http://www.patriotmagazin.com/media/014.htm

PATRIOT (Republika Srpska), broj 45, 16. decembar, 2002.

Sudenje Slobodanu Milosevicu

Iskrivljeni karakter protiv istine

Babic je kazao da se o planu Z-4 dva puta konsultovao s Milosevicem -
prvi put mu je Milosevic rekao da je plan dobar, dok je drugi put rekao
"samo mirno". Upitan zasto je Milosevic govorio "mirno, mirno" ako se
protivio planu, Babic je odgovorio da "postoji razlika kada Milosevic
stoji iza necega i kada, radi forme, govori 'mirno, mirno'"

pise: Ljiljana Kovacevic

Nimalo slucajno hrvatski mediji likovali su prateci svedocenje
zasticenog svedoka C-061 pred Haskim tribunalom protiv bivseg
jugoslovenskog predsednika Slobodana Milosevica. A kako i ne bi kada je
C-061 iliti bivsi visoki funkcioner nekadasnje Republike Srpske Krajine
Milan Babic tokom svedocenja ucinio sve da amnestira Hrvatsku od
odgovornosti za izbijanje ratnih sukoba na podrucjima ove bivse
jugoslovenske republike. "Svedocenjem Milana Babica u Hagu potvrdena je
hrvatska istina o ratu u Hrvatskoj koju vise nisu bili spremni da brane
ni mnogi hrvatski politicari i javni delatnici", ocenili su neki
hrvatski mediji, isticuci kako Babicev iskaz obara teze da je rat
posledica dogovora Slobodana Milosevica i Franje Tudmana o podeli BiH,
te da su oruzani sukob u Hrvatskoj 1991. godine izazvali radikalno
nastrojeni Hrvati.
"Posle svedocenja Babica jasno je da se u Hrvatskoj nije dogodio
autenticni ustanak zbog narusavanja srpskih prava, nego su Milosevic i
JNA izazvali rat s ciljem rusenja ondasnje hrvatske vlasti i zadrzavanja
Hrvatske ili nekih njenih delova u Jugoslaviji", klicu hrvatski
novinari.

Insajder No. 1

Na ono sto je navelo Milana Babica da postane svojevrsni advokat
Hrvatske i da prebacujuci krivicu za izbijanje rata na Jugoslaviju i
Milosevica pokusa opravdati sva zlodela Tudmanovog rezima prema Srbima,
ukazuje cinjenica da Babic i sam ima status osumnjicenog pred Haskim
tribunalom. Uostalom, u dokumentu tuzilastva C-061 je oznacen kao
"insajder" koji ce, izmedu ostalog, potvrditi da su "politicki lideri"
Srba u Hrvatskoj "koordinisali svoju strategiju direktno sa optuzenim
ili njegovim agentima". Zeleci da spase vlastitu kozu, Babic je tako
pogazio sve sto je nekada cinio i za sta se zalagao. I ne samo to -
tvrdnjama da je vece zlo bilo to sto je Jugoslavija pomagala Srbe u
Hrvatskoj nego ono sto je ozivljena ustaska politika zelela i dobrim
delom i ucinila tamosnjim Srbima, pokazao je u kakvo moralno blato moze
uplivati ucenjen covek.
Babiceva insajderska prica pocela je tvrdnjom da se Srbi u Hrvatskoj
1990. godine nisu zalagali za otcepljenje od te republike, vec za
autonomni status u okviru njenih granica. On tek usput pominje usvajanje
amandmana na hrvatski Ustav kojima se uvode novi (ustaski) drzavni
simboli te republike, opstinama (dakle i onim sa srpskom vecinom) ukida
pravo na udruzivanje, proteruje cirilica, a Srbi svode na nacionalnu
manjinu i narod drugog reda. Medutim, tvrdi Babic, nije tadasnji
hrvatski rezim, koji je oziveo sve ono sto je nekada bila nacisticka
tvorevina NDH, kriv za rat. Krivi su Srbi, Srbija, Jugoslavija, a
ponajvise Slobodan Milosevic.

