Title: Message

Zašto se dosad nijednom Hrvatu u Tribunalu ne sudi za zločine nad Srbima u Hrvatskoj

Hag "ne zna" za Oluju, Pakrac, Medački džep

Uskoro haške optužnice protiv Mladena Markača i Ivana Čermeka (Savo Štrbac)

Da se u Hrvatskoj uskoro mogu očekivati nove haške optužnice, i to protiv Hrvoja Šarinića, bivšeg šefa Tuđmanovog kabineta, i Tomislava Merčepa zbog zločina nad Srbima u Pakračkoj poljani, Vukovaru i Zagrebu, pisao je prošle nedelje riječki "Novi list". Ono o čemu ovaj list, pa nijedan drugi u susednoj državi retko pišu, jeste da se u Hagu ne nalazi nijedan Hrvat kome bi se sudilo zbog zločina počinjenih nad Srbima u Hrvatskoj.

Istini za volju, u Hagu je osam Hrvata koji se uglavnom terete za zločine počinjene nad Bošnjacima, pa i ponekim Srbinom. U isto vreme, u Hag je, kao šezdeseti Srbin, otišao Vojislav Šešelj, predsednik Srpske radikalne stranke.

Da su dvostruki standardi "haški specijalitet" nije srpska zabluda. Sve je, po rečima Save Štrpca, predsednika "Veritasa", krenulo s prvim glavnim tužiocem Ričardom Goldstonom iz Južne Afrike.

- U njegovo vreme optužnice su podizane nekritički i sa vrlo malo dokaza, uglavnom protiv Srba sa prostora Bosne i Hercegovine. Do maja 1997. u međunarodnoj zajednici i javnosti smatralo se da su Srbi za sve krivi, a ostali nevini. U početku su podizane optužnice protiv "sitnih riba", a kasnije su na red došli Milan Martić, Ratko Mladić, Radovan Karadžić..., odnosno glavni, dok su se kod Hrvata optužnice dizale do nivoa kaplara. Smatralo se da Hrvati nisu planski etnički čistili i ubijali srpske civile, kao i da su to radili moralno posrnuli i pijandure. Goldstonova naslednica Kanađanka Luiz Arbur uvidela je tu grešku i usredsredila se na krupne zverke - ideologe i planere, odnosno na sam politički vrh, s tim da se oni srednjeg i nižeg ranga prepuste nacionalnim sudovima - objašnjava Savo Štrbac.

Prema njegovim rečima, posle Luiz Arbur došla je Karla del Ponte, koja je postigla "dil" s nacionalnim državama.
- Ona je i dozvolila da se Mirku Norcu sudu u Hrvatskoj za zločine u Gospiću, gde je ubijeno oko 130 Srba, pošto se uvidelo da zbog njega može doći do pada Vlade Ivice Račana - tvrdi Štrbac.

On dokumentuje da tek u maju 1997. Haško tužilaštvo počinje da istražuje zločine nad Srbima u Hrvatskoj, zbog čega je i osnovan "Tim 2" sa desetak članova.
- Tada su uporedo formirana još tri tima. Jedan je istraživao zločine u Gospiću 1991, drugi u Medačkom džepu 1993, gde je ubijeno 88 Srba, a treći u "Oluji" sektor jug. Zajedničko za sva tri slučaja jeste da su se nalazili pod zaštitom Ujedinjenih nacija, kao i da je u sve ove zločine bio umešan Mirko Norac - kaže Štrbac.

Norac se u Gospiću pojavljuje kao komandant 118. brigade, u Medačkom džepu kao komandant Devete gardijske brigade, a u "Oluji" je kao komandant pravca Velebit.
- I taman kad se očekivalo da se podigne haška optužnica protiv njega, Karla del Ponte je ovaj slučaj prepustila hrvatskom pravosuđu, ali je zauzvrat tražila da dobije uvide u njihove arhive. Ovom odlukom bili su ne malo iznenađeni mnogi njeni saradnici, pogotovo oni koji su istraživali zločine počinjene nad Srbima - tvrdi Štrbac.

