Srpski Vizental Savo Strbac, rukovodilac "Veritasa", govori za "Svedok" zasto nesaradnja sa Hagom od Srba definitivno pravi lose momake, a Hrvate uzdize u domoljube prvog reda, i kaze:
NISMO SVECI, ALI NI UBICE I MONSTRUMI
@ Nedeljka Fanfani
Kazu, kad je svojevremeno Milos Obrenovic isporucio Karadjordjevu glavu Porti,
na pretnju da ce i on ostati bez glave ako ne bude slusao, priznao je, da je
kumoubistvom sam sebi vec skinuo glavu. S ove distance to zvuci kao poruka i kao
zebnja. Istorija je o njemu rekla svoje, a osvetnici ucinili svoje: Obrenovici
su istrebljeni.
Nedavno su objavljeni,
do sada nepoznati detalji: Miloseva zena, kneginja Ljubica organizovala je u
potaji da se vozdova glava sahrani sa telom, a sultanu je poslata napunjena koza
s Karadjordjeve glave.
Ove istorijske
cinjenice ozivljavaju i danas kad se istina i drzava, gubi ili brani, ne u
Istanbulu, vec u Hagu, opet, glavama. I metaforicki i doslovno.
Iz Haga, a preko Saveta bezbednosti UN
ponovo stizu pretnje Jugoslaviji zbog neizrucenja haskih optuzenika. Nasi
politicari, posle prvih predaja (ili prodaja?), verovatno opomenuti primerom
Predraga Bulatovica, koji je svojevremeno pristao na Zakon o saradnji, a to
platio porazom na poslednjim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori, kruze oko
Haga kao "macka oko vruce kase". Savezni predsednik veli da je Hag "nocna mora"
i da smo mu "ucinili i previse ustupaka". Srpski premijer ne izrucuje, jer se
"boji gradjanskog rata u Srbiji u koju je izbeglo 500.000 naoruzanih Srba s one
strane Drine".
Drama, slicna nasoj,
odigrava se i u Hrvatskoj. I tamo je "saradnja s Hagom" kamen oko vrata
Racanovoj vladi. Ali za razliku od nase, gde su Srbi, po holivudskoj semi vec
deceniju i vise "losi momci" i nastavljaju tu ulogu, Hrvati brane imidz "dobrih
momaka svetog domovinskog rata". Haski optuzenici postaju pocasni gradjani.
Prebegli pilot JNA, Rudolf Perisin, koji je bombardovao izbeglicku kolonu u
"Bljesku", a zatim produzio do Bosanske Gradiske i tamo na spavanju pobio decu i
njihove roditelje, u povratku oboren, zvanicno je predlozen da sedi "s desne
strane Boga".
Dakle, hteli mi to
priznati ili ne, Hag je jezicak na vagi koji nivelise srpsku i hrvatsku istinu.
Za sad po crno-beloj semi.
Sreca je da
glasovi razuma dopiru i s one, a poneki i s ove strane. Sta bi danas rekao ili
uradio Milos Obrenovic? Da li bi dao glavu da izmeni istoriju? Tim povodom za
"Svedok" govori Savo Strbac, "srpski Vizental", koga u Zagrebu zovu
"neprijateljem hrvatske drzave broj 1". Do pred rat bio je okruzni sudija u
Zadru, dolaskom HDZ na vlast presao u advokate, jer "nije mogao da sudi Srbima",
a kad je poceo rat i nije vise mogao ni da ih brani, saminicijativno je krenuo u
istragu i obradu ratnih zlocina na prostoru Krajine. Tako je nastao "Veritas"
(istina). Danas "Veritas" ima najobimniju i po svim strucnim merilima, obradjenu
dokumentaciju o ratnim stradanjima u Krajini, na osnovu koje je jedan tim haskih
istrazitelja pripremio optuznicu, za tek sada pred sudom aktuelni Medacki dzep,
i ostale, koje su u pripremi.
Svedok:
Nedavno ste u emisiji Hrvatske televizije, posvecenoj "slucaju Bobetko" oznaceni
sukrivcem sto je "heroj Domovinskog rata", optuzen, a sto moze implicirati da je
Hrvatska drzava nastala na zlocinu.
Savo
Strbac: Nije sada Hrvatima stalo do ostarelog Bobetka, vec do slike koju su o
sebi stvorili i po njoj vec napisali udzbenike istorije. Treba tu sliku
sacuvati. Zato je "slucaj Bobetko" ujedinio hrvatsku politicku elitu i
homogenizovao naciju. Hrvati ocajnicki brane sliku "svetog domovinskog rata". Ko
god dovede u sumnju tu ikonu, normalno da je hrvatski neprijatelj. I dok god
srpska strana ne saradjuje sa Hagom i time sprecava da se cuje i srpska istina,
pa ma kakva bila, a ne moze biti gora od one koja je medijski stvarana, dotle su
oni sveci, a mi smo zlocinci.
