| |
|
Za Vojislava Ko�tunicu sada se
sasvim izvjesno mo�e re�i da �e biti posljednji predsjednik Jugoslavije.
Od njenog nastanka 1918. godine, u skladu sa doga�ajima koji su se
smjenjivali na ovoj balkanskoj vjetrometini i vremenima koja su nastupala,
savezna dr�ava je mijenjala svoje ure�enje ali i nazive. Me�utim, uvijek u
svom nazivu zadr�avala je zna�enje jugoslovenstva. Dr�avna zajednica koja
pod bremenom novog vremena i novih de�avanja na Balkanu i svijetu kuca na
vrata u svom nazivu prvi put ne�e imati odrednicu Jugoslavija. Kao �to je
poznato, predvi�eno je da joj naziv bude Dr�avna zajednica Srbija i Crna
Gora.
Koliko je za sve to, ali i doga�aje koji su pratili odumiranje
jo� jedne Jugoslavije i stvaranje nove dr�avne zajednice, ovoga puta dvije
republike �lanice, zaslu�an posljednji predsjednik Jugoslavije Vojislav
Ko�tunica_
~Sada kada s kraja gledate na po�etak, recite nam je li
vrijedilo anga�ovati se, i pro�i kroz sve �to ste pro�li_
- Naravno da
je vrijedjelo anga�ovati se. Vrijedjelo se anga�ovati prije svega zato �to
se vi�e nije moglo opstati u onoj totalnoj izolaciji, materijalnoj i
svakoj drugoj nema�tini i uskra�enosti, bez ikakvih izgleda da se stvari,
bez jednog radikalnog i potencijalno opasnog reza, promijene nabolje.
Zadovoljan sam jer taj rez, iako radikalan, nije bio i krvav i osvetni�ki,
ma koliko da su to mnogi �eljeli, jer je sve izvedeno sa najmanje mogu�e
potresa, jer povratak u svijet nije bio poni�avaju�i, a moglo nam se
desiti da bude. Ima, razumije se, i razloga za nezadovoljstvo, ali, kad se
sve sabere i oduzme, ne samo da je anga�ovanje vrijedjelo, ono je,
zapravo, predstavljalo moralnu obavezu.
~Kada ste pokrenuli
“op�tenarodni bunt” i ujedinili opoziciju, osnovni moto je bio: borba za
ljudske slobode, za �ivot dostojan �ovjeka, borba protiv kriminala i
korucije. DOS se raspao, da li je �togod od ovih ciljeva ostvareno_
-
Ne treba pojednostavljivati stvari. Moj moto, na koji sam ukazivao u
svakom predizbornom obra�anju gra�anima, bila je borba za unutra�nju i
spolja�nju slobodu i slobodu od straha. Taj cilj je velikim dijelom
ostvaren. Nikada nijesam davao la�na i neostvarljiva obe�anja i uvijek sam
me�u prvima ukazivao na probleme koji su ostali ili iskrsli, a mogli su se
izbje�i. Na opasnost od kriminala i korupcije nijesam ukazivao samo prije,
nego i poslije 24. septembra 2000. godine, kada su izbori odr�ani.
Uostalom, u uslovima koje sam postavio da bih i na republi�ikim,
decembarskim izborima iste godine ponio DOS-ovu listu, jasno je nazna�eno
da treba utvrditi odgovornost za zloupotrebe i malverzacije i prije i
poslije 5. oktobra 2000. godine, kao i da se mora raditi na o�uvanju
zajedni�ke dr�ave Srbije i Crne Gore. Na�alost, druga strana je te uslove,
poslije se ispostavilo, prihvatila bez ikakve namjere da ih ispuni. Opet,
da te uslove nijesam postavio, danas mi savjest ne bi bila mirna. Kao �to
je, u tom trenutku, bilo gotovo nemogu�e objasniti bira�ima, odu�evljenima
jedinstvenim nastupom opozicije i nespremnima da vide ve� o�igledne
pukotine, da je mo�da ipak bolje i�i na izbore samostalno a potom, kada se
utvrdi ta�na snaga svake partije u bira�kom tijelu, graditi zdravije
koalicije.
~Jedan ste od potpisnika Beogradskog sporazuma i idejnih
tvoraca preure�enja odnosa izme�u Srbije i Crne Gore. Opi�ite nam �ta je,
u stvari, stvoreno_
- Beogradskim sporazumom je postavljen politi�ki
okvir za jednu minimalnu, ali funkcionalnu slo�enu dr�avu - dr�avu koja bi
mogla da funkcioni�e i razvija se, naravno, uz postojanje politi�ke i
ekonomske volje za to, ta�nije, uz postojanje spremnosti da se iskora�i iz
�epena�ke politi�ke vizure i da se shvati da je bolje imati ve�u nego
manju dr�avu. Uostalom, nije ta�no da u istoriji nije bilo sli�nih
primjera. Kada je 1867. godine, kroz ustavni zakon, u Austrougarskoj
uspostavljen dualizam, bila je to zapravo carinska unija koja je od
zajedni�kih ministarstava imala samo ministarstvo spoljnih poslova, rata i
finansija (ovo tre�e se bavilo samo kvotama, odnosno udjelom u zajedni�kim
tro�kovima) i bilo je predvi�eno da se ta unija obnavlja svakih deset
godina. Kako je vrijeme prolazilo, tako su se i zajedni�ki sadr�aji
bogatili pa je, recimo, 1878. osnovana zajedni�ka Narodna banka. Sve u
svemu, dr�ava je potrajala, makar i da je bilo mnogo problema zbog razlika
u gledanju na pojedina pitanja: Austrija je, recimo, �eljela ni�e carinske
stope jer se razvijala u industrijalizovanu zemlju, pa joj je bila
potrebna jeftina hrana, a Ugarska je insistirala na visokim carinskim
stopama za poljoprivredne proizvode, prije svega �ito, jer je htjela da
sa�uva interese velikoposjednika. Ipak, u svakom trenutku je na�en neki
minimum zajedni�kog interesa.
