NIN, 2707, 14.novembar, 2002. Politika: http://www.nin.co.yu/cgi-bin/printpage?filename=/2002-11/14/25958.html Hoce da ga ubiju Mislim da je ovaj nacin sudenja i njegov tretman na sudu koncipiran kao jedan zlocin. Oni zele coveka da ubiju. Oni drugacije ne mogu izaci s njim na kraj Intervju sa Mirom Markovic obavljen je tri dana posle njenog vanrednog odlaska u Hag zbog pogorsanog zdravlja Slobodana Milosevica. Za razgovor postavljena su dva uslova: bez fotoreportera i sa obaveznom autorizacijom teksta. I NIN je imao svoje zahteve: sve o Milosevicevoj bolesti i razgovor o krizi levice u Srbiji koji cemo objaviti u jednom od narednih brojeva. Milosevic, ovog utorka nije otisao u hasku sudnicu. Zasto? - Javio mi se jutros Sloba (12. novembar) u 8,30 i rekao da se ne oseca dobro. Da li se zali samo na povisen pritisak ili je nesto komplikovanije? - On se ni na sta ne zali i kada ga ja ne bih pitala, nista mi ne bi ni rekao. On se brine za mene i za nasu decu. Predmet razgovora smo uvek mi, a nikada on. On je prosto takav covek, takav muskarac. Takav mu je i sin, i on se ne zali ni na sta. Ja uopste ne znam kako Marko zivi. Kad god razgovaramo, on izrazava samo brigu za oca. I svoju malu porodicu. Kako izgleda Slobodanova celija? - Niko ne moze da vidi celiju. Postoje posebne prostorije za susrete. Pritvorenici se vidaju sa svojim porodicama, advokatima i prijateljima u prizemlju. Postoji desetak prostorija za to. Mi se uvek vidamo tamo gde se on vida i sa drugima. Sa advokatima ili kada ima neku drugu retku posetu. Ali on poseta takoreci nema. Da li ste stekli utisak da su njegova prava manja od prava ostalih? - On je po svemu u drugacijoj poziciji. Svi su u istom rezimu, jedini za koga vazi drugi rezim je Slobodan. U cemu? - On je, na primer, jedini koji ima samo tri dana posete za porodicu jednom mesecno, a svi ostali imaju od nedelju do 15 dana. Zatim, njegove posete, mislim na porodicu, nikada nisu bez prisustva nekog sluzbenika zatvora. Uvek neko sedi sa nama. Nikada nismo bili nijedan sekund sami. On je jedini koji je mesecima pod kamerama i danju i nocu u svojoj celiji. To nikome ne rade. Moze da se desi da budu kamere tri-cetiri dana, pa kad vide kako se snalazi... Da li celija ima prozor? - Ima neko svetlo, ima neki prozor. Medutim, sijalice su mu u pocetku bile upaljene citave noci. Spavao je mesecima pod svetlom. To nikome ne rade. Postoji jos jedna razlika koju treba javnost da zna. Svi pritvorenici u haskom zatvoru su predmet, da tako kazem, materijalne brige nekih drzava. Hrvati iz Bosne, hrvatske drzave, Muslimani, muslimansko-hrvatske federacije, Srbi iz Bosne, Republike Srpske. Jedini pritvorenik haskog zatvora o kome ne brine niko, odnosno nijedna drzava, to je predsednik srpske drzave i kasnije jugoslovenske. Bila je jedna delegacija prosle nedelje kod Kostunice koja je to trazila? - Bio je predsednik "Slobode" Bogoljub Bjelica a i u svojstvu zamenika predsednika SPS-a. Putovanja porodice, rad pravnih zastupnika, savetnika, advokata onda aktivnost u vezi sa njegovim svedocima, sve je to jako skupo. To nema ko da finansira, Partija ne pomaze. To je cinila jedno vreme. Sada ne pomaze vise nista. Njegova porodica ne moze da iznese taj teret. Ja vise ne mogu ni avionske karte da kupim. Sramota je za ovu drzavu i ovaj narod, ne samo zato sto su ga tamo poslali, nego zato sto ni sada elementarnu brigu o njemu ne vode. Jos nemate nikakav odgovor od predsednika SRJ? - Ne. Jeste li vi trazili da vas primi? - Jesam. Bajazit je primio Milicu posle Kosovskog boja. Trazila sam kada mi je muz bio u zatvoru u Beogradu, kada je vec bio tesko bolestan i kada