http://www.pcnen.cg.yu/novi/drugi/16.htm Prve crnogorske nezavisne elktronske novine (PCNEN) Drugi pisu: 18.12.2002. Da li je Radovan Karadzic heroj ili ratni zlocinac Dve polarizovane slike o Karadzicu kao heroju i zlocincu nigde se ne dodiruju, kao ni zagovornici tih ideja. Nikada u srpskoj javnosti nije bilo nijedne ozbiljne polemike o tome - slike o Karadzicu zlocincu i Karadzicu heroju danas gotovo ravnopravno egzistiraju na srpskoj intelektualnoj sceni nicim ne ugrozavajuci jedna drugu Autor: Vesna Tasic Biografi Radovana Karadzica (58), kontroverznog lidera bosanskih Srba, tvrde da ga je Dobrica Cosic jos za rata savetovao da prikuplja dokumentaciju i priprema svoju odbranu jer ce biti optuzen za ratne zlocine. Danas, sedam godina po okoncanju rata u Bosni, glava haskog optuzenika na Interpolovoj poternici vredi pet miliona dolara. Istovremeno ga je u Hagu njegova bivsa saradnica Biljana Plavsic, zajedno sa Sobodanom Milosevicem, Momcilom Krajisnikom i Ratkom Mladicem, optuzila za "provodjenje nasilne etnicke podele u BiH, izvrsene kroz progone nesrpskog stanovnistva". Srbi o Karadzicu godinama govore kao o "Malom Radojici" iz narodnih junackih pesama i ratniku koji "ne zivi istorijsku, vec biblijsku pricu". Za taj deo domace javnosti prvi predsednik Republike Srpske jeste heroj "izvan svakog zla", kako je jednom rekao Brana Crncevic, dok je za preostali deo nesumnjivo - ratni zlocinac. Zanimljivo je da se te dve polarizovane slike o Karadzicu kao heroju i zlocincu nigde ne dodiruju, kao ni zagovornici tih ideja. Nikada u srpskoj javnosti nije bilo nijedne ozbiljne polemike o tome - slike o Karadzicu zlocincu i Karadzicu heroju danas gotovo ravnopravno egzistiraju na srpskoj intelektualnoj sceni, nicim ne ugrozavajuci jedna drugu. Jedan od trojice - Ako biram izmedju to dvoje, onda se odlucujem za heroja - kaze za Blic News istoricar Rados Ljusic. - Bio je heroj, ali bi bilo bolje da je bio politicar. Bolje bi bilo da se ugledao na Milosa nego na Karadjordja. Dejan Anastasijevic, novinar Vremena, ratni izvestac, kaze: - Na osnovu onoga sto sam video u Bosni i na osnovu nekoliko susreta s njim, ja apsolutno nemam dilemu da je Karadzic ratni zlocinac. Anastasijevic to obrazlaze tvrdnjom da je za vreme Karadzicevog predsednikovanja pocinjen niz zlocina nad nesrpskim stanovnistvom: - I to ne samo od strane Vojske RS, koja je prakticno bila pod komandom Ratka Mladica, vec i od strane policije, nad kojom je Karadzic imao kontrolu, kao i od strane paravojnih formacija koje su cesto bile pod kontrolom SDS, ciji je on bio predsednik. Istoricar Bojan Dimitrijevic misli da Karadzic "nije ni zlocinac ni heroj, vec bivsi predsednik jedne od srpskih drzava". - On ce sa odredjene istorijske distance biti jedna od tri najznacajnije licnosti u srpskom narodu u drugoj polovini 20. veka. Pogotovo ce na to uticati ishod njegovog skrivanja. Ukoliko, ne daj boze, bude tragican, doprinece mitskoj predstavi o njemu. Mislim da nije zlocinac, to je sasvim jasno - kaze Dimitrijevic. Pisac i aktivista Medjunarodnog odbora za istinu o Radovanu Karadzicu Miroslav Toholj, inace ratni ministar RS, rado bi ga predlozio za Nobelovu nagradu za mir. - I Jaser Arafat je dugo bio u izolaciji. Gonili su ga kao najtrazenijeg coveka na svetu, a onda je dobio Nobelovu nagradu za mir - pravi paralelu Toholj. Biljana Kovacevic-Vuco, predsednica Jugoslovenskog komiteta pravnika za ljudska prava, podseca da o tome