http://www.vreme.com/cms/view.php?id=329571 VREME, 624, 19.decembar, 2002. Politika: Hasko priznanje Biljane Plavsic: Zlocin i kazna Pre vremena podignuta zavesa u haskoj sudnici, pre nego sto su ukljucene kamere, pokazala je prvog dana neobican kadar: Karla del Ponte bila je nagnuta nad stolom za optuzene i prijateljski razgovarala sa Biljanom Plavsic. Jedan od svedoka odbrane americki diplomata Robert Frovik, cesto je, cekajuci da na njega dode red da govori, dolazio na novinarsku galeriju i odatle pratio raspravu. U jednom trenutku je, mimo uobicajenih haskih pravila i potpuno nediplomatski, kroz staklo mahnuo gospodi Plavsic na sta je ona uzvratila sirokim osmehom Sto se vise blizio trenutak da joj sudija Ricard Mej omoguci da i sama kaze nesto o sopstvenoj krivici i javno se pokaje za sve ono sto je ucinjeno tokom rata u BiH, bivsa predsednica RS Biljana Plavsic sve je upadljivije gubila gotovo mandarinsku mirnocu s kojom je prethodna dva dana slusala ono sto se o njoj govorilo u glavnoj haskoj sudnici. Iz njenih preklopljenih saka povremeno je virila minijaturna knjizica, ocigledno religioznog sadrzaja, cini se sa slikom Hilandara na koricama i unutra nekim tekstom. Gledano sa novinarske galerije, na nekoliko metara razdaljine, licilo je to na neku vrstu molitve bez micanja usana ili skrivenog rituala milovanja drage relikvije pred vazan dogadaj. Onda je na red doslo i citanje zavrsne poruke gospode Plavsic u kojoj se naslo mesta i za Svetog Savu. Zena koju su do pre nekoliko godina mnogi zvali "celicna Ledi", saopstila je odmah na pocetku, isprekidanim i pomalo placnim glasom, kako je u Hag dosla iz dva razloga - da se suoci s optuzbama i da postedi svoj narod koji bi sasvim sigurno platio cenu njenog eventualnog nedolaska. (Iako su prilike i povodi bili sasvim neuporedivi, reporter "Vremena" prisetio se jedne druge Biljane Plavsic ciji je glas pre samo pet godina odzvanjao prepunim centralnim gradskim trgom u Bijeljini i prizivao kralja Petra I Karadordevica da se odnekud ponovo spusti medu Srbe i vrati im monarhiju.) Zatim je priznala da su hiljade nevinih ljudi bili zrtve organizovanog i sistematskog uklanjanja Muslimana i Hrvata sa podrucja koja su Srbi smatrali svojima. Pre mnogo godina za tako nesto govorila je da je "prirodna pojava" i potreba Srba da zive kao "svoji na svome". Bez drugih. ZRTVE - POCINIOCI: Odgovor na pitanja - zasto se sve to dogodilo i zasto sve to nije prepoznala ranije - gospoda Plavsic je pronasla, kako je objasnila, u zaslepljujucoj i opsesivnoj strepnji da bi Srbi ponovo, kao i u Drugom svetskom ratu, mogli da budu zrtve. Njoj se cinilo da se njen narod bori za opstanak i da je medunarodna zajednica neprijatelj Srba, odbijala je da veruje da Srbi mogu da pocine bilo kakvo zlo, nije zelela cak ni da proverava takve vesti, i onda se ispostavilo da oni koji opsesivno strepe da ne postanu zrtve najednom postaju pocinioci. Sudije je na kraju pozvala da ucine sve kako bi pravdu pruzili za sve strane. Neki od stranih novinara odmah su primetili da je dugo iscekivani pokajnicki govor Biljane Plavsic bio mozda vise okrenut Srbima nego onima koji su bili zrtve njene (ili generalno paljanske) politike, iako nisu mogli da poreknu da je u njenim recima bilo i priznavanja cinjenice da su zlocini pocinjeni. Ta pojedinacna nezadovoljstva nece, medutim, promeniti utisak o znacaju ove zavrsne rasprave o odmeravanju konacne presude Biljani Plavsic. Bio je to dogadaj koji zaposleni u tuzilastvu svakako ubrajaju u svoje do sada najvece