SRBIJA I BOSNA: Sta i kako dalje
Aleksa Djilas, sociolog, historicar i naucni saradnik Harvardskog univerziteta, intelektualac cije se analize prilika na Balkanu pazljivo iscitavaju u naucnim i diplomatskim krugovima, u razgovoru sa nasom novinarkom govori o odnosima Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore, komentira poteze srbijanskog premijera Zorana Djindjica, sudske procese u Haagu, govori o odnosu svog oca komunistickog disidenta Milivoja Djilasa prema nacionalizmu
Da je Karadzic zauzeo Sarajevo, Djindjic bi onog vola okretao i na Bascarsiji!
Srbija treba traziti svoje teritorije na Kosovu a ne u Bosni i Hercegovini O Biljana Plavsic je uz pomoc Zapada presla put od najveceg srpskog rasiste, preko demokrate, do ratnog zlocinca O Moj otac Milovan Djilas je jako volio Bosnu i cesto se pitao kako to da Muslimani zive samo na jednoj obali Drine
Razgovarala: Mirha Dedic
Aleksa Djilas, sociolog, historicar i naucni saradnik na Harvardskom univerzitetu (1987-1993), napisao je nekoliko knjiga koje se bave istorijom i raspadom Jugoslavije. Poznat je i kao sin Milovana Djilasa, prvog i najveceg jugoslovenskog komunistickog disidenta. Zbog svojih stavova i sam je imao disidentsko iskustvo, tek mu je nakon jedanaest godina, (krajem 1990.) dozvoljen povratak u zemlju. Aleksa Djilas je i poznati politicki analiticar cije se procjene o politickim zbivanjima na Balkanu u visokim politickim, naucnim i diplomatskim krugovima u zemlji i inostranstvu izuzetno uvazavaju. Povod za razgovor s uglednim analiticarem bile su sve ucestalije izjave srpskog premijera Zorana Djindica po kojima bi BiH trebala da plati cijenu nezavisnosti Kosova, ali i druga teska i otvorena pitanja izmedju dviju susjednih zemalja.
Srpski premijer Zoran Djindic u posljednjih mjesec dana u nekoliko navrata je ponovio stav da ce Srbija traziti dijelove teritorije BiH, konkretno Republiku Srpsku, u slucaju da Kosovo postane nezavisno. Da li je moguca jedna takva vrsta ”trgovine”?
Pre svega, Zapad je taj koji odlucuje gde ce biti granica i ko ce se otcepiti, a ko nece. Ta izjava srpskog premijera je losa i dosta steti Srbima jer se javlja kao pretnja da ce Srbi ponovo biti vidjeni na Zapadu kao rusitelji ravnoteze, mira i balansa u Jugoistocnoj Evropi i na Balkanu. Djindjic je to mogao da kaze na jedan drugi nacin, recimo - ako Albanci idu na stvaranje svoje drzave i ne prihvataju da se ukljuce u politicke procese u Srbiji, onda mi trazimo da se odredjeni delovi Kosova gde je nase stanovnistvo i gde su najznacajniji srpski istorijski spomenici stave pod direktnu vlast Srbije. Na taj nacin bi lopta bila na albanskoj strani terena.
Inace, ukoliko stvari posmatramo sa sire istorijske perspektive, srpski i albanski suzivot je ustvari nemoguc i kad-tad ce doci do podele Kosova.
DjINDjIC JE PREDSJEDNIK SRBIJE
Da li se Đinđićeve prijetnje Bosni i Hercegovini mogu ozbiljno shvatiti ili su one možda u funkciji skupljanja političkih poena, s obzirom da je njegov rejting u Srbiji vrlo nizak?
Kod Djindjica postoji jedan pragmatizam koji je doteran do apsurda. Da su recimo Bosnjaci zgazeni u Bosni i da je medjunarodna zajednica to prihvatila, Djindjic bi bez ikakvog unutrasnjeg kolebanja ili grize savesti, onog cuvenog vola kojeg je jeo na Palama pojeo i nasred Sarajeva u kojem nema Bosnjaka. On je veliki vlastoljubac koji je ovde sebi stvorio jedan kancelarijski nacin vladanja. Ustvari, on je i predsednik Srbije a i covek koji kontrolise parlament i sta sve ne. Skupio je ogromnu vlast. Zapadu to medjutim ne smeta, kao sto Zapad ni inace mnogo ne zanima ovdasnja demokratija, ako politika koja se vodi odgovara njihovim interesima i planovima. Zapadu je Djindjic postao simpatican jer smatra da mogu s njim da se dogovore oko Haaga i svega drugog.
