Cilea, tim pre sto je bilo najava da bi njegova "nekaznjivost" kod kuce mogla da bude i deo dogovora o "nacionalnom pomirenju". Oslobadanje Pinocea podrzavali su u to vreme i Henri Kisindzer, uticajni senator Dzesi Helms, Vatikan, pa cak i njegov zakleti ideoloski neprijatelj Fidel Kastro na samitu latinoamerickih lidera u junu 1999. godine. SAMO ZJUGANOV: Pinocea su se mnogi setili ovih dana kada je u glavnoj haskoj sudnici pocela rasprava o tome kako ubuduce suditi bivsem predsedniku SRJ Slobodanu Milosevicu, cija bolest ozbiljno dovodi u pitanje sudski proces zapocet u februaru ove godine. U poslednjem podnesku predatom sudskom vecu prijatelji suda Britanac Stiven Kej i beogradski advokat Branislav Tapuskovic razmotrili su razlicite scenarije moguceg nastavka ovog sudenja. Jedan od njihovih predloga je da bi, ako s lecenjem drugacije ne ide, Milosevica trebalo privremeno pustiti iz zatvora da se oporavi i pripremi za nastavak sudenja. Sam Milosevic se odmah uhvatio za ovakvu mogucnost i sudijama savetovao da ga puste na lecenje, uz napomenu da ni po koju cenu nikada ne bi pobegao iz bitke koju trenutno vodi u "ovom namestenom sudskom procesu". Njegovi pravni savetnici su sutradan to "privremeno pustanje" preveli sa "godinu dana predaha". Sanse da ideja britanskog advokata Stivena Keja o privremenom pustanju Milosevica na slobodu radi lecenja bude prihvacena (ako se pokaze da lecenje u zatvorskim uslovima lose napreduje) svode se naravno na puku teoriju. Pravnicko razmisljanje Stivena Keja o mogucem toku jednog sudskog procesa nema istu tezinu kao i lobiranje jedne Margaret Tacer za Pinocea; za razliku od Cilea koji je zeleo svog bivseg diktatora nazad, u Beogradu preovladava stav "samo bi nam on jos falio" i malo ko smatra da je sudenje Milosevicu u Hagu udar na drzavni suverenitet; od politicara koji su odmah podrzali ideju o privremenom kucnom lecenju bivseg predsednika SRJ oglasio se jedino lider ruskih komunista Zjuganov; za razliku od Pinocea koji je priznao da je tamanio svoje sunarodnike, Milosevic u Hagu ne priznaje nista, a na dusu mu se stavlja i najteze moguce delo - genocid pocinjen u toku rata u BiH; on iza sebe nema armije advokata, a ne poziva se ni na osteceno pamcenje, vec pre pokusava da ostane upamcen kao neko ko se i dalje drcno nosi sa citavim svetskim poretkom i uz to jos namerava da "raspusti" Haski tribunal. Lekari inace kazu da bivsi predsednik SRJ boluje od tzv. ishemije srca kombinovane s visokim krvnim pritiskom, sto u uslovima svakodnevnog pojavljivanja u sudnici i ispitivanja velikog broja svedoka uvecava rizike od srcanog ili mozdanog udara. Zbog ovih problema i ceste Miloseviceve iscrpljenosti sudenje je vec tri puta prekidano i to uvek na preporuku lekara, s obzirom na to da glavni haski optuzenik i dalje istrajava u dva stava: da od Suda nista ne trazi i da kada mu izmere visok pritisak to nikako ne prijave njegovoj zeni. Zvanicnici tuzilastva donedavno su se uglavnom podsmevali Milosevicevoj bolesti i tvrdili kako mu pritisak skace obicno u situacijama kada ga u sudnici nagazi neki ubedljiv i neprijatan svedok ili su podsecali da u vreme dok je bio na vlasti niko nikada nije cuo za njegov pritisak, aritmije, cak ni kijavicu. U poslednjih nekoliko nedelja Miloseviceva bolest postala je u Tribunalu sasvim legitimna tema - u tuzilastvu o tome vise ne govore podrugljivo, sudije razmisljaju kako da u novim okolnostima nastave ovaj proces kome se ne vidi kraj (sudija Kvon se interesovao da li je moguce novo sazimanje optuznice za BiH i Hrvatsku), a i sam optuzeni je proslog ponedeljka u sudnici svojoj neposrednoj okolini prvi put saopstio da se ne oseca bas najbolje. Istovremeno, Milosevicevi pravni savetnici tvrdili su kako njihovog klijenta tri dana nije pregledao nijedan lekar i da se zdravstvena briga svodila iskljucivo na merenje krvnog pritiska. MEKENZI I FARETA: Tuzilastvo, koje se razmahalo (tuzilac Dzefri Najs boravio je nedavno u Beogradu gde je izgleda licno pokupio izjavu od generala Nebojse Pavkovica) i koje namerava da u narednim nedeljama kao svedoke dovede mnoge nekadasnje bliske Miloseviceve saradnike ili izvodace radova njegove politike, ne zeli da se u ovom procesu prave tako velike pauze. Neki advokati sa haskim iskustvom koji sa strane prate ovaj proces smatraju da je Najsov tim (koji broji nekoliko desetina ljudi) savrseno procenio koliku propusnu moc za citanje i obradu hiljada stranica materijala ima Milosevic sa svojim saradnicima. Pritisnut tonama stranica dokaznog materijala koje bi tesko obradio i mnogo veci advokatski tim, u stalnoj vremenskoj oskudici i sa istom ambicijom