mu je zivot bio u pitanju. Niste dobili nikakav odgovor? - Ne. Vi trazite da se on pusti iz zatvora i da dode na VMA kod svojih lekara na lecenje? - "Sloboda" je trazila da mu se omoguci lecenje van zatvorske ustanove. Sto se mene tice, meni je vazno da je ziv i da je zdrav. Njemu je potrebno da bude van zatvora da bi mogao da se leci. Mislim da je ovaj nacin sudenja i njegov tretman na sudu koncipiran kao jedan zlocin. Oni zele coveka da ubiju. Oni drugacije ne mogu izaci s njim na kraj. Sloba je apsolutno celu optuznicu doveo u pitanje i svaki detalj te optuznice i sve vise ce stvari ici u prilog Slobodanov, ako vec ovo nije dovoljno. Svako zna da je to osveta za pobunu protiv jedne sile. Ovakvo sudenje je oblik organizovanog ubijanja. To je zlocin koji se dogada pred ocima celog sveta. Oni kriju to sudenje. Zasto su obustavili prenos? To je trebalo da bude medijski i politicki dogadaj februara 2002. godine. Morala je da se skloni ta slika od javnosti. Da li je to i njegovo misljenje da se sprema organizovano ubistvo? - Ne sprema se, nego se dogada. Naravno da i on tako misli. O tome ste razgovarali? - Nismo razgovarali. Mi nismo ljudi koji jadikuju nad svojom sudbinom. Da li mislite da ce sud Slobodana pustiti? - Ne. Bili ste i ovog vikenda tamo? - Bila sam samo jedan dan. Otisla sam u petak ujutru i vratila sam se u subotu ujutru. To su mi ekspresno dozvolili, jer je bolestan. Inace, bila sam pre dve nedelje tri dana, a bila sam i u poseti sa malim Markom i Milicom krajem proslog meseca. Sta biste mogli da kazete za NIN iz vaseg razgovora sada od petka na subotu? - Pravo da vam kazem, to nisu nikakvi tajni razgovori, jer oni sve snimaju i uvek neko sedi sa nama. Prema tome, nema nista tajno i ne znam sta bi vas zanimalo. Nesto, neka njegova recenica iz poslednjeg razgovora. - Mogu da vam kazem sve, ali ne znam sta vas interesuje. Pitala sam ga na primer, da li ti se svida moj lak za nokte (nokti su lakirani roze sa srebrnim strasom po rubovima prstiju). I, sta je rekao? - Da mu se svida. A zatim, pricala sam mu kada su pocele da padaju kise, kada se ujutru budim, sta sam pisala, sta sam citala, kako je u JUL-u, kako je u "Slobodi", kako mali Marko ima kuce, gde cu biti za vikend... O cemu je on vama pricao? - Tako razgovaramo, on meni... Da li je to uopste zanimljivo? To je kao sada kada pricam sa vama. Milosevic se cesto zalio da su njemu uskracene veze i sa stampom. - Nisu uskracene, nego su zabranjene. Da li moze NIN uz vasu pomoc da prekrsi taj embargo? Da Slobodan preko vas odgovori na ta pitanja. To je radila Eleonora Ruzvelt svojevremeno, koja je bila portparol svog muza? - To je besmisleno. Ja nisam njegov glasnogovornik. To ne bih ni smela. U Hagu bi to odmah znali. Onda bi mu zabranili da se javlja telefonom. Ne smem zbog njega. Jednom je dao intervju na pocetku za neku americku televiziju, jer nije znao da je zabranjeno. Rekli su mu da ako jos jednom to uradi da ce mu zabraniti da telefonira. Vratimo se njegovoj bolesti. Da li je on i pre Haga imao povisen pritisak i uopste kardiovaskularne tegobe? - Imao je neke manje tegobe, ali nisu bile dramaticne. Nije bio pacijent. Pretpostavljam da vecina ljudi njegovog doba i sa velikim opterecenjem, ima kardiovaskularne tegobe. On se razboleo u zatvoru u Beogradu. Tu se jako razboleo. Dobio je veoma visok pritisak 200 i vise, a 140, 150 i 160 donji. Prosto se nasmrt razboleo. Onda su ga posle toga poslali na VMA i tamo mu je uradena koronarografija. Posle toga ono sto mu se desilo, bilo je uzasno. On je posle te koronarografije morao odredeni broj sati da lezi u krevetu nepomicno. Postoje medicinska