Osim toga, situacija u Srbiji je dosta teska jer pravog ekonomskog preporoda ovde nema. Borba protiv kriminala je slaba, kao i reforma sudstva, tako da Djindjic nema cime da se pohvali. On ima sve vise vlasti, a sve manje popularnosti i sve manje autoriteta. Nema demokratski legitimitet jer nikada nije pobedio na izborima, i zbog toga je odlucio da igra na nacionalisticku kartu.
Pored toga, Kosovo je postalo jedna od etnicki najcistijih teritorija u Evropi, i sad Djindjic igra na jednu kartu protiv koje retko ko ovde moze da bude. A cinjenica je i da ce Srbija dugo ostati nacionalisticka, mozda i narednih dvadeset-trideset godina i toga je Djindjic itekako svestan. Uostalom, nacionalizam je glavni politicki faktor i u drugim delovima bivse Jugoslavije.
Donedavno je Vojislav Kostunica za okruzenje bio sinonim nacionaliste koji ima pretenzije ka tudjim teritorijama, narocito prema Republici Srpskoj. Nedavno je EU kritikovala cak i Gorana Svilanovica da je nacionalista, da li to znaci da je svaki politicar u Srbiji u sustini sovinista?
Kostunica je covek koji nije rascistio sam sa sobom, s tim nacionalizmom koji ide dalje od patriotizma, koji ima cak jednu misticnu crtu. Uz njega se oseca vezanost za neke tamnije pokrete u srpskoj istoriji. To je nespojivo sa zapadnim liberalizmom za koji se on takodje iskreno zalaze. S druge strane, kao licnost ne zadovoljava osobine predsednika, ma kako one bile definisane. Ne izgleda mi kao neko ko moze da pokrene mase, da razgovara sa njima, uradi nesto suprotno od onog sto se ocekuje, a da onda svi shvate da je bio u pravu.
Njega liberalni krug ljudi ne voli i zato sto je podrzavao Karadzica. To mu, naravno, i ja zameram. Opet, treba reci da nije ljude organizovao i slao na ratista. Takodje, on kad bi dao rec, odrzao bi je, sto se za Djindica ne moze reci.
Medjutim, nasa suverenost je ogranicena i parametri u kojima se odvija ovdasnja politika prilicno su suzeni. Zbog toga bilo ko da bude ovde na vlasti, nece odlucivati samostalno.
Osim toga, na ovim prostorima strane obavestajne sluzbe vec godinama prikupljaju podatke i daju prvo svojim vladama, a ne Tribunalu u Haagu. Te podatke vlade upotrebljavaju da ucenjuju razne politicare, kao sto je bio slucaj Biljane Plavsic. Ona je od najveceg rasiste u bosanskom ratu postala od Zapada podrzavani predsednik Republike Srpske, da bi, kada vise nije bila potrebna, zavrsila u Haagu.
SRPSKE KNINDZE SU ZELJELE UNISTITI HRVATSKU
Kosovski Albanci najavljuju da bi tokom ove godine konacno trebali ostvariti nezavisnost Kosova. Da li je Kosovo za Srbiju zauvijek izgubljeno?
Kosovo ne moze da bude deo Srbije jer Albanci nece da ucestvuju u politickom zivotu Srbije. Da su Albanci hteli svojevremeno da glasaju, Panic bi sigurno pobedio Milosevica. Medjutim, Kosovo je izgubljena prica. Da smo recimo isli na podelu Kosova tokom osamdesetih, mnogo vise bismo dobili. Ja sam bio pristalica podele Kosova jos od pocetka osamdesetih. Naravno, pravedne podele. Sigurno nisam bio za to da Albanci budu saterani u planine, a da sve gradove zadrze Srbi. Medjutim, mi smo uvek popustali kada smo slabi, a bili tvrdoglavi kada smo jaki. A kada popustas kada si slab, uvek vise izgubis nego sto bi izgubio da si popustao kada si bio jak.