da sam na sebe "primi borbu" sa svim svedocima i citavim Sudom, Milosevic je poceo da pokazuje znake iznurenosti cije su najcesce manifestacije povisen krvni pritisak. Pocetkom prosle nedelje tuzilastvo je predlozilo sudskom vecu da zbog novih okolnosti i cestog poboljevanja optuzenog u igru i u sudnicu bude uveden advokat koji bi govorio u Milosevicevo ime i umesto njega unakrsno ispitivao svedoke. Ideja nije nova i pripada glavnoj haskoj tuziteljki Karli del Ponte, a u jednoj prilici slicnu zamisao imao je i sudija Patrik Robinson u doduse nesto meksoj formi. Milosevic tako nesto smatra gnusnim, nelagalnim i zlonamernim pokusajem da mu se u sudnici oduzme rec, da mu se uskrati mogucnost da licno ispituje svedoke i drzi politicke govore kad god mu se za to ukaze prilika. U Statutu Tribunala ne pise inace da optuzeni ima pravo da se brani sam. Ne pise, medutim, ni da nema, sto bi se moglo protumaciti i kao "sto nije zabranjeno dozvoljeno je". U pravilima ovog suda takode nista ne pise ni o praksi nametanja advokata. Tuzilac Najs je sudskom vecu zato prilozio primer nazvan "Mekenzi protiv Mekenzija" iz koga se d� zakljuciti kako optuzeni ne bi trebalo da ima pravo da se sam brani, dok je sam Milosevic odmah potegao slican papir s primerom "Fareta protiv Kalifornije" koji pokazuje da sudska praksa poznaje prilicno razlicita resenja. U svakom slucaju, sudije Mej, Robinson i Kvon morace veoma brzo da odluce kako da nastave ovaj zamrseni sudski proces u kome jos nema odgovora na mnoga proceduralna pitanja. Jedno od njih postavio je i sam sudija Kvon koji se u sudnici glasno zapitao kako ce optuzeni Milosevic, kao sam svoj advokat, spremati svoje svedoke za pojavljivanje pred Sudom kada za to dode vreme. Posete svedoka zatvoru u Seveningenu su, naravno, iskljucene. U procesu koji je poceo polako da se zaglavljuje cini se da za sudsko vece nema previse dobrih i cistih opcija. Dozvole li Milosevicu da nastavi kao i do sada, na cemu on tvrdoglavo insistira, ponovo ce se veoma brzo suociti sa fizickim limitima optuzenog i mogucnoscu da glavni akter ovog procesa na jednoj strani blokira sudenje, dok na drugoj povecava rizike da jednoga dana padne usred sudnice. Pinoce varijanta sasvim sigurno ne dolazi u obzir. Nametanje advokata na silu takode ima svoje lose strane i nosi nove rizike po ovaj proces. NOVAC I STRAHOVANJA: Novi covek na ovom sudenju u ulozi nametnutog advokata morao bi da zahteva bar godinu dana pauze da bi proucio sve dosad prilozene dokazne materijale. Zahtevao bi svakako i velike pare, a tuzilastvo je vec odavno saopstilo da sponzorisanje Miloseviceve odbrane na bilo koji nacin ne dolazi u obzir. O kakvim je troskovima inace rec, mozda najbolje pokazuje slucaj Momcila Krajisnika, bivseg predsednika Skupstine RS. On u Hagu vec vise od dve i po godine ceka na pocetak sudenja a za to vreme na ovaj jos nezapoceti haski proces potroseno je dosad vise od 850.000 dolara. U takvoj situaciji najbezbolniji izbor bi bio da u sudnicu na stranu na kojoj sedi Milosevic sednu njegovi pravni savetnici ili prijatelji suda. Advokati Zdenko Tomanovic i Dragoslav Ognjanovic odlucno odbijaju tako nesto jer bi to bilo protivno volji njihovog klijenta koji jedini smisao ovog sudenja vidi u mogucnosti da u sudnici (njemu jedinoj preostaloj pozornici) i dalje "drzi banku". Prijatelj suda Branislav Tapuskovic do sada je insistirao na tome da se Milosevicu mora suditi u njegovoj prisutnosti - sto znaci da je protiv varijante u kojoj bi optuzeni obarao pritisak u zatvoru a neko drugi govorio u njegovo ime. Ostalo je jos da se cuje sta o sebi kao eventualno "nametnutom advokatu" misli Stiven Kej. Prvi glavni tuzilac Haskog suda Ricard Goldston izrazio je nedavno u jednom intervjuu zadovoljstvo sto se u Tribunalu do sada nije dogodilo nesto "od cega su svi najvise strahovali", a to je da Milosevic odbije da se pojavi pred Sudom i sedi u zatvoru dok sudski "proces stoleca" ide svojim tokom. Ni tu mogucnost ne bi, medutim, ubuduce trebalo tek tako odbaciti. O tome da li se u hasku sudnicu moze doci i pod prisilom, ako drugacije ne ide, malo ko moze da d� pouzdano objasnjenje. U tom slucaju, ostvarilo bi se mozda ono sto je prosle godine, neposredno po dolasku Milosevica u zatvor u Seveningenu, jedan socijalista na konferenciji za stampu u Hagu opisao recima: "Nas predsednik je u Hag i sudnicu doveden u bukagijama." Zvanicni prevodilac se pocesao po glavi i novinarima saopstio kako je Milosevic "illegaly arrested" i doveden u sudnicu mimo svoje volje. Nenad Lj. Stefanovic Serbian News Network - SNN [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/
