Par koraka do
partnerstva
Dubravka SAVIĆ 3/1/2003, 7:59:33 PM
Od stalnog dopisnika
VAŠINGTON - “POSLE više od godinu dana, tokom skorašnje posete Beogradu su me obradovali znaci ekonomskog oporavka, više robe u prodavnicama, bolji kvalitet reklama, i što je važnije, obnova zgrada. To su znaci koji obećavaju. Nadamo se da će taj proces, čak iako je spor, biti postojan, i doneti bolji život Srbiji i Crnoj Gori.”
Sa ovim utiscima se iz naših krajeva u Pentagon vratio Savetnik za politiku Balkana američkog sekretara za odbranu Nejtan Bain. U međuvremenu, Jugoslavija je otišla u istoriju, stvorena je nova zajednica Srbije i Crne Gore. Ali, njene težnje za priključenje programu Partnerstva za mir su ostale iste:
- Nismo promenili svoje uslove za Partnerstvo, ni dodali nove, niti nameravamo to da učinimo. Prvi uslov, odlazak generala Pavkovića je ispunjen. General Krga je postao načelnik Generalštaba i to je znak koji obećava. Nedavno, general Krga je bio gost američkog ambasadora Montgomerija tokom posete nemačkom Centru “Maršal”. Tamo su prisustvovali dodeli diploma mlađim oficirima vaše armije koji su završili kurs u Nemačkoj. Sa zadovoljstvom mogu da kažem da su se odlično pokazali, da su impresionirali i kolege, i predavače svojim znanjem i entuzijazmom. Radujemo se da vidimo još takvih oficira u ovom centru.
Uslov broj dva za Partnerstvo se tiče saradnje sa Haškim sudom. Prvi deo tog uslova se odnosi na izručenje optuženih, i naša vlada je ujedinjena u mišljenju da su preostala dvojica iz “vukovarske trojke” i general Mladić ključ da bi Srbija i Crna Gora dobile sertifikat ove godine, a to je i uslov za Partnerstvo.
- Da li je američkoj vojsci poznato gde je general Mladić?
- Dobili smo neke informacije - ali ne želim da ulazim u detalje - koje pouzdano govore da je on u Srbiji.
- Koji je drugi aspekt saradnje sa Haškim sudom?
- On se odnosi na pristup vojnim arhivama, kako bi mogle da ih koriste i tužba i odbrana. Tu je načinjen izvestan napredak, ali ne i dovoljan. Problem je u tome što prvi put neko traži od armije SiCG ta dokumenta. U pitanju su ostaci mentaliteta o tajnovitosti, i činjenice da civili nemaju pravo uplitanja u vojne stvari. Mi, takođe, tražimo i od službenika Haškog suda da budu precizni, jer se isti zahtevi za pristup dokumentima postavljaju i pred NATO saveznike, uključujući i SAD.
- I šta se dešava ukoliko su neki od dokumenata poverljivi?
- Pitamo haške službenike: “Šta tačno tražite? Budite precizni!” Ukoliko je zahtev precizan, razmotrimo ga, i ukoliko se radi o poverljivom dokumentu, pronađemo ga, vidimo šta je važno za istragu, šta ne. Ukoliko je važno, izdajemo ga, uz stroga uputstva. Ali, odbijamo da prihvatimo, i smatramo da ni SiCG ne treba da odobre, opšti zahtev tipa: “Potrebni su nam svi zapisi od januara do decembra, sve što imate.” To je smešno. Niko nije u stanju da sve to pregleda i analizira.
- I tu stižemo do poslednjeg uslova?