pravila koja predvidaju koliko sati mora da se lezi nepomicno. Njega su digli iz kreveta pre nego sto je istekao taj rok. Sa visokim pritiskom i visokom temperaturom odneli su ga u hladnu celiju. Marija i ja smo molile nacelnika VMA i lekare koji su dosli da ga pregledaju iz bolnice na Dedinju, da ga zadrze u bolnici jos jedan dan. Bilo je humano da ostane na VMA jos nekoliko dana da se skine ta temperatura, dok se obori pritisak. Molili smo da ostane nekoliko dana... Medutim, svi su potpisali da mora smesta da ide u zatvor. Ja sam se obratila na sve moguce adrese za pomoc samo da bi se lecio. Na koje adrese? - Bolje je da ne pricam. Necu da kazem, a ima vremena kada cu da kazem. Da li ste se i tada obratili Kostunici? - Jesam, naravno. Prvo sam se njemu obratila, jer je on dosao posle Slobe. Pretpostavljam da je moj muz sef drzave i da mu se obratila supruga njegovog prethodnika, da Sloba ne bi nikada dozvolio da on bude u zatvoru. Tako bolestan je otisao u Hag. Koliko mu je vreme za setnje u Hagu? - Mislim sat pre podne i sat posle podne, a nista kada je na sudu. Tada nedeljama ne izlazi napolje. Trazio je da se sudenje zavrsava u pola dva, pre pauze za rucak koju imaju sudije... - On njih ceka sat i po u nekom podrumu dok oni rucaju, a pri tom on sam ne ruca, nego sedi tako... General Ojdanic se zalio na ishranu. - Slobodan se ne zali. On se ni na sta ne zali. Ni po koju cenu nece pristati da mu se nametnu advokati po sluzbenoj duznosti? - Haski sud nije pravni sud, nego politicki. Sta ce mu advokati kad je to politicka stvar? Posto je politicka stvar, on je objasnjava i obrazlaze. Advokati treba da mu pribavljaju dokumente, razne materijale... Ima tu mnogo i tehnickih stvari. Njemu Tribunal salje mnogo materijala. On ima materijala da ih cita narednih 200 godina. Da pregleda 500 kaseta... On nije opljackao banku, pa da ga brane advokati... Radi se o jednom vremenu, o istorijskim i politickim prilikama koje treba da objasni on kao jedna od kljucnih licnosti tog vremena. Dva puta ste pomenuli sina Marka. Da li mozete reci nesto vise o njegovoj pomoci ocu? - Ne mogu. Ja sa Markom razgovaram jednom mesecno. On sa ocem razgovara svakodnevno. I sa Milicom. Pise se o uzurpaciji njegovih poslovnih prostorija u Pozarevcu... - U noci izmedu 5. i 6. oktobra 2000. sve sto je moj sin imao, pokradeno je i opljackano ili zapaljeno. Imao je letnju diskoteku, imao je jednu pekaru koja tek sto je bila otvorena, imao je jednu manju prodavnicu radijske opreme. Ni kamen na kamenu nije ostao. A sve je to bilo, sa pravne tacke gledista, potpuno legalna imovina. Slobodan je o tome obavestio Kostunicu, kada je 6. oktobra dosao da mu kaze da je dobio izbore. Slobodan mu je rekao da njegov sin nije politicar, nego je sin politicara i da je ruzno sto njegov mandat pocinje sa nasiljem nad sinom njegovog prethodnika. Kostunica je rekao da je to ruzno i da ce se to ispraviti. Sa Marijom se cujete i vidite? - Sa Marijom se cujem svakodnevno, sprema se da ode iz Beograda, uzela je crnogorsko drzavljanstvo i nece vise ziveti ovde. Sto se mene tice, intervju je zavrsen. Da li hocete da kazete jos nesto sto vas nisam pitao? - Trebalo je da me pitate nesto o strasnoj medijskoj agresivnosti prema mojoj porodici. Ja ne znam da li je neka porodica, u drugoj polovini 20. veka izlozena takvom medijskom lincu. Nekad se pitam, zar nije dovoljno sto je Slobodan u Hagu. Sto je izlozen zivotnoj opasnosti? Zar je vlastima potrebno da maltretiraju njegovu zenu i decu. U zemlji smo nas tri - Marija, Milica i ja sa trogodisnjim detetom. Same. Hocete li da nesto kazete o toj noci kada je Marija pucala? - Reci