Najzad je, 4.februara 2003.godine, Jugoslavija pokopana i zamenjena novom tvorevinom, orocenom na tri godine.
Cestitamo svima koji misle da ima razloga za cestitanje.
Postavlja se pitanje da li se isplati za taj privremeni objekat komponovati himnu, kreirati zastavu i popunjavati onu rupu na grudima orlova u podnozju jarbola pred Skupstinom? A i ime nekako rogobatno i neartikulisano. Bas kao i sam privremeni objekat.
Jedino sto je ostalo od stare drzave, sto je apsurd svoje vrste, jeste zvanicno ime jedne od njenih otcepljenih republika – Bivsa Jugoslovenska Republkika Makedonija. Doduse, ostala je i istorija, ali se ona ubrzano menja i prilagodjava novonastalim uslovima. Ucenici su vec dobili nove udzbenike za istoriju za osnovne u srednje skole. Po njima, Vuk Karadzic, Jernej Kopitar, braca Strosmajer, Dositej Obradovic, knez Mihajlo, kralj Aleksandar, dobrovoljci iz sastava Jugoslovenske divizije na Solunskom frontu, borci Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije, Tito, Ivo Andric i jos mnogi drugi koji su zalozili i svoje zivote za tu, sada vec pokojnu drzavu, bili su malo…
Ah, da! Ostali su dugovi pokojnice. Svetski bankari nece prihvatiti tirade o diskontinuitetu DZSiCG sa Jugoslavijom. Gradjani DZSiCG ce vec nauciti svoju novokomponovanu istoriju, umesto srpskog jezika govorice BHS koji se vec promovise u svetu i stedeti svaku paru za isplatu ratnih steta svakom onom ko tuzi njihovu bivsu drzavu za naknadu ratne stete. Neko ce mozda upitati – zasto gradjani? Pa zato sto DZSiCG nema imovinu. Sve je vec raspodeljeno ili rasprodato, a tu ratnu stetu ce neko morati da placa.
Gaji se nada da ce najzad biti ispunjeni i svi naknadno postavljeni uslovi za prijem u medjunarodne zajednice, institucije i organizacije i da ce i poslednji pripadnik bivse drzave na koga se pokaze prstom biti izveden pred lice pravde. Uz to, treba se nadati da ce masta onih koji postavljaju uslove najzad biti iscrpljena.
A proizvodjaci sampanjca vec flasiraju to uzviseno pice, bez kojeg nijedna proslava ne moze da prodje, za 4.februar 2006.godine. Tako svecano i javno obecase oni sto proglasise DZSiCG, a narocito neki od njih.
5. februar 2003. godine
