Piše: Branko Todorović
Mafijaški model
Nakon prvog šoka i nevjerice, na vijest o ubistvu Zorana Đinđića, osjećamo duboku tugu zbog odlaska, prije svega divnog čovjeka, jedine istinske nade za promjene u Srbiji i regionu. Zaista, teško je naći na evropskoj političkoj sceni lidera koji je pred sobom imao teži zadatak, a koji je zahvaljujući svojoj energiji i viziji počeo ostvarivati promjene i tamo gdje su one izgledale nezamislive.
Naravno, sada se otvara veliki broj pitanja. Svakako da su osnovna, ko stoji iza atentata i kojim to društvenim snagama odgovara ovaj tragični događaj. Imam veliku rezervu prema žurbi Vlade Srbije da samo nekoliko sati nakon atentata, na potpuno neuobičajen način, i bez ijedne konkretne činjenice, optuži "zemunski klan".
Nije li se, na taj način, atentat želio prikazati, prije svega, kao kriminalno djelo, lišeno bilo kakve političke pozadine, koja je više nego očigledna? Iznenađujuće je ponašanje i izjava ministra policije Mihajlovića. Samo nekoliko dana prije atentata, na potpuno jasne i otvorene signale da je život premijera ugrožen, on je lakonski odgovarao da nema razloga za brigu. U jučerašnjoj izjavi za medije, on govori "da će se Vlada osvetiti", što je sve, samo ne razumno, jer na taj način Vlada preuzima model ponašanja kriminalaca i žargon ulice. Bilo bi očekivano da je rekao, kako će Vlada preuzeti sve mjere u okviru zakona, jer je na to obavezuje Ustav i jer je bezakonja u Srbiji i previše.
Ministar Mihajlović, koji je u posljednje dvije godine demonstrirao potpunu nekompetenciju za svoj posao, takođe prijeti likvidacijama "svima onima, koji ne postupe po nalogu policije". Zabrinjavajuća retorika iza koje se krije tobožnja odlučnost da se sa društvene scene u Srbiji, konačno, maknu zločinci i kriminalci, nagovještava da će uvođenje vanrednog stanja mnogima poslužiti za političke obračune i kršenje osnovnih ljudskih i građanskih prava.
Pitam se, ako su svi članovi Vlade, predvođeni Čovićem i Mihajlovićem, znali sve o nedjelima "zemunskog klana", zašto nisu preduzeli ništa kako bi ih spriječili u njihovim nedjelima? Da li grupa mafijaša, ma kako zvučne nadimke imali, može da destabilizuje državu koja raspolaže institucijama za zaštitu Ustava i poretka, ili je priča o "zemunskom klanu" samo varka, kojom se želi prikriti mafijaški model političkih odnosa u Srbiji? Očito, pokojni Zoran Đinđić je bio okružen šarolikom dosovskom skupinom u kojoj nije imao iskrene prijatelje i saradnike i kojima je počela da smeta njegova sposobnost, rastuća harizma i sve veća politička moć. Istovremeno, kriminalno-zločinačka struktura bivšeg režima koja ni u jednom momentu nije bila istinski poražena i privedena pred lice pravde, dovoljno je ojačala da uzvrati udarac. Jadan je onaj narod i ona država, čije najumnije pojedince likvidiraju otpadnici od društva.
Naravno, vrijeme će dati mnoge odgovore. Vidjećemo ko će u surovoj borbi za vlast u Srbiji završiti u zatvoru, a ko na tronu. I kada već pominjemo tron, jedan moj prijatelj mi juče reče: "Čim su se vratili Karađordjevići u Srbiju, znao sam da ćemo ponoviti tragični krug". Da li je moguće napraviti neku paralelu 1903-2003? Da li je put Srbije i regiona ka Evropi ponovo odložen za sto godina? Da li je pred Srbijom 100 godina samoće?