cu vam o toj noci. Na svadbama se puca, za Novu godinu, posle utakmica, niko ne odgovara, narod slavi. A ona, Marija, puca u praznom dvoristu, posto su kola sa Slobodanom vec otisla i oni je osuduju dve godine uslovno. Moju Milicu, Markovu suprugu, takode su optuzili za neku teroristicku organizaciju u Pozarevcu, koju je toboze formirala itd. Meni je tesko nabrojati "grehe", sve ovog sveta! Kako to tumacite? - Kao odmazdu. Kazu, na primer, da smo se obogatili. Ja se nekad pitam zasto toliko pricaju o tome. Onda kazem sebi: verovatno bi se ti ljudi koji misle da smo mi bogati, sami u nasoj poziciji obogatili. Koristili bi tu situaciju da steknu neka materijalna dobra. Moj muz je primao platu koja je bila nesto malo veca od plate ministra i ja sam primala platu kao profesor Univerziteta. Moje knjige su prevedene na 23 jezika. Deo honorara sam dobila, ostalo nikada. Skoro sam se videla sa nekim obavestenim strancima, koji su mi rekli: "Pa CIA zna da vi nemate nista." Koji su to stranci? - Neki... Hocu da vam kazem: verovatno je vecina sefova drzava bogata. I zato verovatno niko ne veruje, ne da mi nismo bogati, da smo sada skoro siromasni. Sta ste Slobodanu odneli u Hag? - Novine, knjige... Da li mu nosite kolace? - Ne nosim mu nikakvu hranu. Ne moze da se nosi hrana, ni cigarete, ni lekovi... Mogu samo da se nose knjige i muzicke kasete i garderoba. Marija mu je po meni slala knjigu. To je Dzordz Grisam - "Bratija". Ne znam tu knjigu. Ja ne citam takvu literaturu. To su nekako muske knjige, i Marko cita takve knjige. To je nesto malo spijunsko i malo futuristicko. Ja to ne citam, ali vidim da njih dvojica citaju. Sta je ovih dana citao? - Uglavnom cita americke knjige. Isto sto je citao i ranije. On dosta cita savremenu americku literaturu, onda knjige iz ekonomije, sve na engleskom. Ja mu uglavnom kupujem engleske knjige u knjizarama i na aerodromu. To je ono sto je citao celog zivota. Od domacih pisaca? - Od domacih cita malo. Cesto mu odnesem nesto sto se meni svida. Sta ste mu nudili? - Odnela sam mu celog Golsvortija i neke istorijske knjige. Ali, od kad je pocelo sudenje, nema vremena za citanje. Zasto trazite autorizaciju ovog intervjua? - Zato sto mi se ipak desilo dva-tri puta da su me novinari prevarili. Recimo, prosle godine je to bio "Vasington post". Inace, vecina novinara i domacih i stranih, a narocito stranih, objavljivali su sve i onako kako sam rekla. Sta slusa od muzike? - Slusa divnu muziku koju Marija snima za njega tamo i za mene ovde. Dzez, savremenu laku muziku, francusku, Sinatru, Net King Kola... Da li ce opet podrzati Seselja? - To zna Seselj. DRAGAN JOVANOVIC ****************** Naslovna tema: http://www.nin.co.yu/cgi-bin/printpage?filename=/2002-11/14/25960.html Pod visokim pritiskom Karla del Ponte je ocigledno uznemirena mogucnoscu da se sudenje zbog bolesti obustavi ili na duze prekine. Sudije su o tome pocele ozbiljno da razmisljaju, mada je portparol Dzim Lendejl pocetkom novembra ulagao dosta truda u to da u javnosti razbije taj utisak. Sudija Mej je, naime, 4. novembra eksplicite iskazao zabrinutost za okoncanje sudenja i o tome zatrazio misljenje optuzbe, odbrane i dvojice preostalih prijatelja suda Stivena Keja i Branislava Tapuskovica. Oni su potpisali misljenje u kom nedvosmisleno stoji da sudenje iz medicinskih razloga treba obustaviti ako se pokaze da optuzeni nije u stanju da ucestvuje u procesu bez nanosenja stete svom zdravlju. Rekli su i to da treba razmisliti i o tome da se Slobodan Milosevic na odredeno vreme pusti iz pritvora kako bi se lecio Kratki isecak iz dijaloga u haskoj sudnici izmedu Slobodana Milosevica i svedoka optuzbe Slobodana Lazarevica, 31. oktobra 2002: S. Milosevic - Ovaj pukovnik Pejovic, Peja, kazete, uvek je bio fer prema vama? Tako pise u vasem iskazu. S. Lazarevic - Da, pukovnik Pejovic uvek je bio fer prema meni. S.M.