Optuzbe iza skrivenog lika i iskrivljenog glasa

Tako Babic (tada jos C-061 skrivenog lika i iskrivljenog glasa) tvrdi da
je gupa pod kontrolom Sluzbe drzavne bezbednosti Srbije u jesen 1990.
godine u Kninu i okolini organizovala diverzije u cilju uvodenja
vanrednog stanja u Hrvatskoj i rusenja Vlade u Zagrebu. Potom sledi
salva optuzbi - tadasnja JNA i formacije pod kontrolom SDB-a Srbije, a
sve uz znanje Milosevica, silom zaposedaju hrvatske teritorije, teraju
nesrpsko stanovnistvo, JNA ulazi u rat s Hrvatskom, pljacka, pali i
unistava hrvatsku imovinu. Ni reci o napadima Hrvata na kasarne JNA,
ubistvima golobradih vojnika, o masakru porodice Zec u Zagrebu i
masovnim likvidacijama Srba u mestima sa hrvatskom vecinom. Babicev
zadatak i nije bio da govori o onome sta se stvarno desavalo, nego da
tuzilastvu Tribunala i medunarodnoj javnosti "popravi ugled" u slucaju
"Milosevic". Kada ga je Milosevic upitao: Je li Krajina napala Hrvatsku
ili je sovinisticki hrvatski rezim napao Srbe?, glatko je odgovorio:
"Rekao sam vam kako je doslo do sukoba." "Vi ste 28. februara 1991.
godine doneli odluku da, umesto politickog resavanja krize,
prisajedinite RSK sa Srbijom, iako se Srbija, ukljucujuci i mene, tome
protivila", uzvratio je Milosevic, a sudija Mej je zatvorio sudenje za
javnost.

Pomoc proglasena zlocinom

Kao dodatni dokaz da su Srbija i Milosevic odgovorni za rat u Hrvatskoj
premijer nekadasnje RSK priznao je da je od uspostavljanja SAO Krajine
do hrvatske ofanzive "Oluja", 1995. godine, Srbija pruzala finansijsku,
materijalnu i tehnicku pomoc institucijama te oblasti, koja je prerasla
u Republiku Srpsku Krajinu. A onda sledi jos jedna optuzba - Vensov
plan, koji je predvidao demilitarizaciju na podrucjima u Hrvatskoj pod
srpskom kontrolom i rasporedivanje medunarodnih mirovnih snaga,
prihvacen je pod pritiskom Beograda. Vensov plan bio je, prema recima
svedoka, pod pritiscima iz Beograda, prihvacen u februaru 1992. godine
uz protivljenje velikog broja politicara RSK. Jedan od onih koji su se
protivili Vensovom planu, koji je nudio obustavljanje daljih borbi, bio
je i sam Babic. U to vreme smatrao je da plan ne pruza dovoljno
garancija Srbima. Sledi potom prica i o mirovnom planu Z-4, ali ovoga
puta uz propratnu pricu da je mirovni plan odbijen po nalogu Milosevica.
I "cvrsti" argumenti za "cenjeni" sud: Babic je kazao da se o planu Z-4
dva puta konsultovao s Milosevicem - prvi put mu je Milosevic rekao da
je plan dobar, dok je drugi put rekao "samo mirno". Upitan zasto je
Milosevic govorio "mirno, mirno" ako se protivio planu, Babic je
odgovorio da "postoji razlika kada Milosevic stoji iza necega i kada,
radi forme, govori 'mirno, mirno'". Dve godine ranije sam Babic je
govoreci o ponasanju Milosevica u vezi sa planom Z-4 za jedan banjalucki
magazin ustvrdio kako je tadasnji predsednik Srbije bio indiferentan u
odnosu na ponudeno resenje. "Milosevic prosto nije bio primoran da ulazi
u rizik sukoba sa Zapadom zbog nas. Nacelno, on je dao podrsku za
mirovno resenje sukoba i rekao da se slaze sa sporazumom. Nista vise i
nista manje", govorio je tada Babic. Toliko o Babicevoj iskrenosti, koju
je u sumnju doveo i sam optuzeni Milosevic, koji nije mogao a da ne
primeti da se ne podudara ono sto C-061 govori pred Tribunalom i ono sto
je radio i izjavljivao u vreme izbijanja sukoba u Hrvatskoj.

