Nedelja, 9. 3. 2003.
Intervju:
Snaga i caruje i klade valja
Najveća greška naše države je što je uopšte dolazila u sukobe sa Amerikom, jer je ona trenutno najveća sila sveta, a Srbija i Crna Gora su jedna od malih zemalja, koje imaju da se pokoravaju pravilima jačeg
Dr Radoslav Stojanović, stručnjak za međunarodno pravo i profesor Pravnog fakulteta u Beogradu, govori za "Glas" o spoljnopolitičkim odnosima zajednice Srbija i Crna Gora i sveta, ulozi Sjedinjenih Američkih Država u svetskim političkim tokovima i o potencijalnom ratu u Iraku.
Šta biste zamerili ili pohvalili u odnosu naše države prema
svetskim silama i kako bi ona trebalo da se ponaša kao mala zemlja?
- Od
raspada dva bloka, Amerika se istakla kao supersila u svetu. Našoj zemlji je
najveća greška bila da uopšte uđe u loše odnose s njom. Domaći politički odnosi
se vezuju za SAD od 1918. godine, kad je Amerika postala prva industrijska sila
sveta. Nesumnjivo je da je ona doprinela pobedi saveznika u Prvom svetskom ratu,
zbog čega je njen predsednik Vilson postavio čuvenih 14 tačaka, od kojih je
jedna bila pravo naroda na samoopredeljenje.
Drugim rečima, svi narodi imaju pravo da stvore svoju državu, na konto čega smo mi stvorili Jugoslaviju. Od tada teče naš živi politički odnos s Amerikom - bila nam je saveznik u Drugom svetskom ratu, pomogla nam je kad je kasnije Sovjetski Savez pokušao da ugrozi našu nezavisnost rezolucijom Informbiroa.
|
Prazna "teorija zavere" Šta mislite o vrlo raširenom stavu da "nikada nećemo moći
da udovoljimo zahtevima zapada"? |
||||
Ispričaću vam anegdotu kako se rešavao ovaj odnos 1918. Nikola Pašić je znao da su Vilson i Mihajlo Pupin studirali na istom fakultetu. Kad je proverio da, ne samo da su se poznavali, nego su bili u istom timu za kriket, poslao je depešu da se Pupin imenuje za delegaciju Vlade Kraljevine SHS na Pariskoj konferenciji. Kad je trebalo da se raspravlja o granicama prema Rumuniji i sudbini Banata, naša delegacija je čekala da prvo uđu u salu predstavnici velikih sila. Vilson je naišao, ugledao Pupina i pitao ga šta će on tu. Kad je Pupin rekao da je Srbin, Vilson je pitao kako kad je iz Austrougarske, pa mu je ovaj objasnio da je Srbin iz Banata. Vilson je na to zaključio: "Znači, Banat je srpski?", i pitanje Banata je maltene već bilo odlučeno. Kasnije, Italijani su hteli da uzmu takozvani "bledski trougao" - Triglav, Bled, Bohinj - gde je Pupin doprineo da to ostane Sloveniji, koja mu je na Bledu podigla spomenik.
A danas se ova vlast toliko uzdržava, da ne kažem - grozi, da nekog istaknutog emigranta postavi na značajno mesto, jer ovde ima mnogo pretendenata.
Kako po ovom pitanju stoje stvari u periodu vladavine
Miloševića, a kako danas?
- Poslednjih 14 godina predstavljaju tragičan
epilog nekada uspešne spoljne politike. Milošević uopšte nije vodio računa o
tome da smo mala država, sasvim bez saveznika, što je osnovni aksiom u odnosu
malih prema supersilama. Prvog dana na suđenju u Hagu rekao je da su ga izdali
istorija i Rusija, a za Tribunal su glasale i Rusija i Kina, za naše sankcije
nisu stavile veto! Državu je usamio, što je sasvim antiistorijska pojava,
zaboravlja da postoji međunarodno pravo i ustaje protiv "novog poretka
Sjedinjenih Država", iako u samim SAD postoje dve struje - za hegemoniju i
protiv.