-Vi ga ovde opisujete: Plavokos, cetrdesetih godina, prema meni bio korektan. Je li tako? S.L.- Jeste. S.M.- Tako je, zar ne? U redu, onda. Znate li kako su tog Peju prijatelji zvali? S.L.- Peja. S.M.- Imao je jos jedan nadimak. Znate li koji? S.M.-Ne znam. S.M.- Znate li da su ga prijatelji zvali Peja Ciganin? S.L.- Sumnjam da bi mu prijatelji dali tako pogrdan nadimak. S.M.- Znate li zasto su ga prijatelji tako zvali? S.L.- (okrece se sudiji) Je li ovo relevantno pitanje? Sudija R.Mej - Odgovorite na pitanje. S.M.- Posto ste ovde napisali da ste ga znali, da je bio plavokos, da je uvek bio korektan prema vama, da li znate da su ga zvali Ciganin zato sto je imao kao gavran crnu kosu i tamnu put i prema tome nije nikako bio plavokos, i prema tome vi ga nikad niste ni videli, jer biste to inace primetili, a on je imao nadimak Peja Ciganin. Potpuno suprotno onom kako ste ga vi opisali. S.L.- (sudiji) - Casni sude, covek koji se meni predstavio kao pukovnik Pejovic, Peja, bio je osisan na kratko, kao i svi oficiri. Uvek su nosili beretke. Ja sam stekao utisak da je on plavokos. Ja sam ga video barem tri puta, on je prema meni uvek bio savrsen dzentlmen. Ne znam zasto bi sad neko tvrdio da ga ja nikad nisam video... S.M.- Razlog je ocigledan, gospodine Lazarevicu. Razlog je taj sto se vas opis potpuno razlikuje od njegovog izgleda. Unakrsno ispitivanje Slobodana Lazarevica, oficira za vezu u Vojsci Republike Srpske Krajine u Topuskom, ozbiljno je poljuljalo kredibilitet ovog krunskog svedoka optuzbe. Na Slobodanu Milosevicu se videlo da mu ispitivanje pricinjava zadovoljstvo, i da mu posebno prija kada svedoka uhvati u raskoraku sa iskazom koji je dao Tuzilastvu pre pocetka sudenja. Unakrsno ispitivanje Lazarevica zapocelo je u sredu 30. oktobra kada je sudskim vecem, umesto bolesnog Ricarda Meja, predsedavao sudija Patrik Robinson: primeceno je da ni Robinson nije preterano ubeden u verodostojnost svedoka, jer je prilicno hladno odbio zahtev tuzioca Gruma da zastiti integritet svedoka tako sto ce spreciti Milosevica da ga svaki cas naziva lazovom. (Robinson je odgovorio Grumu: "On ima pravo da mu u toj formi postavlja pitanja.") Milosevic se, dakle, lepo provodio u verbalnom okrsaju sa Lazarevicem (svedokom koji je od Tuzilastva dobio novi identitet i preseljenje u nepoznatu zapadnu zemlju; nesto slicno obecano je i Ratomiru Tanicu). No ova konfrontacija, za koju se videlo da smatra da mu ide u prilog, Milosevica je izgleda zestoko iznurila: podigla mu je pritisak, sto je u kombinaciji sa njegovim srcanim problemima ozbiljna zdravstvena komplikacija koja je navela sudsko vece da naredi novu pauzu u sudenju. Ni posle desetodnevnog mirovanja, medutim, Milosevic se nije bitno oporavio, jer je sudenje opet prekinuto u utorak 11.novembra, kada je optuzenom ponovo izmeren veoma visok pritisak. Ove nedelje sudije su zatrazile hitan kardioloski i psihijatrijski pregled najozloglasenijeg haskog pritvorenika. Bolesni predsednik Haski sud ne dozvoljava da se javno objavljuju lekarske dijagnoze niti terapije optuzenika pritvorenih u Seveningenu, tako da javnost zna samo toliko da Slobodan Milosevic ima "kardiovaskularne smetnje" i da je lekarski konzilijum letos preporucio da se sudenje odvija tako da se optuzenom u "procesu stoleca" pruzi prilika da se redovno odmara. Ta preporuka je prekinula u prvom delu sudenja ceste sumnjicave opaske