treba govoriti tek posle izvodjenja dokaza na sudu. - U situaciji kad smo imali trogodisnjicu opsade Sarajeva i Srebrenicu kao pojam genocida, dok je na celu RS bio Karadzic, smatram da je njegovo bezanje od suda prilicno kukavicko - kaze Kovacevic-Vuco. Srebrenica, medjutim, kako je objasnjavao Karadzic, "nikada nije bila zasticena zona", vec "muslimansko vojno uporiste iz kojeg su stalno napadana lokalna srpska sela". Veliki broj srebrenickih zrtava on je pripisivao "strasnim borbama" koje su vodjene izmedju muslimanskih vojnika, koji su se probijali ka Tuzli, i srpskih snaga, koje su ih "sledile". Srpske vojne i civilne vlasti nisu ucinile nikakav prestup u Srebrenici, govorio je. Kasnije, u jednom pismu upucenom patrijarhu SPC Pavlu, Karadzic ce reci i da ce "izaci na videlo i strana rezija zbivanja u Srebrenici". Granatiranje Sarajeva Neretko je sam Karadzic govorio da nedela prate svaki gradjanski rat: - Situacija u ratu se otme kontroli. Tacno je da je bilo ludaka od kojih se svasta moglo ocekivati. Ipak, insistirao je na tome da nikada "nije izdao nijednu naredbu" da se neduzni ljudi ubijaju. Da se radilo o "surovom gradjanskom ratu u kojem su se na svim stranama vrsili teski zlocini i jos strasnija zverstva", slaze se i predsednik Medjunarodnog odbora za odbranu Radovana Karadzica Kosta Cavoski. Medjutim, uverava i da "slobodno mozemo reci da je Karadzic tokom verskog i gradjanskog rata postupao viteski". Kad je Sarajevo u pitanju, clanovi Odbora su saglasni da je "eksploatisana tvrdnja da su Srbi drzali Sarajevo u opsadi". U arhivama je, medjutim, ostala zabelezena Karadziceva izjava u kojoj kaze: - Kad mi ne bombardujemo Sarajevo, onda ga oni bombarduju da bi mogli da dovedu strane novinare da to snimaju. Dimitrijevic, pak, misli da bi se, kad je trogodisnje bombardovanje Sarajeva u pitanju, "moglo postaviti pitanje odgovornosti ljudi s vrha JNA". Cinjenicu da je grad bombardovan i posle raspada JNA, Dimitrijevic pravda istovremenim "nepostojanjem teznje" da se grad zauzme. - Strateska Karadziceva greska u Sarajevu bila je teznja da se napravi Srpsko Sarajevo - kaze on. Karadzic nije heroj, misljenje je i pisca Velimira Curgus Kazimira. - Ono sto se podrazumeva pod herojstvom, moralni je cin, a ja u njemu to ne vidim. Koliko je meni poznato iz sudbina ljudi u BiH, nikad ne bih mogao tvrditi da je heroj. - Sto se herojstva tice - kaze Aleksandar Lojpur, advokat i clan jugoslovenske Komisije za istinu i pomirenje - jednostavno ne mogu da shvatim kako neko moze tvrditi da je heroj covek koji je, sudeci prema svim raspolozivim podacima, sprovodio za sopstveni narod vrlo stetnu politiku rata i nasilja, koji je, sprovodeci tu politiku, pomagan sve vreme od strane jednog diktatorskog i kriminalnog rezima u Beogradu, koji je dozvolio da naoruzane jedinice pod njegovom komandom ubijaju civile i ratne zarobljenike, maltretiraju civile i zarobljenike po logorima, koji je bez ikakvog vojnog ili politickog smisla, razloga, ili razumnog cilja, tri i po godine opsedao Sarajevo i ubijao civile u tom gradu. - Evo, neka nam - dodaje Lojpur - on sam ili Odbor za njegovu zastitu i profesor Cavoski i drugi koji ga podrzavaju objasne kakvo je to herojstvo popeti sa na brda oko Sarajeva, okruziti grad topovima i onda gadjati granatama nasumice po gradu, i kako neko uopste moze i pomisliti da se podrskom takvim odvratnim zlodelima moze uci u krug prosvecenih naroda zapadne civilizacije. Lojpur