Mi moramo, htjeli-ne htjeli, da priznamo
da odnosi izme�u Srbije i Crne Gore ni ranije nijesu bili idealni i da je
centrifugalnih tendencija bilo. Dovoljno je podsjetiti da je na
konferenciji o Jugoslaviji u Hagu 19. oktobra 1991. tada�nji predsjednik
Crne Gore Momir Bulatovi� prihvatio predlog lorda Karingtona o tome da
jugoslovenske federalne jedinice postaju “suverene i nezavisne republike”,
�to je zna�ilo da od prethodne Jugoslavije ne ostaje ni kamen na kamenu.
Kada je na �abljaku u rano prolje�e 1992. ra�en Ustav SRJ, u tada
jedinstvenom DPS-u bilo je mnogo zagovornika konfederalizma, ne samo me�u
onima koji nijesu docnije napustili tu partiju. Kona�no, sjetimo se 1999.
i natovskog bombardovanja: Crna Gora je proglasila neutralnost, a Srbija,
ne�to kasnije, ujedinjenje sa Rusijom i Bjelorusijom. Djelovale su, dakle,
potpuno separatno.
~�ta mislite: sprovodi li se po�tena i uspje�na
privatizacija u Srbiji i kakva �e biti sudbina fabrika i radnika_
-
Privatizacija nije uspje�na i ima mnogo mogu�nosti da se odvija u sferi
polulegalnog. To je, na�alost, ne�to �to je pogodilo i mnoge druge
postkomunisti�ke zemlje. Sjetite se, na primjer, Rusije, gdje su
nekada�nji politi�ki mo�nici preko no�i postali krupni kapitalisti. Zato
je moja stranka zaista jedan od naj�e��ih kriti�ara ovakvog modela
privatizacije. Uostalom, koncepcijski, besmisleno je prvo prodavati ono
�to se najlak�e proda, umjesto sa�ekati najpovoljniju cijenu, a budza�to i
to jo� na otplatu, uz specijalne popuste, davati preduze�a koja je prvo
trebalo oja�ati, odnosno dokapitalizovati. Kad prodajete automobil, prvo
ga operete, provjerite mu akumulator i svje�ice i obavite neke sitnice
koje mo�ete i sami da obavite. Ina�e, ostaje krajnje lo� utisak, pa je i
cijena onda ni�a.
~Ima li u poljoprivredno bogatoj Srbiji gladnih_
-
Srbija je bogata poljoprivrednim proizvodima, ali i te�kim i ozbiljnim
problemima - od izbjeglica i raseljenih lica, preko r�ave infrastrukture,
razorenosti ratom i sankcijama, do visoke stope nezaposlenosti, kriminala,
visoke stope samoubistava i drugih sociopatolo�kih pojava. Ima gladnih,
ima onih koje je zahvatilo bezna�e, ima onih koji kopaju po kontejnerima
za sme�e i to je na�a op�ta velika sramota. Bar bismo toliko elementarne
socijalne solidarnosti morali da imamo da ne dopustimo da neko
gladuje.
~Kakav �e biti Va� dalji politi�ki anga�man_
- Na �elu
sam stranke koja je ne samo po istra�ivanjima javnog mnjenja nego i po
o�iglednim rezultatima, kako predsjedni�kih, tako i ponovoljenih lokalnih
izbora, pojedina�no najja�a na politi�koj sceni u Srbiji, �to samo
potvr�uje da ona najbolje izra�ava mi�ljenja ve�ine stanovnika. Posveti�u
se, prije svega, iznala�enju najprihvatljivijeg ustavnog rje�enja za
Srbiju i insistiranju na parlamentarnim izborima, bez kojih nema ni govora
o izgradnji demokratskih institucija. Prosto, mora se stati na put
obesmi�ljavanju demokratije. Stali smo na put Milo�evi�u. Mora�emo i
njegovom nastavlja�u.
