| 3/9/2003 9:25:24
AM | |
|
Zatvor
produžava pritvor
M. ZARIĆ 3/8/2003, 7:10:09 PM OSUDA Biljane Plavšić na 11 godina zatvora u Hagu, automatski je značila povratak bivše predsednice Republike Srpske u njenu ćeliju ševeningenskog zatvora. U presudi, kojom je Plavšićka osuđena na 11 godina zatvora, sudija Ričard Mej izričito je naredio da optužena, do daljeg, ostaje u pritvoru. Ovakva odluka veća, automatski znači kraj privilegije, koju je Plavšićka imala do izricanja presude - da sa slobode iščekuje što će se dogoditi u krivičnom procesu koji se protiv nje nastavlja pred međunarodnim tribunalom. Uz garancije koje je dobila od srpske vlade i dobrovoljnim dolaskom u Hag, optužena je dotadašnji boravak u Beogradu zaslužila i dodatnim poenima, stečenim krajem prošle godine i priznanjem krivice za zločin koji je dotle energično poricala. Povratak kući, dok presuda ne postane pravosnažna, s obzirom na visinu izrečene kazne, koja za 72 godišnju osuđenicu praktično znači doživotnu robiju, sigurno ostaje želja i Plavšićke i njenih advokata. Ali, šanse da se ona vrati u Beograd, po svemu sudeći, sada su mnogo manje, iako nije nemoguće da tribunal ponovi svoju prošlogodišnju odluku o ukidanju pritvora SLABIJI IZGLEDI ADVOKATI osuđene imaju pravno dve mogućnosti da pokušaju da joj isposluju drugi povratak kući. Prva je da odmah i posebno zatraže ponovno ukidanje pritvora, što bi bila znatno brža, ali i procedura koja nudi manje šanse u konačni uspeh. Od sudije Meja, Patrika Robinsona i O-gon Kvon, teško je očekivati da mogu da se, u tako kratkom vremenu, predomisle i drugačije odmere razloge i okolnosti, koje su ih u prošli četvrtak, opredelile da osuđenu ponovo vrate u pritvor. Plavšićkinim braniocima ostaje i šansa da traže ukidanje pritvora u žalbi koju će sigurno uložiti na visinu kazne. To je, međutim, izuzetno dug i spor put, koji bi osuđenicu mogao privremeno da izbavi iz ćelije u Ševeningenu i procenjuje se da bi mogao da potraje oko godinu i po dana. Obe mogućnosti - da vreme do konačne odluke Žalbenog veća tribunala o visini kazne za priznati zločin Plavšićka provede kod kuće, osim toga, ne zavise samo od pravnog znanja i umeća njenih branilaca. I haško tužilaštvo je, naime, nezadovoljno visinom izrečene kazne, u odnosu na onu od 15 do 25 godina, koju je predlagala Karla del Ponte. Zbog toga sigurno neće biti baš mnogo blagonaklono novim pogodnostima po bivšu predsednicu Republike Srpske, pogotovu ukoliko se i ono bude žalilo na visinu kazne. U neizbežnim pogađanjima, koja su praksa i realnost procesa pred haškim sudom, Biljana Plavšić bi, zato, ako hoće blažu kaznu i novi izlazak iz pritvora, morala ostvarenje ove želje da plati ostvarenjem fakture, koju joj je haško tužilaštvo već ispostavilo da svedoči u drugim procesima protiv optuženih iz Republike Srpske i pristane da bude svedok optužbe protiv Slobodana Miloševića. Još pre izricanja kazne, optužena je više puta odbijala ovu mogućnost. Ali, novi boravak u Ševeningenu, ovakav stav osuđene mogao je znatno da omekša, pa je zato malo verovatno da bi se g-đa Del Ponte tako lako lišila ovako snažnog sredstva ubeđivanja. Za početak, prema nekim nagoveštajima iz Haga, Plavšićka bi već sledeće nedelje mogla da se pojavi kao svedok na suđenju bivšem gradonačelniku Prijedora Milomiru Stakiću. U međuvremenu, bivša predsednica Republike Srpske, kao jedini ženski zatvorenik, boravi u ševeningenskom zatvoru pod posebnim uslovima, u tzv. adaptiranom pritvoru. Ovaj režim podrazumeva da bivša “gvozdena ledi Balkana” ima žensku stražu, mogućnost korišćenja rekreacionih prostorija i biblioteke, bez prisustva ostalih zatvorenika, ali i prilika da se, po želji, viđa sa njima. NAJDRAŽE U ŠVEDSKU Kad je Plavšićka prvi put stigla u Hag, uprava zatvora dobila je zadatak i da joj adaptira ćeliju, tako što bi je funkcionalno spojila sa susednom prostorijom, pa je okrivljena imala na raspolaganju i radnu i spavaću sobu. Iako je prerano prognozirati gde bi, kad joj se potvrdi, snizi ih povisi kazna od 11 godina zatvora, Biljana Plavšić trebalo da je izdrži, a o čemu isključivo odlučuje predsednik tribunala, najpovoljnija varijanta svakako bi po nju bila Skandinavija. Na prvom mestu, to bi bila Švedska, za koju se Plavšićka, po nekim glasinama već interesovala, a gde i ne bi trebalo da bude iza rešetki, jer propisi ove zemlje isključuju takvu mogućnost za osobe starije od 71 godinu. Po Statutu tribunala, Plavšićka će, baš kao i svi ostali osuđenici, biti upućena u neku zatvorsku instituciju od osam zemalja, koje su potpisale sporazum sa Ujedinjenim nacijama da ih prihvate, jer haški sud nema svoju zatvorsku ustanovu za izdržavanje kazne. To su Švedska, Danska, Norveška, Finska, Austrija, Italija, Španija i Francuska. Uz veličinu “stambenog” prostora i kvalitet ishrane, veoma važan element “kvaliteta” zatvora je i kućni red i prava koja osuđenici imaju u slobodnom vremenu. Takođe je značajan i režim poseta koje zatvorenik može da prima tokom izdržavanja kazne, telefonske veze, ali i zdravstvena nega. Za Plavšićku će to značiti otprilike slične uslove kao u Ševeningenu, a svakako bolje nego da kaznu izdržava u Republici Srpskoj ili Srbiji. l | |
| 1/24/2003...Dosije...Del Ponte napušta Tribunal? 12/26/2002...Dosije...To su samo tračevi 12/26/2002...Dosije...Suđenje kod kuće 10/27/2002...Svet...Prijava protiv SRJ 10/26/2002...Politika...U Hagu se sudi i – istoriji 10/17/2002...Dosije...Počele tihe sankcije | |
Title: Message