Antiamerička politika Slobodana Miloševića se nastavila i danas, što vuče koren iz komunističkog ksenofobskog odnosa prema zapadu uopšte, te i prema najmoćnijoj sili sveta. Tito je slobodno kritikovao zapad, što smo nasledili, ali je uzimao pare od njih, dok se Milošević svega odrekao osim kritike! Bilo je situacija koje nisu iskorišćene, putem kojih je trebalo tražiti podršku svetskih sila.
|
Rešiti problem siromaštva Kako bi se trebalo boriti protiv terorizma i islamskog
fundamentalizma? |
||||
Tako, Fransoa Miteran 1991. predlaže da se jugoslovensko pitanje iznese pred Savet bezbednosti, za šta je potrebna saglasnost države o kojoj je reč. Ali ne - naša zemlja odbija ovaj predlog! Milošević pristaje tek krajem septembra te godine, kad su već uvedene sankcije.
Kad su hrvatske Zenge napale srpsku opštinu na Plitvicama, otišao sam u Knin, pokušavao da se vidim s Babićem i savetovao da Srbi traže legitimitet zbog upotrebe sile protiv njih. Prema jednoj rezoluciji, ako jedna nacionalna grupa izrazi volju za samoopredeljenje, a teritorijalna država oružjem to hoće da spreči, ova grupa dobija pravo na odbranu oružjem. Ali, po članu 51. UN, mora da se obrati Savetu bezbednosti i da kaže da je napadnuta, kao i državi, u ovom slučaju Hrvatskoj, čime bi se pokazalo da nacionalna grupa ne želi da rešava stvari silom.
Iako je Babić obećao da ćemo se videti i porazgovarati o ovome, nije se pojavio. Tako je propuštena još jedna šansa da se u međunarodnom poretku iskoriste pravila koja idu nama u prilog. Tada sam shvatio da se naša država kreće ka katastrofi, što nam se i dogodilo!
Da li se, prema Vašem mišljenju, nešto promenilo od kada je
došla nova vlast?
- Koštunica biva oberučke prihvaćen, ponude stižu sa
svih strana, ali on odmah pravi greške. Prva je bila njegov stav da je Hag
"deveta rupa na svirali". To može da misli lično ili kao naučni radnik, ali ne
kao šef države! Izvoz oružja Iraku, koji je pod sankcijama, kršenje je
međunarodnog prava, a za malu državu je to sigurno loš znak. Onda počinjemo da
bivamo optuženi za centar šverca cigareta u Evropi, zbog koga su protiv Mila
Đukanovića pokrenuli tužbu u opštinskom sudu u Bariju, što je ponižavajuće.
Imamo trgovinu belim robljem, koja je zabranjena od 1904. godine, pre sto
godina. Najzad, otkriva se najveća fabrika droge u Evropi, i to u Batajnici! Ne
primamo Karlu del Ponte. Savezna vlada pre godinu dana odbija da odbaci tužbu
protiv NATO-a, čije su članice i u Evropskoj uniji. Pa kako ćete gospodo da
uđete u EU? Ipak, moram da priznam da sam zadovoljan što je došlo do zakona o
trgovini u SAD-u sa nama, jer je to indikator poboljšanja odnosa.
Šta mislite o potencijalnom ratu u Iraku? Da li Amerika može
da ga opravda bombom protiv terorizma?
- Slučaj Iraka nije nov. Velike
sile, pa i Amerika, sarađivale su s ovom državom, ali je sukob permanentan od
1990. i napada na Kuvajt. Sadam Husein radi ono što je svojevremeno radio
Milošević - sukobljava se sa celim svetom. Udario je na Iran, pa na Kuvajt,
postoje dokazi da je pravio biološko i atomsko oružje, iračka strana priznaje da
su imali antraks, nervni gas. Argument Amerike je da je ona prva na udaru i da
mora da se brani. To je bio slučaj i sa Avganistanom.
Međutim, postavlja se pitanje: ako se uništi Sadam, a proizvedu se reakcije protiv same Amerike, od strane islamskog fundamentalizma, koji se proteže od Atlantika, preko Srednjeg istoka do Tihog okeana, da li će prestati da postoje terorističke grupe poput Alkaide, koje mogu da unesu malu atomsku bombu u Njujork? Samim uništavanjem Huseina ne rešava se problem terorizma. Otpor Širaka, Šredera i Putina se ogleda upravo u tome - ratom se ne postiže prvobitni cilj.