Tu mislite na one “srpske pobjede u ratovima i gubitke u miru”?
Ne. Naprimer, zasto nismo prihvatili Plan Z4 u Hrvatskoj? Iskreno, neka me Srbi razapnu, ali ja bih im u Hrvatskoj manje dao. Imali su najvisi stepen autonomije, a to su odbacili. Secam se razgovora sa tim Marticevim knindzama - nije nama cilj samo da zastitimo Srbe, vec da presecemo vezu Hrvatske i Dalmacije i onemogucimo za sva vremena stvaranje bilo kakve funkcionisuce hrvatske drzave. Pa da li su Hrvati bas toliko jadni i slabi da to prihvate?! Onda se zavrsilo sa bezanijom i haosom. Slicno je i sa Kosovom.
Sta je zapravo sa Zajednicom Srbijom i Crnom Gorom? Da li je to provizorij ili je zaista jedna takva zajednica na duzi rok moguca?
Zapad ima svoj stav: nama ne treba jos jedna nevolja na Balkanu, jos jedna drzavica koja ne moze da opstane bez stalnog angazovanja vojske, politike i novca Evrope i Amerike. Cirac kaze da po njegovom misljenju EU ne bi priznala Crnu Goru. EU zapravo ne bi dozvolila ni Srbiji da se otcepi od Crne Gore. Dakle, ne samo da ne da Srbiji da napravi veliku Srbiju, nego cak i kada bi htela da se smanji ne moze ni to. Period haosa, raskola i krvavih sukoba je prosao. Osim toga, da bi Djukanovic dobio saglasnost EU da se otcepi, on mora da dokaze da je Crna Gora ekonomska jedinica koja moze sebe da izdrzava. Medjutim, mislim da ne moze, jer Crna Gora ima slabu privredu i malo trziste. Najodsudnije je ipak da je Zapad rekao – necemo dalje menjanje granica na Balkanu!
Kolika je po Vasoj procjeni mogucnost da prije ili kasnije Srbija plati ratnu odstetu Bosni i Hercegovini?
Iako se stalno govori da su krivice individualne, jedan od rezultata haskih sudjenja mogla bi da bude presuda da platimo ratnu odstetu. Ako mnoge srpske haske zatvorenike osude za genocid, a pri tom se u sudjenjima cesto budu koristili dokumentima poput Memoranduma SANU ili Nacertanija Ilije Garasanina, onda se vrlo lako moze preci sa individualne na kolektivnu odgovornost. Jos ako se uzme u obzir da su Zapadnjaci na Bosnu vec potrosili ogromne pare i da nemaju nameru vise toliko da trose, onda bi im ratna odsteta dobrodosla. Ta cifra ne bi bila tolika da ne mozemo da je platimo, mozda nekoliko milijardi dolara, u ratama – ali da je ipak jako osetimo na budzetu, a da BiH ipak koristi.
Medjutim, placanje ratnih odsteta bi samo pogorsale odnose izmedju zemalja bivse Jugoslavije i osiromasilo i onako siromasno stanovnistvo. Uostalom, Srbija ima najvise izbeglica u Evropi. Zasto onda da se i njima ne placa odsteta od strane kosovskih Albanaca, Hrvata? Cini mi se da bi se s placanjem odsteta pokrenuo jedan proces koji nema kraja, stvarala zla krv i nista dobro ne bi iz toga izaslo.
MILOSEVIC NE MOZE DOKAZATI NEVINOST
Kako ocjenjute sudski proces protiv Milosevica u Haagu? Mislite li da su mu posljednji svjedoci poljuljali odbranu?
Ta svedocenja nece mnogo uticati na proces, kao ni njegova odbrana. Tribunal, po njihovim kriterijumima, ima dovoljno materijala da ga osudi. I osudice ga. Ali, Milosevic je na neki nacin ipak uspeo da dokaze da je Haag jedan politizovan sud. Nije, medjutim, uspeo da dokaze da je nevin. Uostalom, Milosevic i jeste kriv. Mozda je popravio svoj imidz kod Srba, dokazao izvesnu hrabrost i inteligenciju, ali ce, ipak, u istoriji Srba biti upisan kao negativna licnost i ostatak zivota ce provesti u zatvoru. O njegovom mestu u istoriji Hrvata, Bosnjaka i Albanaca da i ne govorimo.