jos tvrdi da "kad nas propovednici takve vrste podrske ne bi gurali sve skupa izvan civilizacije, u novi krug agresije, izolacije, siromastva i patnji, ocigledan problem nedostatka moralnih nazora bio bi njihov licni problem i problem njihovih porodica". Cinicna racunica Angazman ljudi iz Odbora komentarise i Dejan Anastasijevic, recima da se "sustinski, u njihovom angazovanju uopste ne radi o tom coveku kojeg oni navodno stite". - Mislim da je njima - kaze Anastasijevic - veoma stalo do toga da se ne rasvetle zlocini, ne samo sa srpske nego i sa preostale dve strane. To su ljudi koji smatraju da se u atmosferi mrznje i konflikta moze brzo doci do polozaja i para. Cinicna je to racunica. Ne sumnjam da ima zaludjenika, ali vecina ih ne veruje u to sto prica. U to nije verovao ni sam Karadzic. Kao primer Anastasijevic navodi njegov razgovor sa Karadzicem iz jula 1992. godine, kada mu je ovaj rekao kako su "sva tri naroda u Bosni najobicniji lazovi i kukavice". Na pitanje da li se to odnosi i na Srbe, buduci da je i sam Srbin, Karadzic mu je uzvratio recima da je on sam - Crnogorac. Curgus smatra da se najveci deo ljudi koji Karadzica podrzava ponasa neodgovorno prema zrtvama rata u Bosni: - Zrtve su cinjenica i odgovornost ne moze da izbegne nijedan lider, pa ni Karadzic. Nije mi jasno kako ti ljudi mogu da pozivaju na odgovornost Izetbegovica, na primer, a da coveka koji je raspolagao najvecom vojnom moci smatraju herojem. Po istom komandnom principu mogao bi odgovarati i Izetbegovic, smatra Bojan Dimitrijevic, jer, kaze, ne vidi razliku izmedju jednog i drugog. Medjutim, na pitanje da li Izetbegovica smatra ratnim zlocincem, Dimitrijevicev odgovor je potvrdan. Predsednica Fonda za humanitarno pravo Natasa Kandic kaze da "grupice ljudi koje uporno podrzavaju Karadzica, sudeci prema njihovom ponasanju, pre lice na pozorisne trupe nego sto umeju da iznesu neke argumente u prilog tvrdnji da je Karadzic heroj". - Na osnovu onoga sto smo mi istrazivali - kaze Kandiceva - ispostavlja se da su se u BiH dogadjale stvari koje nisu bile incidentne vec planske. Kao primer ona navodi Bijeljinu 1993. godine, u koju kaze da je cesto odlazila "zbog poziva mnogih Muslimana, a posle odluke paljanskih vlasti da se procenat Muslimana u svakom mestu gde ih ima mora smanjiti na ispod pet odsto". U praksi je ta odluka, objasnjava Kandiceva, izgledala tako sto su tzv. komisije za razmenu stanovnistva formirale liste Muslimana koje treba oterati iz grada. U Bijeljini je tu komisiju vodio Vojkan Durkovic, kojeg su zvali Arkanovim vojvodom. Takve situacije ponavljale su se i u Banjaluci, Teslicu. - Nije zlocin to sto su oni deo teritorije BiH proglasili Republikom Srpskom. Zlocin su sredstva i metode kojima su hteli da oforme drzavu - kaze Kandiceva, i dodaje da "govoriti o Karadzicu kao o heroju mogu samo njegovi podrzavaoci koji ne vode racuna o zakonu". Vladimir Bozovic, advokat, takodje clan Karadzicevog odbora, uz napomenu da govori "kao covek i Niksicanin", kaze da za njega Karadzic nije ratni zlocinac. - Posto je srpski narod doziveo poraz u ovom haosu, onda Karadzica pre nego kao heroja vidim kao zrtvu jednog prevelikog bremena. Bozovic kaze da je pitanje koliko je Karadzic bio dorastao tom teskom izazovu i da se o njemu kao o ratnom zlocincu moze govoriti u meri u kojoj su to Izetbegovic, Tudjman, Solana. - Mislim da ce ipak pravda pobediti i onda ce sud vremena i bozanska pravda dati odgovor