Draža
otplovio Dunavom
S. S. 3/8/2003, 7:56:56 PM
- PUNE 43 godine čuvao sam tajnu groba Draže Mihailovića. Dao sam reč i održao je. Sada, posle toliko decenija ćutnje mogu da kažem da znam da je četnik o kojem se toliko pričalo i pisalo sahranjen na Velikom ratnom ostrvu, u Beogradu - rekao je za “Novosti” Vlatko Višić, publicista. Zaklinjući se da govori istinu, u koju čvrsto veruje, jer je veliku tajnu saznao od Dragana Đurića, desne ruke Slobodana Penezića Krcuna i jednog od najpoznatijih pripadnika OZNE i UDBE, Višić, otkriva detalje koje je saznao jedne majske noći 1960. godine.
- Zanimalo me, kao i mnoge uostalom, gde je sahranjen Draža Mihailović - priča Višić. - Pitao sam često o tome Dragana Đurića, ali bi on samo vrteo glavom i odgovarao mi “Voliš da čačkaš, ne valja ti to”. Tog maja, u restoranu kod Mike Alasa, na Obrenovačkom putu, valjda zbog previše pića, dobre hrane i tihe pesme, Đurić, koga sam inače upoznao preko mog brata Milana Markovića Cige, poverio mi je tu tajnu.
Višić je, kaže, prošetao sa Đurićem koji mu je ispričao detalje oko sahranjivanja Draže Mihailovića i ovaj mu je rekao:
- O ovome moraš da ćutiš. Drag si mi, nemoj da me ljutiš. Ne bih voleo da se svađam sa tobom.
Onda je krenula priča. Detalji, o kojima su mnogi samo sanjali i nadali se da će ih kad tad saznati.
- Tu tajnu znalo je jedva četvoro, petoro ljudi u zemlji - kaže Višić. - Znao je Aleksandar Leka Ranković, koji je naložio Slobodanu Peneziću Krcunu da se pobrine za Dražu Mihailovića, Đurić, u kojeg je imao najviše poverenja i dva operativca državne bezbednosti, čija imena mi nije rekao. Osuđen na smrtnu kaznu, Draža Mihailović streljan je u zatvoru na Adi Ciganliji, koji je srušen sredinom pedesetih godina. U njega je pucao partizan iz kragujevačkog sela, sa prezimenom Jakovljević, kome su četnici zaklali 15 članova uže familije. Nije izabran slučajno.
- Niko od njih više nije među živima - priča Višić. - Mihailović je ubijen 17. juna 1946. godine, a sutra, u noć sahranjen je na Velikom ratnom ostrvu, zapuštenom mestu, bez saobraćajnih veza, opkoljeno vodom. Grob su mu iskopala četvorica njegovih četnika, takođe, osuđenici na smrt, koji su streljani narednog jutra. O grobnom mestu nije se raspitivao ni Krcun, ni Leka. Sve je organizovao Đurić. Do severne strane ostrva prema Dunavu, telo ubijenog četnika motornim čamcem dovezli su operativci državne bezbednosti i sahranili ga tik uz samu obalu. Za ovu lokaciju odlučili su se, saznao je Višić pre svega zbog toga da se pristalice Draže Mihailovića jednog dana ne pojave na njegovom grobu i on postane tačka hodočašća. – Vremenom je ostrvo plavljeno i to je učinilo svoje – objasnio je Višić. – Godišnje Dunav plavi ostrvo pet puta, do sada ga je voda opkoljavala više od 300 puta. Ostrvo neprestano menja oblik. Verujem da groba više nema. Ne postoji. A, dobro se sećam, da je odlazak na ratno ostrvo bio strogo zabranjen gotovo dvadeset godina kasnije, za šta se tada nije znao pravi razlog. Zar nije neobično da jedno ostrvo usred grada, gotovo u samom centru, godinama trune zapušteno, bez ikakvog plana za gradnju i turizam. Pravo da vam kažem, ne znam nikog ko bi mogao da mi kaže da je tamo uopšte bio.
Tajnu groba Draže Mihailovića, koju je saznao u jednom trenutku od Đurića, zaljubljenika u brze automobile njegovog brata, Višić je kaže čuvao godinama. Ispoštovao je poverenje, datu reč i zakletvu.
- Ma koliko mi voleli ili ne voleli nekadašnju vlast, možemo slobodno da kažemo da je sve majstorski izvedeno – priča naš sagovornik. – Oni koji su tajnu znali, nisu živi. Jakovljević je umro, Đurić, Krcun... niko odavno nije među živima.
ADA
- MNOGI pominju da je Draža Mihailović sahranjen na Adi Ciganliji, ali, slobodno mogu da kažem, to nije tačno – kazuje Višić. – Te 1947. godine, Ada nije bila uređena, ali je na njoj i tada bilo kupača, na hiljade ljudi. Tamo sahraniti Dražu bilo bi smešno.