Tuzilastva (i predstavnika nevladinih ustanova koje pruzaju podrsku radu suda) da Milosevic "koristi" bolest kako bi sebi isposlovao prekid sudenja u casu kada mu neki svedok svojim optuzbama nanese ozbiljniju procesnu stetu. Takvi komentari tuzilaca (i ponekog novinara) bili su redovna propratna pojava Milosevicevih ranijih zdravstvenih tegoba. Sada se to promenilo, barem utoliko sto niko vise ne negira da je Milosevic stvarno bolestan. Karla del Ponte sada tvrdi nesto drugo: da je Milosevic sam kriv sto mu se pogorsava zdravstveno stanje. U njenom dopisu sudu pocetkom novembra kaze se da "ni medunarodna zajednica ni tuzilac ne bi mogli prihvatiti obustavljanje ovog slucaja u situaciji kada optuzeni, time sto odbija da posegne za uslugama advokata, sam pogorsava svoje zdravstvene probleme". Reklo bi se da i sudije veruju da bi Milosevic i zdravstveno, a ne samo pravno, imao koristi od unajmljivanja advokata koji bi ga zastupao pred Haskim tribunalom. Sudija Robinson pokusao je Milosevica u to da ubedi jos u julu ove godine. Bezuspesno, jer je Milosevicu od svega reklo bi se najvise stalo da ocuva mit po kom on u "ovom vasem slucaju", kako je sopstveno sudenje skoro nazvao u obracanju sudskom vecu, uopste ne ucestvuje. On i dalje odbija da formalno "prizna" Haski sud, mada istovremeno uverava sudije da mogu slobodno da ga privremeno puste iz pritvora dok se ne oporavi, jer, kako kaze, ni za sta na svetu ne bi propustio bitku koju u sudnici vodi. Politicki testament Nije tajna da su i sudije i Tuzilastvo od prvog dana zelele da Milosevic uzme advokata da ga zastupa, kao i da su na razne nacine nastojale da ga na to privole, bez obzira na to sto pravila Haskog suda dopustaju mogucnost da se optuzeni sam brani. To je u pocetku verovatno bilo iz iskrene brige za kredibilitet sudenja, za pravnu besprekornost procesa: sudsku presudu je uvek moguce naknadno osporiti ako se i kada posumnja, odnosno dokaze, da branjenik nije imao dobre uslove za odbranu. U Milosevicevom slucaju nije iskljuceno da neku ulogu igra i to sto se procenjuje da Milosevic suvise uspesno koristi sudnicu za pisanje svog politickog testamenta u Hagu, i da sudenje nije ni nalik onome cemu se, kad je rec o istini i pomirenju na Balkanu, medunarodna zajednica nadala. Karla del Ponte je ocigledno uznemirena mogucnoscu da se sudenje zbog bolesti obustavi ili na duze prekine. Sudije su o tome pocele ozbiljno da razmisljaju, mada je portparol Dzim Lendejl pocetkom novembra ulagao dosta truda u to da (direktnim telefonskim pozivima pojedinacnim novinarima) u javnosti razbije taj utisak. Sudija Mej je, naime, 4. novembra eksplicite iskazao zabrinutost za okoncanje sudenja i o tome zatrazio misljenje optuzbe, odbrane i dvojice preostalih prijatelja suda (Stivena Keja i Branislava Tapuskovica, buduci da je M. Vladimirovu otkazano zbog nedopustivih novinskih izjava). Kej i Tapuskovic su potpisali misljenje u kom nedvosmisleno stoji da sudenje iz medicinskih razloga treba obustaviti ako se pokaze da optuzeni nije u stanju da ucestvuje u procesu bez nanosenja stete svom zdravlju. Rekli su i to da treba razmisliti i o tome da se Slobodan Milosevic na odredeno vreme pusti iz pritvora kako bi se lecio van zatvora, ukoliko lekari smatraju da su uslovi pritvora faktor koji doprinosi pogorsanju njegovog zdravlja, i ukoliko smatraju da bi, posle oporavka van pritvora, sudenje moglo da bude nastavljeno. U anglosaksonskoj sudskoj praksi, naime, kako je to ove nedelje pisao londonski "Gardijan", sud je "duzan da osigura da branjenik bude dovoljno zdrav da mu se moze suditi". U Americi, na primer, zakon brani izvrsenje