na to pitanje - kaze Bozovic. Prekoracenje granice Za Dejana Jovica, politikologa, predavaca na britanskom Univerzitetu Stirling, Karadzic je, "uz Antu Pavelica, vjerojatno najnegativnija licnost koja se pojavila na jugoslavenskim prostorima u 20. stoljecu". Jovic smatra da on "svakako nije heroj, a sud bi trebao odluciti da li je zlocinac". U njegovom politickom delovanju, kaze Jovic, treba razlikovati dve faze. Prva je pre izbora u Bosni i u prvih godinu dana nakon izbora, kad je osnovao SDS, zagovarao demokratsku transformaciju BiH i uvodjenje parlamentarne demokratije. Za Jovica SDS je imao puno pravo da zagovara sta god je htela, ukljucujuci i opstanak Jugoslavije, raspad BiH, samoopredeljenje Srba, siroku autonomiju, pa i separatizam u odnosu na BiH - sve dok se radilo o politickom programu koji se oslanjao na politicka sredstva i iskljucivao nasilje. - Medjutim - kaze Jovic - kad je SDS posegnuo za nasilnim sredstvima, Karadzic je presao granicu dopustenog i zakonitog. Cinjenica da su se slicno ponasali drugi, primjerice, Hrvati u zapadnoj Hercegovini i drugi, nimalo ga ne opravdava. Jedan se zlocin ne moze opravdati drugim. Negirajuci postojanje komandne odgovornosti u "slucaju Karadzic", Bojan Dimitrijevic zlocine pripisuje ljudima sa terena. Sam Karadzic ga, medjutim, bar u jednom delu demantuje. - Siguran sam da komandanti na terenu nisu dozvoljavali zlocine, a kamoli da su izdavali naredjenja da se oni ucine. Ja smem da preuzmem odgovornost za ono sto je ucinila nasa vojska i policija. Ali ja ne mogu da snosim odgovornost za ono sto su civili radili jedni drugima. To je jednostavno bio obracun civila protiv civila... Bio je to haos i nista vise nego haos - govorio je Karadzic. Sekretar Odbora Miroslav Toholj tvrdi da "ne postoji nijedna odluka koja je donesena od Petrovdana 1990. godine do kraja 1995. da ju je doneo sam Karadzic". Ovaj to u jednoj izjavi i potvrdjuje: - Jedino mi nije lako kad se treba donositi odluka, onda pitam mnogo ljudi, pa cak i decu, a sto je najvaznije, pitamo nasu Crkvu i nijednu vaznu odluku nismo doneli bez Crkve. Haski sud, medjutim, Karadzica tretira kao predsednika RS, vrhovnog komandanta oruzanih snaga RS i predsednika SDS u vreme pocinjenih zlocina te kao takvog smatra ga ne samo formalnim vec i faktickim vlastodrscem pocev od jula 1990. godine. Dejan Jovic Karadzica definise kao promotera nasilnog nacionalizma, koji je imao rasisticke politicke koncepcije u odnosu na bosanske Muslimane. - Nicim se - kaze Jovic - ne moze opravdati istjerivanje Muslimana i Hrvata iz njihovih domova, pucanje po gradovima, necovjecni tretman zarobljenika, a jos manje masovna ubijanja i zatvaranja. Rat koji je vodio osramotio je u prvom redu Srbe izvan Srbije, ali i u Srbiji, ali i sve ostale Jugoslavene. Jovic kaze da Srbi imaju mnogo razloga da Karadzicu ne dozvole da prodje nekaznjeno. On dodaje da bi sudjenje u BiH bilo najbolja opcija, ali, kaze, "buduci da dosadasnje iskustvo sa sudjenjima za ratne zlocine pokazuje da postjugoslavenske drzave uglavnom nisu u stanju organizirati postena sudjenja, bolje je sudjenje bilo gdje nego nigdje". Jedno je sigurno, odgovor na pitanje da li je Karadzic zlocinac ili heroj nije jedno od onih gde odgovor treba traziti negde izmedju. Jer onih koji tako misle gotovo i da nema. Kockar i hedonista Prvog predsednika RS novinari su davno okarakterisali kao "najveceg kockara medju politicarima", a Momo Kapor svedoci o