- U njemu se zahteva da vojske SiCG i RS ostanu odvojene, shodno Dejtonskom sporazumu. Vlada u Beogradu je već načinila pozitivne korake u tom smislu, zahtevajući od oficira da se opredele za službu u jednoj od vojski. Razdvojene su plate, penzije. Međutim, onda se dogodila afera “Jugoimport”. Kada je SFOR zaplenio dokumentaciju kompanije “Orao” u BiH, postala je očigledna veza između ministarstava odbrane RS i Beograda, u kršenju sankcija prema Iraku, kao i sporazuma o neširenju oružja za masovno uništenje, koji je potpisala vlada SiCG. To je zaustavilo napredak. Sada se nastavlja sa istragama kako bi se utvrdilo kakva je podrška pružena Iraku, kako se manifestovala, da li kroz konstrukcije, industrijske planove, transfer oružja, municije, ili obuku. Vlada u Beogradu sarađuje na ovim pitanjima. Zaustavili su sve aktivnosti u Iraku. Time smo zadovoljni, i oni se pridržavaju potpisanog sporazuma. Ali, struktura “Jugoimporta” je kompleksna, i uključuje druge ugovarače. Neke osobe su bile korumpirane, i ne žele da budu uhapšene. Mi želimo da vidimo šta se tačno dogodilo, kako se to ne bi dešavalo u budućnosti. Ima nekih vrlo dobrih odbrambenih industrija u SiCG koje proizvode visokokvalitetne materijale, i oni mogu to da rade legalno. Samo treba da znaju kome mogu da prodaju, a kome ne. Znajući koliko je u ovom trenutku kritično pitanje Iraka, mi i UN treba da znamo koja vrsta prekršaja je napravljena, o kojim materijalima, ili strukturama se radi. Rat zavisi od tih pitanja. Nadamo se da će te kompanije biti dobro kontrolisane i da će trgovati na otvorenom tržištu.
- Dok uslovi ne budu ispunjeni, da li će SAD pružiti vojnu pomoć SiCG u pripremama za Partnerstvo za mir?
- Postoji puna lepeza aktivnosti koja čeka ispunjenje uslova. Naše mogućnosti su prilično velike. Možemo da pomognemo pri modernizaciji vojske SiCG. Do sada smo imali nekoliko programa za humanitarnu pomoć u SiCG, radili smo na razmeni vojnih sveštenika, razmatramo i mogućnost razmene lekara. Postoji program u Centru “Maršal” i radujemo se trenutku kada će moći da ga pohađaju i ključne ličnosti iz vlade u Beogradu. Postoje kursevi za parlamentarce koji se bave vojnim pitanjima, programi za pripadnike ministarstva odbrane, kao i više oficire armije. Zahtev je ispunjenje postavljenih uslova. Kada su oni ispunjeni, nivo se dramatično povišava, uključujući i mogućnost usavršavanja ovde u SAD.
- Ponovo smo svedoci napetosti na jugu Srbije i mogućnosti da se one “izvoze” sa Kosova. Kako gledate na to?
- Sve dok vlasti tamo reaguju odgovorno, dok se slede određene zakonske procedure, kao i dok ih ljudi poštuju, nastaviće se normalan život.
- A kako procenjujete bezbednosnu situaciju na Kosovu?
- Bio sam tamo ne tako davno i video napredak. Ali, još toga treba da se uradi. LJudi pate zbog nekih ekstremista. Mi pokušavamo da pokrenemo proces noramlizacije. Na Kosovu još ima kriminalaca, onih koji pokušavaju da unište pravoslavne crkve. To je užasno. To su kriminalne aktivnosti. Treba da razvijemo policijsku službu na Kosovu čiji su pripadnici iz svih zajednica u pokrajini, kako bi održali zakon i red za sve. Sve još nije savršeno. Ali opšti trend je pozitivan. Ključ je u stvaranju pravnog i sudskog sistema za sve građane.
- Ostvarenje standarda često ostaje u senci poziva za rešavanje finalnog statusa Kosova. Kako to komentarišete?
- Naša politika u tom pogledu je jasna. Od građana Kosova smo tražili da sprovode određene smernice koje je UNMIK postavio kako bi se vratilo civilno društvo. Dakle, insistiramo da moraju da se ostvare standardi pre bilo kakvih razgovora o statusu. Svako može da proglasi sebe nezavisnim, ali poenta je u tome ko te priznaje kao nezavisnog. Nezavisnost ne znači da ćeš time postati bolji nego pre. Bez obzira šta se desi na Kosovu, Srbija i Kosovo će uvek biti susedi. Na Kosovu i Srbiji je da odrede svoje odnose, da diskutuju kako žele da žive zajedno.