Uporno
pozivam sve optuzene s nase strane da dodju u Hag i da tamo govore istinu. Nisu
glave onih koji su komandovali i odlucivali vrednije od onih sto su izginuli,
osakaceni ili izgnani. To je moralna dimenzija problema. A druga je istorijska i
politicka na sto su nas podsetili i Hrvati odbijanjem izrucivanja ne samo
Bobetka, vec i Gotovine, Norca i drugih koji su imali komandna ovlascenja. U
Hagu se pise istorija, a ako ne budemo u tome ucestvovali posle ce bojim se,
biti kasno za popravni.
S: Uoci rata dr
Raskovic, u razgovoru s Tudjmanom, upozorio je da su "Srbi lud narod jer - lako
ginu", sto je na nesrecu i potvrdjeno. Tudjman je na ovo reagovao posprdno, a
"lude Srbe”, koji misle da se mrtvim glavama dobija rat, to je i uvredilo. Kad
je rat poceo, bili ste na licu mesta, i ucesnik i svedok. Da je bilo pameti da
li je istorija mogla krenuti i drugim
tokom?
S. S: Vec na pocetku stvoren je
medijski klise o dobrim i losim momcima. Ceo svet je mislio da smo ljudozderi,
silovatelji, decoubice. Kod nas, u Kninu, pored pripadnika UNPROFOR-a bilo je
mnogo stranih novinara, koji su se svojim ocima uverili u istinu. Licno sam im
davao dokumentaciju i fotografije, oni su pisali, ali im nije objavljivano.
Govorili su mi da im urednici ne veruju. O Srbima je bila stvorena slika, i
nista sto je demantuje nije moglo biti objavljeno. Uzasan je bio taj osecaj
nemoci, ali sam znao da ce istina kad tad izici na videlo. Zvuci apsurdno, ali
je istinito da je prva zvanicna institucija koja je pokazala interesovanje za
istinu, bio upravo Haski tribunal. Mislim, da je tada bilo saradnje, da bi se to
i ranije pokrenulo i promenilo tok
istorije.
S: Znaci li to da Vi zamerate
i jugoslovenskoj strani zbog nesaradnje s
Hagom?
S.S: Niti to radim, niti imam
pravo na to. Ja iznosim samo svoje misljenje. Ceo svoj radni vek, a od
devedesetih i zivot sam podredio borbi za istinu, i mogu samo da govorim o onome
sto sam vidio, radio i zabelezio. Zadatak "Veritasa", kao nevladine
organizacije, jeste da dodje do objektivnih cinjenica. U ratu smo to radili na
licu mesta, i licno sam ucestvovao i u razmenama poginulih, i u
sahranjivanju.
Sve je to dokumentovano,
ukljucujuci i svedoke. Kad je pocela "Oluja", premestili smo se u Banjaluku i
odatle prikupljali dokumentaciju, a zatim osnovali kancelariju i u Beogradu. I
danas nam se javljaju svedoci i ljudi koji traze informacije. I prijavljuju
nestale. Zahvalni smo za uslove rada koji su nam ovde pruzeni, mada sve uredno
placamo, a sto se tice politike, kako ranije, tako i danas, ostajemo po strani,
a nasi podaci su dostupni svima, i neposredno i preko zvanicnog veb- sajta i iz
publikacija i biltena.
S: Za razliku od
zvanicne politike, Vi saradjujete sa haskim
istraziteljima.
S. S: Verovatno preko
ljudi iz UNPROFOR-a prica o "Veritasu" je stigla do Haskog suda i prvi put su
nas posetili u novembru 1994. godine, pa kad su videli dokumantaciju, dosli su
ponovo u martu 1995. sve skenirali i poneli, uz jedan moj uslov - da se ne
otvara u Zagrebu. Kad smo, posle "Oluje", dosli ovde, a zbog poznatog stava
ovdasnjih vlasti, sastajali smo se u Republici Srpskoj. Na osnovu toga podignute
su optuznice za Medacki dzep i "Oluju", a za "Bljesak" se
priprema.
S: Pored potrebe da se
stradanja Krajisnika dokumentovano i iznesu pred medjunarodnim tribunalom, sta
Vas je jos upucivalo da verujete da je Haski sud ozbiljna institucija koja se ne
sme ignorisati.
S.S: Jos od 1996. godine
upozoravao sam da je u Haski tribunal investiran ogroman novac i da ga nasim
ignorisanjem necemo ukinuti. Mi tamo imamo sta da kazemo i pokazemo, a tek ako
se to ne uvazi mozemo reci da je pristrasan i nepravedan. Ponavljam, mi, Srbi iz
Krajine, nemamo vise sto da izgubimo, jer vec smo vec izgubili sve sto smo
imali, preostaje nam samo da se izborimo za istinu, pa ako uspemo tamo da
dokazemo da nismo sveci, ali ni ubice, silovatelji i monstrumi, kao sto nas do
sada bije glas, vec smo dobili mnogo.