njegovom ponasanju u noci kada je trebalo da bude potpisan mirovni sporazum u Dejtonu, koju je proveo u domu Karadzicevih, gde se slavio Sveti Arhandjel Mihailo. - Za vreme tih bdenja pio je veoma malo, tek po koji gutljaj, dok smo mi koristili priliku sto je kuca puna viskija koji su donosili i poklanjali posetioci da se posteno napijemo. "Ode Sarajevo", rekao sam jedva uzdrzavajuci suze. "Jos malo vina?" upitao je i, ne sacekavsi odgovor, dolio u casu. Pesnik Rajko Petrov Nogo, Karadzicev prijatelj, zali se na jednom mestu "sta su mu (Karadzicu) sve smislili": - Te da je bio komunista, da je radio za policiju, da se kurvao, te da je kockar, kriminalac, cak... Karadzicev brat Luka kaze da je to "jos jedna velika laz koja je plasirana o Radovanu 1994. godine, kada je Slobodan Milosevic uveo sankcije Republici Srpskoj". - Tada se i pricalo - kaze Luka Karadzic - da Radovan ima pet vila, da zivi i banci po belosvetskim hotelima. Nije Radovan takav covek. Ja sam taj koji voli da ode u kazino. Radovan ne voli poker, on voli sah. Novinar Dejan Anastasijevic kaze da je Karadzic "apsolutno bio hedonista i kockar": - Pitajte radnike "Interkontinentala" koji su u to vreme radili na petom spratu tog hotela, rezervisanom za njega. Desilo se jednom da kasni na neke pregovore zato sto se celu prethodnu noc kockao. Tako je govorio Karadzic O SDS: Licno sam se zalagao da stranka bude u striktnom smislu stranka demokratskog centra, ili da, pored levog centra, socijaldemokratskog krila, ima i krilo desnog centra, narodnjacko krilo. Stranka je moderna politicka organizacija koja nema nista sa snovima i koja sve svoje delovanje zasniva na realnosti. O nacionalnom budjenju: Srbi se najsporije bude i trezne iz zabluda, ali su njihova otreznjenja istorijski dogadjaj. Nacionalno budjenje Srba pocelo je 1804. godine i jos se nije zavrsilo. U tom nacionalnom budjenju dugom dva veka ima nekih perioda dremanja Srba. O cetnicima i partizanima: Jedino se tako narod moze izmiriti: kad i jedni i drugi izadju iz rovova, sretnu se na pola puta, zagrle se i idu dalje kao narod, a ne kao ideoloski zavedene mase. O Republici Srpskoj: Priznata ce biti od naroda, a ne mora da bude priznata od stranih faktora. O Hagu: Ja sam savrseno miran. Ja sam nevin covek. Ja sam covek koji veruje u Boga. O etnickom ciscenju: Nije bilo nikakvog etnickog ciscenja, vec su manjine bezale da bi se zastitile. O logorima: Logor Trnopolje su formirale same muslimanske izbeglice, koje su zelele da se okupe na jednom mestu. O Izetbegovicu: Danas Alija Izetbegovic, koji je nosio Hitlerovu uniformu... biva imenovan za americkog saveznika. Sve mu se zaboravilo. Karadzic, rojalista, antifasista, demokrata i hriscanski vernik, postade sve ono sto je Izetbegovic uistinu bio i ostao. O Muslimanima: Ne mrzim Muslimane, mnogi od njih su preobraceni Srbi. Nasa su braca, mi smo ostali hriscani, oni su postali islamisti da bi odbranili hriscansku bracu... Danas su blizi Arapima nego Srbima. I poput Arapa zele da dominiraju. Mi slavimo srpsku zrtvu oni kazu da je to idiotija... Dovoljno je citati knjige koje pronalazimo u oslobodjenim kucama, oni se stide onoga na sta smo mi ponosni. O ratu: Tri godine ratujemo o svom ruhu i o svom kruhu i opet je ovaj rat najlaksi srpski rat do sada. O Milosevicu: Ako je politika umetnost moguceg, vi niste pokazali neko umece. BLIC NEWS Serbian News Network - SNN [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/