- Vidite li skori povratak srpskih snaga na Kosovo, kako predviđa rezolucija 1244?
- Vlasti u Beogradu i Prištini treba da sednu i to reše.
- No, samo je Beograd spreman na razgovor…
- Onda ćemo podstaći ljude u Prištini da razgovaraju ukoliko misle da krenu napred.
- Nedavno su načinjeni pokreti ka stvaranju nacionalne garde u okviru Zaštitnog korpusa Kosova. To je protumačno kao početak stvaranja kosovske armije, što je elemenat nezavisne zemlje?
- Sada postoji samo jedna armija na Kosovu. To je KFOR. Bilo kakav razgovor o kosovskoj armiji je preuranjen i predmet razgovora između Prištine i Beograda. Pored toga, potreban je novac da bi se to načinilo. Sada bi pitanje glasilo: kako bi se ta armija finansirala. Ne podstičemo bacanje novca na stvari koje nisu kritične. A kritično je finansiranje ekonomskog razvoja Kosova.
KFOR I UNMIK
KAKAV je odnos između Zaštitnog korpusa Kosova i KFOR i gde oni treniraju?
-Malo je veza između Zaštitnog korpusa i KFOR. Korpus je u nadležnosti UNMIK. KFOR ima u nadležnosti sva bezbednosna pitanja na Kosovu, ali fokus je u održanju veza između korpusa i UNMIK, zbog supervizije. Korpus treniraju nevladine organizacije u civilnim oblastima. Treninzi su na Kosovu. Samo nekoliko osoba je bilo u Centru “Maršal” na seminarima, ali 98-99 procenata korpusa ima treninge na Kosovu.
TERORIZAM
KAKO gledate na ulogu SiCG u ratu protiv terorizma i da li tu očekujete neke konkretnije korake?
- Postoji uloga za SiCG, kao što postoji za sve neterorističke države. Za “dobre momke”, rekao bih! Prva stvar za vlasti u Beogradu je da obezbede sigurnost svih građana u SiCG, da vidi da li iz nekih razloga terorizam pokušava da se infiltrira u SiCG, da to identifikuje, i sarađuje sa susedima i svim drugim zemljama, i prosledi informacije. Ako se, na primer, teroristička ćelija stvori u Srbiji, ne da bi tu nešto izvela, već da bi je iskoristila za operacije u drugim zemljama u oblasti, nadamo se da će bezbednosne snage biti u stanju da je otkriju i proslede informaciju zemljama koje su te osobe pokušale da napadnu. Srbija je već sarađivala, i uveren sam da je još spremna da to učini, i pomogne.
Kako bi mogući rat s Irakom mogao da se odrazi na procese stabilizacije na Balkanu, što se ostanka međunarodnih trupa tiče, kao i opšte bezbednosti?
- Ostaćemo na Balkanu, bez obzira šta se desi u Iraku. To ne znači da se stvari na Balaknu zaustavljaju. Ostajemo angažovani u povratku normalnog života i očuvanju mira.
Neke zemlje u regionu su angažovanije u pripremama za mogući rat s Irakom, od nekih se traži da nešto učine. Neke nude pomoć, neke ne. Kako gledate na te raznolike stavove?
- Taj region je važan. Imate susede koji su članovi NATO, ili će uskoro biti. Naravno, oni će biti uključeniji u takve situacije. Što se drugih zemalja u regionu tiče, ukoliko dobrovoljno nude pomoć, tim bolje. Razumemo da određene zemlje - Srbija i Crna Gora je takav slučaj - tek počinju da stvaraju novu državu. Ima još toliko toga da se uradi. Dakle, naša pozicija je: nastavite sa tim. Usredsredite se na postizanje mira i napretka. I, ne brinite sada o pitanju Iraka.