uspehe, a mozda upotrebe i neku jacu rec - na primer, trijumf. Po prvi put se dogodilo da je krivicu u Hagu priznao jedan tako visoko rangirani politicar, a ne neko od optuzenih egzekutora iz streljackih strojeva, ili eventualno sef straze ili smene u nekom od ratnih logora. Takode, prvi put se dogodilo da shodno nekadasnjem politickom rangu optuzenog, nagodbu o priznavanju krivice pokusavaju da podupru "svedoci" tako visokog rejtinga koji se pri tom citavog dana nisu skidali sa nekoliko globalnih svetskih TV stanica cija su reportazna vozila ponovo bila stacionirana ispred zgrade Tribunala. Citav dogadaj bio je inace danima pripreman u tajnosti, s ociglednom namerom da se posebno naglasi cesto zaboravljana dimenzija rada Tribunala - preko priznavanja krivice do pomirenja. Covek koji se godinama bavio pitanjem pomirenja u Juznoafrickoj Republici profesor Aleks Borejn pokusao je da kao poslednji svedok u ovoj raspravi sasvim precizno odmeri znacaj Plavsickinog priznanja krivice. Prema njegovim recima, pre svega izuzetno je vazno da bivsi predsednik RS i ujedno "poznati srpski nacionalista" gospoda Plavsic svojim priznanjem posalje poruku da je zlocina bilo, jer time se ujedno salje poruka i o legitimitetu Suda koji je i dalje na udaru raznih kritika; javnim izvinjenjem salje se poruka i drugim politickim vodama da slede gest Biljane Plavsic, a prihvatanjem odgovornosti priznaju se i patnje zrtvama minulog rata. Oni koji su ucestvovali u pripremi nekih prethodnih haskih nagodbi izmedu tuzilastva i optuzenih, posle cega je kao i u slucaju Biljane Plavsic sledilo otpisivanje nekih tacaka optuznice (u njenom slucaju otpalo je sedam tacaka, medu kojima i optuzbe za genocid, a sudice joj se samo za progon) i izricanje blazih kazni, tvrde da se u takvim slucajevima obe strane dogovore o svakom detalju zavrsne rasprave koja mora biti u najvecoj meri "izrezirana". Pre vremena podignuta zavesa u haskoj sudnici, pre nego sto su ukljucene kamere, pokazala je prvog dana neobican kadar - glavna haska tuziteljica Karla del Ponte bila je nagnuta nad stolom za optuzene i prijateljski razgovarala sa Biljanom Plavsic. Jedan od svedoka odbrane americki diplomata Robert Frovik, cesto je, cekajuci da na njega dode red da govori, dolazio na novinarsku galeriju i odatle pratio raspravu. U jednom trenutku je, mimo uobicajenih haskih pravila i potpuno nediplomatski, kroz staklo mahnuo gospodi Plavsic na sta je ona uzvratila sirokim osmehom. Haskom dopisniku TV B92 ambasador Frovik je kasnije objasnio poreklo ove prisnosti - kada je cuo da se Plavsicka predala Tribunalu i uz to priznala krivicu, odlucio je da se dobrovoljno ponudi kao svedok. Svedski diplomata Karl Bilt smatra da je pojavljivanje pred Haskim tribunalom casna duznost i obaveza cime indirektno nagovestava da bi mogao da se pojavi kao svedok i u nekim drugim procesima, pre svih onom Slobodanu Milosevicu. Svedocenje kao casnu duznost pominjao je i nobelovac Eli Vizel koji je ujedno bio i prilicno eksplicitan u stavu da za zlocine za koje u Hagu odgovara Biljana Plavsic tesko moze da bude ikakvog oprosta. CIJE CEDO: Bivsi americki drzavni sekretar Medlin Olbrajt bila je svakako najmanje ocekivan svedok u ovoj raspravi. Americki drzavni sekretari, makar bili i bivsi, ne idu bas cesto po sudovima pa ni u slucajevima kada se ti sudovi smatraju njihovim "cedom", kako je to prosle godine za Haski tribunal tvrdio londonski "Gardijan". Olbrajtova je svojim svedocenjem izgleda zelela da potvrdi kako je njeno "cedo", iako su mnogi