Razlike izmedu insajdera i Kocicevog jazavca

O ulozi Milana Babica u sudskom procesu protiv Milosevica pred Haskim
tribunalom sigurno ce se baviti strucnjaci raznih oblasti. Medutim, uvek
na kraju ostaje ona ljudska dimenzija. Babic je pokazao na kakvu izdaju,
cak i samog sebe, covek moze biti spreman. Milan Martic, takode visoki
funkcioner bivse RSK, takode je osumnjicen za ratne zlocine i, za
razliku od Babica, vec se nalazi u Seveningenskom pritvoru. Za razliku
od svog imenjaka, on je Tribunalu porucio: "Gospodo, ja od vas ne trazim
milost. Ocekujem pravdu. Ocito je da je moja uloga Kocicevog jazavca,
ali nema veze, sigurno cu drzati do svog dostojanstva i necu dozvoliti
da me ponize. Necu ovo malo zivota sto je ostalo dozvoliti da zivim u
bescascu."

......................................

O sizofrenoj narcisoidnosti

Milosevic je tokom sudenja Babica nazvao "sizofreno narcisoidnim",
tvrdeci da je takvu dijagnozu o Babicu postavio psihijatar i osnivac
Srpske demokratske stranke u Hrvatskoj Jovan Raskovic.
Na insistiranje Milosevica, tada jos zasticeni svedok C-061 potvrdio je
da je Raskovic bio "ugledni doktor". Milosevic je zatim pitao: "A da li
je tacno da je u vasem slucaju vise puta uocio sizofrenu
narcisoidnost...". Medutim, odgovor je onemogucio sudija Ricard Mej,
tvrdeci kako to nije primereno pitanje, vec "jeftin komentar".
........................................

Gde su pare od donacija za RSK?

Milosevic je Babica optuzio da je utajio vise od 169.000 dolara koje su
mu, kao pomoc za RSK, 1994. licno predali Srbi iz SAD. Iako je Babic
negirao da je ikada primio taj novac "na ruke", Milosevic tvrdi da je
protiv Babica tada otvorena istraga, a da je inspektor Vladimir Velebit,
koji ju je vodio, kasnije "na nepoznat nacin" ubijen u Krajini.
Milosevic je sudu kao dokazni materijal prilozio i spisak donatora.
............................

Od Kukora preko Beograda do Haga

Milan Babic roden je 1956. godine u selu Kukor, kod Knina. Diplomirao je
na Stomatoloskom fakultetu u Beogradu 1981. godine. Postao je clan
Srpske demokratske stranke (SDS) uoci prvih visestranackih izbora u
Hrvatskoj. Ta partija je osvojila ubedljivu pobedu u opstinama sa
vecinskim srpskim stanovnistvom, nakon cega je Babic izabran za
predsednika opstine Knin, glavnog grada buduce RSK.
Tokom burnih dogadaja koji su usledili Srpska demokratska stranka se
sredinom 1992. pocepala na umereno krilo, na celu s njenim predsednikom
Jovanom Raskovicem, i radikalno, Babicevo krilo.
Bio je predsednik i premijer SAO Krajine, a potom i predsednik i
premijer RSK.
U Beograd je Babic sa porodicom dosao uoci hrvatske akcije "Oluja", 4.
avgusta 1995. godine, posle koje su Krajinu napustile stotine hiljada
Srba.
Izbeglicki zivot je nastavio u beogradskom predgradu Batajnici, gde je
na imanju rodaka gajio zivinu. Babic je ozenjen Dusankom, imaju sina
Stefana i kcerku Jelenu.




  


                                       Serbian News Network - SNN
                                           [EMAIL PROTECTED]
                                        http://www.antic.org/

Reply via email to