~Smatrate li sada, poslije svega, da je
Srbija oborena na koljena i da vlast samo statira_
- Nije Srbija
oborena na koljena, mada bi, u nekim stvarima, mogla da poka�e malo vi�e
samopo�tovanja. Ubije�en sam da su prko�enje svemu i svakome �to sti�e iz
svijeta i bespogovorno prihvatanje svega i svakog ko iz tog svijeta sti�e
zapravo dvije strane iste medalje, a ta medalja ozna�ava neodgovornu
politiku. Odgovorna politika podrazumijeva pravu mjeru hrabrosti,
mudrosti, odlu�nosti i opreza, efikasnosti, ali i strpljenja. U njoj nema
mjesta ni za situacije u kojima �e ludo hrabri vojnik golim grudima
juri�ati na tenkove, ni za situacije u kojima klimoglavci bez zazora ljube
�izme osvaja�ima. Mi se, posebno na ovoj geostrate�koj ta�ki, moramo
provla�iti izme�u Scile i Haribde, da opstanemo i svoji
ostanemo.
~Pribli�ava li se Srbija granicama beogradskog
pa�aluka_
- To se ni uz najve�u zlovolju ne mo�e porediti, dovoljno je
pogledati kartu Srbije do 1833, bez Topli�kog, Pirotskog, Ni�kog i
Vranjskog okruga, bez cijele Vojvodine, bez dana�njeg Sand�aka, odnosno
Ra�ke i Kosova i Metohije. Ali, moramo se jednom osloboditi predstave da
ako ne ispunimo maksimalisti�ke zahtjeve, onda ni�ta �to imamo nimalo ne
vrijedi. To jednostavno nije tako.
�in�i�eva i �ukanovi�eva Vlada
rade na razgradnji dr�avne zajednice
~Za�to Va�a partija ne glasa za
Povelju_
- Stranka na �ijem sam �elu - Demokratska stranka Srbije -
glasala je za Povelju i veoma aktivno je prethodno u�estvovala u njenoj
izradi. Ni izdaleka nijesmo odu�evljeni svim rje�enjima u Povelji, nijesu
ona ni blizu idealnih, ali je cio dokument uglavnom okvirni, deklarativni,
pa ga je mogu�e konkretizovati i obogatiti mu sadr�aj zakonima, kao
pravnim aktima ni�eg reda u odnosu na Povelju. Na�alost, ve� kod prvog
pravnog akta, Zakona za sprovo�enje Povelje, nai�li smo na prepreku u vidu
nastojanja obiju republi�kih vlada i stranaka koje u njima imaju prakti�no
svu vlast da dr�avu ne grade, nego da je razgra�uju. Nema potrebe da
ponavljam gdje se to sve jasno vidi, dovoljno je pogledati rje�enje za
pitanja imovine, Vojske itd... Zato nijesmo glasali za taj zakon, jer je
protivan duhu Beogradskog sporazuma i same Povelje.
Nikada nijesam
bio za izru�enje ma kog optu�enika Hagu, pa ni Milo�evi�a
~Iz
nekada�njeg slo�enog DOS-a sada Vas optu�uju da ste glavna smetnja
diplomatiji, putu u evropsku zajednicu, a da ste govorili neistinu da
nijeste odobrili isporuku Milo�evi�a Hagu_
Te�ko da ja mogu biti
prepreka na putu u Evropsku Uniju, kada se zna da su moji spoljnopoliti�ki
odnosi upravo sa Evropom najbogatiji. Nikada nijesam bio za izru�enje ma
kog optu�enika, pa ni Slobodana Milo�evi�a, Ha�kom tribunalu, ako se
prethodno pravno ne reguli�e saradnja sa tim sudom. Od po�etka sam se
jasno zalagao za dono�enje odgovaraju�eg zakona, kako bi se pomoglo i
optu�enicima i njihovim porodicama, ali i samoj na�oj zemlji. Uostalom,
mo�da to neko danas �eli da zaboravi, ali je �injenica da je, kada je na
jednom od sastanaka DOS-a, negdje u maju ili junu 2001, �anak pokrenuo to
pitanje i pustio nekakav papir da kru�i ne bi li ga svi potpisali, taj
papir ostao bez mog i jo� jednog potpisa. Politi�ar o kome je rije� je
odmah poslije sastanka rekao da nije �elio da na jednoj strani bude cio
DOS, a na drugoj samo ja.
~Da li je ta�no da ste Vi, kako Vas optu�uju,
potpisali obavezu za isporuku Mladi�a i �ljivan�anina Hagu_ I �ta uop�te
mislite o Hagu_
- Nikakvu obavezu nijesam potpisao, niti je takvu
obavezu mogu�e ponuditi na potpis predsjedniku neke dr�ave. Potpisao sam
ukaz kojim stupa na snagu Zakon o saradnji sa Tribunalom, po�to je on
donijet u oba doma Savezne skup�tine. Me�utim, ponovi�u ne�to �to sam ve�
ko zna koliko puta dosad rekao: zakon postoji, i sada sve zavisi od
nadle�nih organa i onih protiv kojih su optu�nice podignute. NJihovo je da
odlu�e kako �e se pona�ati, a nadle�ni organi treba da obavljaju svoj
posao. Moji stavovi o selektivnosti ha�ke pravde odavno su i dobro
poznati, ba� kao �to su poznati i moji stavovi o neophodnosti ispunjavanja
me�unarodnih obaveza.
Marina
BOROZAN
|