Zato apelujem na sve, narocito na svedoke koje poziva tuzilastvo da se pojave
tamo i govore istinu, a ne da lazu u korist jedne ili druge strane. Samo nam je
istina potrebna, i jedino tu mozemo da doprinesemo, a od prigovora na rad Suda
nema koristi.
S: Za sada ima indicija
da je Sud nepravedan i pristrasan, a da li je tome doprinelo i spomenuto
ignorisanje Suda?
S.S: Siguran sam u
to. Nije ni cudo, da smo antemisani i unapred osudjeni, kad je godinama u opciji
bila samo jedna istina. U Hrvatskoj je, pored medijske satanizacije, angozovana
policijska i sudska masinerija neslucenih razmera na dokazivanju nevinosti
Hrvata i krivice Srba, kolektivno i pojedinacno. Preko 21.000 Srba je tamo
optuzeno za oruzanu pobunu, a kasnije amnestirano, 4.530 je procesuirano za
ratni zlocin, od toga vise od 1.700 optuzeno, a oko 400 je na Interpolovim
poternicama. U istoriji nije poznato da je toliki procenat stanovnistva
ucestvovao u ratnim zlocinima!
Protiv
takve sile, i argumenata, glas "Veritasa" je bio glas vapijuceg u pustinji. Zato
su se Hagu na vreme trebalo da odazovu okrivljeni, da kazu za sto su krivi i u
kojim okolnostima su uradili to za sto se terete. Sada, kad nam se vrata Haga
otvaraju, imamo problem i pored zvanicnog otpora saradnji. Nije se reagovalo na
vreme, a vreme je ucinilo svoje. I zaborav, i raseljavanja i umiranja i
potiskivanje, i strah. Mi u "Veritasu" suocavamo se sa ogromnim teskocama da
sada, kad se otvaraju masovne srpske grobnice, pronadjemo rodbinu radi
identifikacije. Tako ce stradali ostati bezimene zrtve, a sudjenje bez
dokaza.
S: Vi ste i Marticu jos 1996.
savetovali da se preda. Da vas poslusao, da li bi se i Tudjman nasao u
Hagu?
S. S: Meni su haski istrazitelji
jos 1996. godine nacrtali piramidu komandne odgovornosti u Hrvatskoj, na celu sa
Tudjmanom i Suskom. Trebalo je to i dokazati na sudu. Optuznica protiv Martica
podignuta je krajem jula '95, nekoliko dana pre "Oluje". Da je sudjenje Marticu
bilo tada, rasvetlili bi se zlocini u zapadnoj Slavoniji i drugde, dokazala
odgovornost hrvatskog vrha i oni bi, siguran sam, za zivota pogledali pravdi u
lice. Kako se mrtvom coveku ne moze suditi, Tudjman ce biti u narednim
procesima, "neoptuzeni saucesnik". Tako ce se, nadam se posredno, dokazati i
njegova komandna odgovornost, mada bi bilo pravedno da je to uradjeno za
zivota.
S: Da li bi i "slucaj Martic"
tada bio laksi?
S. S: Razgovarao sam se
s Marticem u februaru 1996. i savetovao ga da ode u Hag. Optuznicu za
granatiranje Zagreba, koja je stala na stranicu i po, mogao je lako da obori
pozivajuci se na institut "krajnje nuzde" i dovede u kontekst akcije "Bljesak".
Sada ce mu biti mnogo teze jer je optuznica prosirena, a za "Bljesak", iako je
proslo sedam i po godina od zlocina u Zapadnoj Slavoniji, jos nije podignuta!
S: Zlocini u Medackom dzepu desili su
se pre deset godina. Tek sada se vrsi pritisak na Hrvatsku da isporuci Bobetaka.
Pretpostavljate li zasto se toliko
cekalo?
S. S: Najverovatnije zbog
ubedjenosti sveta da su Srbi pocinili najvece zlocine pa je i u sudjenjima to
imalo prioritet.
Dokumentacija o
Medackom dzepu zavrsena je jos 1994. godine. Da je tada odrzano sudjenje,
siguran sam da bi istorija ovih prostora krenula drugim tokom. Pre osam godina
bilo je vise svedoka, tada su u zasticenim zonama bili prisutni i predstavnici
UN koji su sve objektivno registrovali, i da je to izislo na svetlost pravde,
sigurno bi bio zaustavljen niz zlocina koji su kasnije Hrvati uradili pod firmom
"svetog domovinskog rata", posebno u "Bljesku" i "Oluji". Verujem i da bi
hrvatska javnost saznala drugu stranu istine.