u njega sumnjali, danas sposobno da za ratne zlocine sudi svima koji su za njih odgovorni. Cak i onima koje je ona nekada svojski podrzavala, doduse tek kada su izasli iz svoje "odvratne faze" bavljenja politikom kao sto je u jednom trenutku ucinila Biljana Plavsic. Njeno svedocenje (inace, izvedeno uz nadzor i zvanicno prisustvo predstavnika americke vlade u sudnici) bilo je podeljeno u dva dela. U prvom je (osim indirektnog priznanja da je upravo ona na neki nacin bila "mama od Suda") govorila o stradanju i patnjama velikog broja nevinih ljudi za vreme rata u BiH. U drugom delu pokusala je da objasni ne samo moralnu velicinu gesta kajanja Biljane Plavsic, vec i da podseti kako je bivsa predsednica RS odigrala presudnu ulogu u sprovodenju Dejtonskog sporazuma i postepenog brisanja Pala sa politicke mape, sto je u to vreme nosilo velike rizike. Gospoda Olbrajt je odrecno odgovorila i na ocigledno "centarsut" pitanje odbrane - da li je Biljana Plavsic bila njena licna marioneta, kako to neki tvrde. I dok u haskom tuzilastvu svakako veruju da je pojavljivanjem Medlin Olbrajt u ovoj raspravi postignut najvisi moguci efekat, bice verovatno i onih koji ce primetiti da njeno ime mozda i nije bas najsrecnije odabrano za pricu o pomirenju. Barem za deo onih koji bi preko haskog sudenja trebalo da se tom pomirenju priblize. Na samom pocetku ove trodnevne rasprave (ovaj tekst odlazi u stampu pre zavrsne reci odbrane i tuzilastva), gospoda Del Ponte skinula je oznaku "poverljivo" sa dokumenta u kome su nabrojane neke od cinjenica koje je Biljana Plavsic prihvatila kada je pocetkom oktobra napravila dogovor sa tuzilastvom o priznanju krivice. U tom dokumentu ona tereti Slobodana Milosevica za zamisao o "nasilnom etnickom razdvajanju stanovnistva u BiH", priznaje kako je primarni cilj SDS-a i politickih i vojnih lidera Srba u Bosni bio da svi Srbi iz bivse Jugoslavije ostanu da zive u jednoj drzavi - milom ili silom. A uglavnom silom. Taj plan etnickog razgranicavanja, prema njenim tvrdnjama, osmislili su Milosevic, Karadzic, Krajisnik i Mladic. Beograd je finansijski i logisticki pomagao VRS, dok su JNA i srpski MUP naoruzavali Srbe u Bosni. Plavsicka je uz sve to priznala da je ucestvovala u pokusajima da se zlocini prikriju, da je podrzavala vlast u RS i da je podrzavala plan etnickog razdvajanja, iako nije igrala znacajniju ulogu u njegovom kreiranju i sprovodenju. UPOTREBNA VREDNOST: Nikola Kostic, jedan od advokata Momcila Krajisnika, tvrdi da ovo priznanje Biljane Plavsic samo po sebi nema preteranu upotrebnu vrednost za ostale procese koji se trenutno vode pred Haskim sudom. U Tribunalu se, kaze Kostic, u svakom konkretnom slucaju utvrduje individualna odgovornost i necije priznanje krivice ne moze se prelivati iz jednog u drugi sudski proces. Haska pravila takode kazu da se vec presudene cinjenice u nekom predmetu ne mogu uzeti u obzir na drugim sudenjima ako se do njih, kao sto ce to biti slucaj sa Biljanom Plavsic, dode putem nagodbe. "Sasvim je druga stvar ako bi ona sutra pristala da se kao svedok direktno pojavi na sudenju Slobodanu Milosevicu ili Momcilu Krajisniku i tamo ponovi svoje tvrdnje. U tom slucaju njeno svedocenje moglo bi da bude od velike vaznosti", objasnjava advokat Kostic. Bivsa predsednica RS za sada odbija da se kao svedok pojavi na drugim sudenjima sto je potvrdila i gospoda Del Ponte. Svi koji su do sada priznavali krivicu i za to dobijali manju kaznu, kroz nagodbu sa tuzilastvom pristajali su da se pojave kao svedoci u drugim procesima. Tako