RAZGOVOR: VUK DRASKOVIC, LIDER SRPSKOG POKRETA OBNOVE
Milosevi nastavlja ubijati iz Haga
Milosevic je pao, ali je njegov sistem terorizma ostao netaknut. Na komandnim funkcijama ostali su njegovi ljudi, kupili su vrijeme, pribrali se i sad opet siju strah i trepet
Najkarizmaticniji
vodja svih srpskih opozicija Vuk Draskovic danas je na politickoj margini.
Vatreni govornik, pisac tiraznih knjiga koje su bile zabranjivane i lider
Srpskog pokreta obnove, u jednom trenutku najjace opozicijske stranke u
blazeno-pocivajucoj SR Jugoslaviji, 2000. godine se odbio prikljuciti DOS-u. Ta
ce koalicija nekoliko mjeseci kasnije pobijediti Milosevica, Vuk odlazi u
zaborav. Na izborima koji ce uslijediti, dogadja se do tada nezamislivo: SPO ne
ulazi ni u republicki, ni u savezni parlament. Stranku za koju je glasalo vise
od pola milijuna gradjana, danas podrzava desetak tisuca
ljudi.
U medjuvremenu, na Vuka je dva puta pokusan
atentat. Na Ibarskoj magistrali ginu cetvorica njegovih najblizih suradnika. On
cudom ostaje ziv. Pucaju na njega i u Budvi, dok se odmarao u vikendici. Vuk za
oba pokusaja atentata optuzuje Milosevica i Drzavnu bezbednost (DB). I Milorada
Lukovica Legiju, kao organizatora. Istog onog Legiju, komandanta »crvenih
beretki«. Covjeka za kojim je Vlada Srbije sluzbeno raspisala potjernicu, jer je
bio mozak operacije koja je rezultirala atentatom na srpskog premijera Zorana
DJindjica.
Milosevicevi eskadroni smrti
Sto za Srbiju znaci ubojstvo premijera u ovom, po zemlju
osjetljivom trenutku?
– Najurgentniju opomenu da se
poredak drzavnog terorizma Slobodana Milosevica, prije svega u policiji, DB-u,
pravosudju i medijima, mora hitno demontirati! Mada se bojim da je sad kasno za
to. Ispostavlja se da je 5. listopada 2000. godine, u ime obaranja Milosevica,
sklopljen pakt sa djavlom. Milosevic je pao, ali je njegov sistem terorizma
ostao netaknut. Na komandnim funkcijama ostali su njegovi ljudi, kupili su
vrijeme, pribrali se i sad opet siju strah i trepet. Proces na Ibarskoj
magistrali pruzao nam je neoborive dokaze, kojima su raspolagali i Vlada i
Tuzilastvo, i policija. Zna se da iza tih ubojstava stoji Legija, bas kao i iza
atentata na mene u Budvi. Ta jedinica »crvene beretke« je bila »eskadron smrti«
Slobodana Milosevica i Radomira Markovica (bivsi sef DB – prim. aut). Svi nasi
zahtjevi za prosirivanjem optuznice baceni su pod noge.
Policija i vojska podrzavaju ubojice
Kome je to bilo u interesu?
– Kome? Pa, onim ljudima koji to
sada krvavo placaju. Ministar policije Dusan Mihajlovic javno je govorio da je
Legija junak. Da je, citiram, »5. listopada stao na stranu DOS-a i da mu
porodice ubijenih na Ibarskoj magistrali moraju biti zahvalne, umjesto sto,
preko hljeba traze pogacu«. Zamislite to! U tim izjavama zastite Legije pokojni
premijer isao je jos dalje, ali nije sada trenutak da podsjecamo na to, jer je
Zoran na najsuroviji nacin platio cijenu toga pakta s
djavlom.
Danas se stidljivo mogu cuti i komentari u
stilu: Ko s vragom tikve sadi, o glavu mu se
obijaju...?
– Ja necu ici toliko
daleko. Ali, jos od 1990. godine podsjecali smo da odmah po obaranju Milosevica,
moramo demontirati njegov poredak zla. Nikada nisam bio pristalica one
otporasko-dosovske parole: Gotov je!, koja se pokazala tragicnom po Srbiju. Ta
parola mogla je glasiti: Gotovo je! Sto sad imamo – on je u Haagu, a njegov
poredak je bezocniji, organiziraniji i jaci nego 5. listopada
navecer.
Ima misljenja da Srbija ovim atentatom ide u
beznadje, ekonomsku propast i destabilizaciju regije. Investitori ce pobjeci,
Kosovo je na putu otcjepljenja...?
– Sve je to,
nazalost, tocno i povezano jedno s drugim. Ne spadam u optimiste. Vlada je jucer
izdala potjernicu za Legijinom teroristickom grupom. Prekasno. Podsjecam opet,
sve te cinjenice bile su im poznate jos mnogo ranije, ali su ih ignorirali. Ako
proglasite izvanredno stanje, a niko nije uhapsen, to moze znaciti samo jedno:
te ubojice imaju siroku podrsku u policiji i DB-u, mozda cak i u nekim
strukturama Vojske, pa i u pojedinim politickim strankama. Izvanredno stanje ne
moze trajati vjecno. Jedini izlaz su izvanredni izbori na svim razinama. Samo ce
oni sprijeciti katastrofu o kojoj govorite.
Sto prije izbori
Prvi Djindjicev suradnik Ceda Jovanovic jucer je obecao da
ce ubojice biti uhvacene. Vjerujete li mu?
– Ne vjerujem. Kad su ih mogli
hvatati i kad je za to postojalo raspolozenje ogromnog dijela naroda, oni to
nisu napravili. Mada, vidjecemo... Volio bih da nisam u pravu. Da Zoran sad
ozivi, siguran sam da bi neke stvari drugacije postavio. Ne bi na noz docekivao
gorka upozorenja i zamjerke.
Kojim ce putem Srbija
krenuti – putem kaosa na politickoj sceni, diktature, ili ce opozicija ipak
uspjeti izazvati izbore? I na koji nacin?
– Vec sam
rekao. Najprije demontaza i obezglavljivanje teroristickog sistema. Milosevic i
dalje nastavlja ubijati iz Haaga, jer nisu sklonili njegove kadrove i
poslusnike! Zalosno je uklanjati beznacajne ljude, svetiti se. Nije mozda
trenutak da se o tome govori, ali je zalosna bila i politika napadnog progona
politickih neistomisljenika, narocito SPO-a, najveceg borca protiv Milosevica.
Do izbora mora doci u najskorije vrijeme. Stanje je neizdrzivo. Srbija nema
premijera, nema sefa drzave. Sve sto je do sada bila pozicija, mora se
pridruziti opoziciji u borbi protiv naopakog dodvoravanja Milosevicevim
zlocincima, koji su u svim porama drustva.
Borci iz ranih dana
Draskovic i
Djindjic suborci su iz najranijih dana zacinjanja srpske opozicije. Iako je bilo
perioda kad su nastupali zajedno, mnogo cesce su optuzivali jedan drugog. Kako
se osjecao u trenutku kad je cuo za DJindjicevu smrt, na pocetku intervjua za
nas list govori Vuk Draskovic.
– Bilo
mi je uzasno tesko. Mnogo puta je bilo nesporazuma medju nama. Losih trenutaka.
Cesto me je napadao, cesce nego ja njega. Ali, na vijest da je ubijen, s tugom
sam se prisjecao dobrih momenata nase suradnje. Bez obzira na sukobe, nikada ne
smijete zeljeti zlo politickom protivniku.
Sasa Stajic
Novi list-Rijeka
www.pcnen.cg.yu/