S: Uporedo sa novom nacionalnom
euforijom u Hrvatskoj povodom solidarisanja sa generalom Bobetkom, zagrebacki
"Nacional" je proslog meseca iz "Veritasove" publikacije preneo seriju
fotografija o stravicnim zlocinima u podvelebitskih sela izmedju Medaka i
Gospica.
S.S: U nacionalnoj euforiji
koja ponovo zahvata Hrvatsku, i istina izbija na videlo, i sami ce shvatiti da
to nije srpska propaganda. Nadam se da je proslo vreme kada sam na hrvatskoj
televiziji gledao poginule i izmasakrirane Srbe, koje sam svojim rukama
sahranjivao, kao "zrtve srpskog terora". Po mom misljnju, Hrvatskoj tek
predstoji rat, rat za istinu, koji ce voditi sama sa sobom, uz pomoc Haga. Zato
se mi molimo za Bobetkovo zdravlje i da ga sto kasnije izruce. Dok se sami ne
suoce s istinom, a pod haskom pretnjom, a to vazi i za jugoslovensku stranu,
nikakve "komisije za istinu i pomirenje" nemaju svrhe.
S: Ima pokusaja i sa ove i sa one
strane da domaci sudovi procesuiraju ratne
zlocine.
S. S. Nama vise odgovara da se
to radi u Hagu, ili sto je slucaj sa BiH i Kosovom, pod patronatom medjunarodne
zajednice. Kako se sudi u Hrvatskoj ide u prilog samo zavrsetku etnickog
ciscenja i zastrasivanja povratnika. Dovoljno je samo da se sabere 21.000
osumnjicenih i cetiri i po hiljade procesuiranih i to pomnozi sa najmanje cetiri
clana porodic, pa se dobije 100.000 Srba koji opravdano imaju strah od hrvatske
drzave.
Evo i pre nekoliko dana,
zatvorili su trojicu Srba, povratnika! Ako se doda da se ne zna ko je sve
optuzen i na Interpolovim poternicama i da se povratnici hapse, i maltretiraju,
moze da se zakljuci da je Hrvatska na suptilan nacin zavrsila ono sto je
zapocela u ratu. A sto se sudova tice, tamo su na delu dvostruki standardi.
Hrvat, koji je pobio rezerviste na Koranskom mostu je oslobodjen, a Zorana
Banic, za koju pouzdano znam da nije ni bila u Skabrnji kad su tamo ubijeni
hrvatski civili, a uhapsena je na osnovu Interpolove poternice u Svajcarskoj,
isporucena Hrvatskoj i osudjena! I to dvaput – prvi put na dvadeset, sada na 13
godina.
Savo Strbac je za "Svedok", a
svakodnevno to cini i u drugim medijima, sa upornoscu koja se retko srece u
javnom zivotu, izneo dovoljno argumenata koji posredno ukazuju da se problem
Haskog tribunula ne moze u beskonacnost gurati pod tepih. Jos niko nije opovrgao
da istoriju pisu pobednici. To vazi i za ovu koja se pise u Hagu. Jedino treba
da sami uocimo razliku izmedju cuvanja vlasti i cuvanja drzave, pojedinacnih
sudbina i sudbine naroda, padanja glava ili koriscenja
glava.
Odbijanjem saradnje, Hrvati brane
ono sto su osvojili, a mi? Na ova pitanja neko treba da odgovori.
OBESTECENJE, PA POMIRENJE
S: Nedavno je
objavljeno da je Komisija za istinu i pomirenje prosirena novim
clanovima.
S. S: Pozdravljam svaki
napor da se dodje i do istine i do pomirenja. Nikome do toga nije stalo
vise od nas, koji smo prognani iz Hrvatske. Ali upozoravam: Nema efikasnog
pomirenja, bez obestecenja!
http://www.svedok.co.yu/index.asp?show=32828
MILOSEVIC
KORIGUJE SUD
S: Na sudjenju, predsednik
Veca, cesto opominje Milosevica da ne "drzi govore". Kao bivsi sudija i
advokat, sto mislite o
"govorima"?
S. S: Sistem rada
Haskog tribunala razlikuje se od naseg, a cini mi se da je najveca zamerka
sto su pojedini slucajevi istrgnuti iz konteksta, pa se ne vide
uzrocno-posledicne veze. Da Milosevica brani profesionalni advokat, ne bi
mu iskakanje bilo dozvoljeno, ovako se Milosevicu "progleda kroz prste", i
mislim da je pametno uradio sto nije angazovao advokata. On time koriguje
nedostatke Suda, a da li ce to Vece uzeti u obzir na kraju, ne
znam.