je Drazen Erdemovic svedocio na sudenju generalu Krsticu, dok je Stevan Todorovic iz Bosanskog Samca kome je skinuto cak 26 tacaka optuznice takode "viden" kao svedok za neka haska sudenja. Pravni strucnjaci kazu da Biljana Plavsic, cija je nagodba sa Sudom na prvi pogled prilicno razlicita od do sada poznatih slucajeva nagodbi, uvek ima vremena da se predomisli. Ako i nesto kasnije od izricanja presude ipak odluci da svedoci protiv Milosevica ili nekog od svojih nekadasnjih saboraca sa Pala, sasvim je izvodljivo da za to dobije nagradu u vidu smanjenja kazne. Citavo hasko iskustvo Biljane Plavsic predstavlja inace jedan veliki presedan na ovom sudu. Ona je sasvim sigurno jedina koja je u Hag stigla tako sto su joj strane diplomate u BiH sapnule da je na listi optuzenih i savetovali joj da se dobrovoljno preda. Jedina je zena medu optuzenima, prva je koja je dobila priliku da se o sopstvenoj krivici izjasni preko video linka i da posle tog cina ne bude vracena u zatvor. Upuceni tvrde da je ovog puta dosla u Hag sa povratnom avionskom kartom u dzepu iako je njen proces usao u zavrsnu fazu, a sudsko vece bi tek trebalo da se izjasni o mogucnosti da period do izricanja presude saceka van zidina zatvora u Seveningenu, sto do sada nije uspelo nikome od onih koji su priznali da su krivi. U nekoliko narednih meseci sudije Mej, Robinson i Kvon razmisljace kako da izvagaju ovaj slucaj pun presedana. Na jednoj strani morace da mere sve one zrtve, patnje i postratne traume koje je donela jedna politika, na drugoj da premere vrednost Plavsickinog kajanja, priznanja krivice, ili doprinosa sprovodenju Dejtonskog sporazuma, kako im je ovih dana cesto sugerisano. Za progon koji joj je ostao u optuznici, a koji neki advokati zovu i "mali genocid" (drugi se opet tome zestoko protive) ne mogu se bas dobiti samo packe po prstima zbog naknadnog kajanja. Dozivotna robija moze, ali ni ona u ovom slucaju nije mnogo verovatna. Kolika god da bude, ta se kazna moze i naknadno umanjiti. Dovoljno je samo da gospoda Plavsic pristane jos jednom da se sretne sa Slobodanom Milosevicem, naravno, bez obaveze da se s njim rukuje. Nenad Lj. Stefanovic ................. Kazne U svim dosadasnjim slucajevima nagodbe i tuzilastvo i odbrana izlazili su sa svojim predlozima kazni, a one su na kraju obicno bile odmeravane negde "po sredini". U slucaju Biljane Plavsic tuzilastvo se nije unapred izjasnilo o visini kazne, niti joj je, kako se kaze u zvanicnom sudskom dokumentu, dalo ikakva obecanja oko kazne koja bi trebalo da bude izrecena. Isto sudsko vece (Mej, Robinson) odlucivalo je svojevremeno o visini kazne Stevanu Todorovicu. I njemu se na kraju, posle skidanja mnogih tacaka optuznice, kao i kod Biljane Plavsic, sudilo samo za progon a dobio je 10 godina zatvora. ........................ Obaveza Strucna javnost je prilicno podeljena i oko misljenja da li pojavljivanje Medlin Olbrajt u zavrsnici sudenja Biljani Plavsic automatski znaci da bi ona sutra morala da se pojavi i na sudenju Slobodanu Milosevicu koji je vec pomenuo da bi voleo da je vidi na svojoj listi svedoka. Neki pravnici tvrde da te dve stvari ne bi trebalo povezivati jer je u slucaju Biljane Plavsic vise bilo reci o raspravi koja je trebalo da ilustruje znacaj priznavanja krivice bivse predsednice RS i podsticanje pomirenja, bez mogucnosti da gospoda Olbrajt i sama bude izlozena nekom neprijatnom pitanju ili ugrozi interes sopstvene zemlje. Serbian News Network - SNN [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/
