http://www.vreme.com/cms/view.php?id=329577 VREME, 624, 19.decembar, 2002. STANJE STVARI Domace vaspitanje Nijedna generacija nikad nije odrasla pod jednim Ustavom Ova simetricna godina u Srbiji se zavrsava simptomaticnim poremecajem politicke ravnoteze. Dindic je uspeo da ostane premijer a Kostunica nije uspeo da postane predsednik. Obojica jedva, to jest zamalo, ali svejedno, jedan je zadovoljan a drugi nije. U sledecoj godini sreca ce se mozda promeniti, ili nece, ali rat ce se svakako nastaviti. Koga god pitate reci ce vam da je to neozbiljno i neodgovorno, da su ti lideri sujetni i da nas brukaju pred svetom. Ali, opet, ako je tacno da u Srbiji postoji duga tradicija strasnog parnicenja, ispada da su ova dvojica kavgadzija prilicno dobri predstavnici nacionalnog bica. U stvari, to vise vazi za Kostunicu, koji i jeste daleko omiljeniji, valjda bas zato sto se on i njegovi ljudi stalno nesto zale, tuze, protestuju i isteruju pravdu. To jeste izraz nekakvog gubitnickog mentaliteta, ali, s druge strane, ko pokusa da taj mentalitet menja narod ce ga voleti kao Dindica. Premijer se, medutim, pokazao kao darovit madionicar koji, kad prigusti, uvek moze da pretvori manjinu u vecinu. Makar samo na jedan dan, samo za potrebe jednog glasanja. Osim toga, on je bez sumnje glavni tvorac dinamike promena. Mnogo toga u poslednje dve godine bez njega se prosto ne bi dogodilo, a sta se kome od svega toga svida ili ne svida zasebna je prica. Ali, ova dvojica su podjednako neracionalni i podjednako brutalni kad se obracaju jedan drugom. Sve cega se dohvate postaje oruzje i svaka tacka dodira smesta se pretvara u liniju fronta. Tolika zakrvljenost neuobicajena je i za srpske politicke navike i standarde. Po tome se danasnja Srbija upadljivo razlikuje od, recimo, Rumunije ili Bugarske, gde politicari koji se ne trpe umeju da u javnosti govore ljubazno i pozitivno jedan o drugom. Dindic i Kostunica i svi njihovi ljudi prosto su naivni, neuki, neiskusni, nesposobni da nauce nesto krajnje prosto, nesto sto zapravo i znaju, ali praktikuju samo kad odu u Evropu, ili im otuda dodu u posetu, a inace misle da dobri maniri nisu za domacu upotrebu. To je nekakav sirotinjski rezon, kao da su u pitanju jako ogranicene rezerve, nesto sto se cuva samo za goste. Hocu da kazem da je los ton glavnih aktera, losa kontrola neprijateljskih impulsa, nesto po cemu Srbija neprijatno strci medu svim kandidatima za Evropu. Tek sto su propali izbori na koje je Kostunica izasao odbijajuci Dindicevu podrsku, kad evo gde Dindic porucuje da njegovoj vladi ne treba podrska DSS-a. A to povodom zahteva DSS-a da se smesta pocne rad na novom ustavu, inace ce se ta stranka naljutiti i prestati da mazi vladu. Ne znam sta vlada oko toga planira i da li joj se zuri s Ustavom, ali vec se vidi da je taj ustav novo bojno polje. Hoce li biti vise Dindicev ili Kostunicin? Sudeci po tome koliko je trajala gnjavaza s Ustavnom poveljom, ceka nas barem godinu dana slicnog mrcvarenja. Slutim da ce biti obostranog guranja dnevih interesa u tekst Ustava, posto je i to deo tradicije i obicaja, sto se vidi po tome da nijedna generacija nikad nije odrasla pod jednim Ustavom. A ovog puta imamo i neke dodatne nevolje. Recimo da se to s Crnom Gorom nekako dogovori i usvoji, recimo da to drzavno remek-delo potraje i duze od tri godine, pa da se Srbija precizno definise u odnosu na tu zajednicu. Jos uvek ne bismo znali ni najosnovnije stvari o svojoj zemlji: kolika je i gde su joj granice. Dakle, da li ce se novi ustav odnositi i na Kosovo ili nece? Strucnjaci ce sigurno pronaci neku formulu po kojoj ce Kosovo biti uslovno obuhvaceno Ustavom, ali to ce znaciti da je cela Srbija pomalo uslovna drzava, sto predstavlja kosmar za svaki pravnicki mozak. Nece biti jasnih i cistih resenja, to jest poznati nam jaz izmedu pravnog i stvarnog stanja ostace netaknut. Ali, ako je tacno da je napravljen izvestan napredak u odnosima s Albanijom, ako se tu nesto pokrene i ozivi, kosovski problem mogao bi da pocne da se raspetljava i sa te druge strane. U ovom trenutku malo ko u Srbiji zeli da slusa bilo sta o Kosovu. To je postalo nesto kao privatni biznis Nebojse Covica. Jedino on ponekad tamo ide, nesto petlja sa Stajnerom i daje izjave koje treba da zvuce kao da on zna o cemu govori i sta radi. A svi znamo da niko u Beogradu nema nikakvu suvislu ideju o Kosovu. Niti ce je skoro imati. Zato to otvaranje prema Tirani deluje kao pametan potez i trebalo bi da to ostane jedan od prioriteta spoljne politike Beograda. Status Kosova ostaje problem, ali ako se stavi u bolji kontekst, ako postane samo detalj na inace skladnoj krupnijoj slici, onda ce s tim vec nekako moci da se zivi. Beograd kao prijatelj Tirane, koja je prijatelj Pristine, koja je neprijatelj Beograda. Vremenom mora da postane jasno da u ovom lancu nesto nije u redu. Posto se i Dindic i Kostunica za sada dobro cuvaju da se ne zalete i preuzmu bilo kakvu obavezu oko Kosova, mozda bi eksperti iz G17 PLUS, koji su upravo resili da postanu politicari, mogli da probaju da se istaknu bas tu gde je najteze. Njima ce svakako biti neophodni jaki dokazi da se razumeju i u politiku, kao i da mogu da urade nesto sto ni Dindic ni Kostunica nisu mogli. Ambicija G17 PLUS je, ako sam dobro razumeo, da se predstavi kao valjana alternativa, da sedne izmedu Dindica i Kostunice i malo ih izgura. Nije bilo tesko dosetiti se toga, ali sad valja pokazati stvarnu snagu i hrabrost. Dakle, Labus u Pristini? To je svakako rizicno, ali Pristina je mesto gde neko iz Beograda moze da napravi najkrupniji gest. Kao nekad Milosevic, samo obrnuto. Stojan Cerovic Serbian News Network - SNN [EMAIL PROTECTED] http://www.antic.org/