A kako teku suđenja u Hrvatskoj, govori podatak da je od petorice kojima se u riječkom sudu sudi za Gospić, pre nekoliko dana protiv jednog povučena optužnica.

Haški sud je dosad podigao optužnice za Medački džep protiv Rahila Ademija, Albanca koji je bio general Hrvatske vojske, i Janka Bobetka, načelnika Generalštaba HV, dok je za "Oluju" optužnica podignuta protiv Ante Gotovine, koji je davno u bekstvu.

Hrvatska se lako "otarasila" Rahila Ademija i nije joj teško palo što u Hag odlazi jedan Albanac, kome se i danas sudi, ali kad je na red došao Ante Gotovina, "bura" javnosti oko toga se u Hrvatskoj nije stišavala mesecima, sve dok on jednostavno nije nestao, odnosno počeo da se krije. Uglavnom po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

S Bobetkom je već bilo lakše. "Feral tribjun" je pisao o tome kako mu nisu davani lekovi, zbog čega je osamdesetdvogodišnji Bobetko, koji je u vreme podizanja optužnice bio zdrav, odjednom pao u postelji, a bolestan svakako nije mogao u Hag.

Tako je Hag, na radost hrvatske nacije (smatra se da je više od 60 odsto Hrvata bilo spremno i na sankcije, samo da ga ne isporuče Međunarodnom sudu) ponovo prevaren, mada njima to nije smetalo.

- Meni se čini da Hag sada traži nekoga ko bi mogao da bude ravan bivšem srpskom političkom vrhu kome se tamo sudi. Međutim, umrla su im dvojica glavnih - Franjo Tuđman, predsednik Hrvatske, i Gojko Šušak, ministar odbrane. Mislim da se zbog toga i pominje Šarinić, koji je bio šef kabineta Franje Tuđmana. On nije bio vojnik, pa ni policajac, ali je bio jedan od ideologa određene politike HDZ-a s velikim uticajem na Tuđmana - navodi Štrbac.

Knjige im došle glave

- Iz Haškog tužilaštva su me pitali jednom da li sam pročitao knjigu Janka Bobetka "Sve moje bitke", na šta sam ja odmahnuo rukom. Ispostavilo se da je knjiga bila nepresušni izvor dokaza - kaže Štrbac.
Haško tužilaštvo bi tako moglo da podigne optužnicu protiv Šarinića zahvaljujući njegovoj knjizi "Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloševićem 1993-1995".
I sadašnji predsednik Hrvatske Stepan Mesić izdao je knjigu "Kako sam rušio Jugoslaviju". Mesić je bio predsednik Sabora od 1992. do 1994, kad se razišao s Tuđmanom. On se u Hagu pojavio kao svedok optužbe protiv Miloševića, a da li će i protiv njega ikada biti podignuta optužnica?

Štrbac ipak smatra da u prvom naletu neće biti podignute optužnice protiv Šarinića, pa ni protiv Merčepa, zbog stvaranja logora u Pakračkoj poljani, ubistva porodice Zec u Zagrebu i u učestvovanja u akciji "Spržena zemlja" u Medačkom džepu.

- Prema mojim izvorima, optužnice bi trebalo uskoro da se podignu protiv Mladena Markača, koji je na vrhu Velebita komandovao nad 500 specijalaca, kao i protiv Ivana Čermeka, koji je bio komandant zbornog mesta Knin. Markačevi specijalci učestvovali su u ubistvu 22 Gračačana, čija su tela pronađena užasno izmasakrirana, ali i u drugim zločinima, dok je Čermak učestvovao u ubistvu staraca u Kninu i okolnim selima, koji su tu ostali posle "Oluje". Čermak je tri meseca posle "Oluje" u svojim rukama držao civilnu, vojnu i policijsku vlast i direktno je odgovarao Tuđmanu - kaže Štrbac.

Da li će i ovi Hrvati pobeći ili naprasno pasti u postelju - tek ćemo gledati koju su taktiku odabrali.

MIROSLAVA CVEJIĆ

 
http://www.glas-javnosti.co.yu/

Reply via email to