smrtne kazne nad bolesnim osudenikom: to znaci da i kada postoji pravosnazna sudska presuda o smrtnoj kazni, vlast mora da ceka da osudenik na smrt ozdravi pre nego sto ga stave na elektricnu stolicu, ili ga drugim putem umori. U Americi se primenjuje sistem sudenja uz pomoc porote, pa je tamo standardno da se sudenje ponisti ukoliko se optuzeni razboli u toku sudenja i onda zapocne sve ispocetka sa novom porotom kada optuzeni ozdravi dovoljno da bi se vratio u sudnicu. No u Americi je standardno i to da se presude poniste ako se utvrdi da je optuzeni bio suvise bolestan da bi mogao da pomogne svom advokatu pri odbrani. Ti presedani govore u prilog Milosevicevom zilavom nastojanju da spreci sud da mu nametne advokata, sto je resenje koje preferira Karla del Ponte. Mora se reci da tu izgleda nailazi na razumevanje sudija koje su vec predlagale Tuzilastvu u nekoliko navrata da olaksa proces tako sto ce maksimalno sazeti optuznicu i smanjiti broj svedoka. Tuzilastvo se takvoj soluciji jednako zilavo opire kao i Milosevic imenovanju advokata po sluzbenoj duznosti: Dzefri Najs je jednom prilikom rekao svom sunarodniku sudiji Meju da ga "vreda" Mejova tvrdnja da se nije dovoljno trudio da optuznicu dokaze u prvobitno predvidenom roku. Americka praksa Predvideno je, naime, da sudenje traje dve godine no vec sada je jasno da ce taj rok biti probijen ako Tuzilastvo bude insistiralo na stotinama svedoka koje je najavilo. Smatra se da sudenje koje traje duze od dve godine nije "fer" sudenje u smislu koji se toj reci pridaje na Zapadu. Tuzilastvo insistira na tome da su stotine svedoka neophodne kako bi se, izmedu ostalog i iz pijeteta prema zrtvama, dokazalo svako steciste masovnog ubistva. Sudije pak misle da su mnogi svedoci nepotrebni: sudsko vece je jednom prilikom otvoreno sugerisalo Najsu da dokaze samo Milosevicevu komandnu odgovornost, iz koje bi onda sledilo sve ostalo. Tuzilastvo se uvredilo i na tu ideju. No tesko je oteti se utisku da Tuzilastvo dokazuje stotine pojedinacnih zlocina pomocu stotina svedoka zato sto mu je lakse da dokaze da su se zlocini desili na terenu, nego da dokaze ono sto je najteze dokazivo i za sta ima najmanje svedoka: Milosevicevu navodnu licnu umesanost u zlocine u delu koji se tice "planiranja, podsticanja i naredivanja" genocida i drugih ratnih zlocina iz optuznice. Florans Artman podruguje se ideji o sazimanju optuznice i kaze da Tuzilastvo ne zeli da sudi Milosevicu kao sto se u Americi sudilo Al Kaponeu (gangster i ubica koji je u zatvor dospeo zbog izbegavanja poreza). To je smela izjava, ako se uzme u obzir da je Tuzilastvo do sada uglavnom dokazalo to da je Milosevic bio predsednik drzave u kojoj su za vreme rata snage bezbednosti pocinile zlocine protiv civilnog stanovnistva na Kosovu. To je jos daleko od dokazivanja da je Milosevic "planirao, podsticao, naredivao i pomagao" izvrsenje genocida. Ostaje utisak da je Slobodan Milosevic tezak protivnik i u zatvoru u Hagu. Mozda se danas i oni koji su najvise radili na tome da se on nade iza resetaka na Zapadu, kaju sto su mu pruzili jos jednu priliku da zaigra na otvorenoj politickoj sceni. Hag je za Milosevica, pokazalo se u poslednjih devet meseci otkako je pocelo sudenje, bio pocetak novog politickog bitisanja. On je posle 5. oktobra 2000, do hapsenja i izrucenja Hagu, u Beogradu bio politicki mrtav. Hag ga je vratio u politicki zivot. Ako umre iza resetaka, kao covek kome nije izrecena presuda, dakle covek kome nije dokazana krivica, Hag ce ga mozda odvesti u legendu. LJILJANA SMAJLOVIC Serbian News Network - SNN [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/