Nedavno ste izjavili da Srbi nikada u istoriji nisu imali losije karte u rukama, sta ste time htjeli reci?
Srbi nikada nisu imali manju tezinu u Evropi nego danas. Nikom nismo potrebni, vazni. Srbi nisu vojna sila, a ni ekonomska, podrucje na kome su nije vazno kao u vreme Hladnog rata. Zato ne postoji neki veci interes da se potpuno prekinu pritisci na Srbiju. A na Zapadu postoje politicari, poput senatora Joseph Bajdena, americkog predsednika komiteta za spoljnu politiku, kojima je to hobi. Takvi se nece lako zaustaviti. Ipak, ocekujem da omeksa pritisak Amerike i da Evropa znatno ublazi svoj stav. I da nas pristup medjunarodnim integracijama bude laksi. Ako Srbija nije potrebna Zapadu kao prijatelj, nije mu ni neprijatelj.
U Srbiji se sve cesce mogu cuti ocjene da je Zoran Djindjic novi Slobodan Milosevic. Sta Vi mislite o tome?
Djindjic je majstor improvizacije, ali i covek sa politickim zabludama. Pronalazi resenja koja mogu da traju tri meseca, ali trajna resenja ne vidi. Podseca me na kockara koga ne zanima kraj igre, koji ne igra samo zbog zarade, nego i radi uzbudjenja koje igra donosi. Djindjicu kao da je sama igra zadovoljstvo, a da bi mu davala nova uzbudjenja, on mora da povlaci opasne i vrlo rizicne poteze. Nesporno je vrlo darovit kao politicar. Inace ne bi uspeo da od tako niske tacke sa koje je krenuo kao politicar, sa malo popularnosti – bio je samo koordinator DOS-a - postane premijer.
Mada, mislim da Djindjic nikad nece moci da koncentrise vlast kao Milosevic, kao sto Milosevic nije mogao u tome da dostigne Tita. Svet to nece dozvoliti, a i srpsko javno mnenje je sazrelo.
Koji je, zapravo, najveci problem Srbije danas?
Beda! S tim sto licno ne znam kako bih to resio, pa ne zameram ni vlasti sto to ne moze brzo da resi. Ono sto zameram vlasti, to je sto one iste stvari koje su za vreme Milosevica zvali katastrofom, sada zovu reformama. Samo su promenili etikete! Zameram im i sto vise ne komuniciraju sa narodom, sto mu vise ne objasnjavaju zasto tesko zivi. Djindjica jedino moze da spasi da recimo u Srbiji posle nekoliko godina bude kao posleratno privredno cudo u Nemackoj. To se naravno nece dogoditi, kao sto on nece nikakve spektakularne uspehe postici s nacionalne tacke gledista, recimo ujedinjenje RS sa Srbijom. Od toga nema nista.
MOJ OTAC JE BIO ZA JEDINSTVENU BiH
Vas otac Milovan Djilas u vrijeme najzescih ratnih djelovanja u BiH zalagao se za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu. Da li ste sa njim razgovarali o tome?
Moj otac jeste bio za jedinstvenu Bosnu. U dubini duse ja verovatno i danas zelim jedinstvenu Bosnu, kao sto bih zeleo da se obnovi Jugoslavija. Ali smatram da je to neostvarljivo i zbog toga je bolje sada nista ne dirati, vec ostaviti stvari kakve jesu.
Inace, moj otac je ratovao po Bosni u Drugom svjetskom ratu i bio je emotivno vezan za nju. Voleo je da lovi pastrmke i zbog toga isao na Drinu. Zato mi je govorio da ne moze da shvati da na Zevoj obali Drine nema Muslimana. Medjutim, nacionalizam je bio neuporedivo jaci od liberalizma za koji sam se ja zalagao i kome je moj otac posvetio citavu svoju disidentsku aktivnost.
SLOBODNA BOSNA
www.pcnen.cg.yu/
