BEOGRADSKI KVISLING
Ubijeni srpski premijer bio je ozloglašeni zapadni poslušnik čije su
ekonomske reforme donele bedu.
The Guardian - Neil Clark
Petak, 14. mart 2003.
Počasti Zoranu Đinđiću, ubijenom srpskom premijeru, pljušte kao kiša.
Prvi je počeo predsednik Buš, hvaleći njegovo "snažno vođstvo", dok je portparol
kanadske vlade veličao "vesnika demokratije", a Toni Bler govorio o energiji
koju je Đinđić posvetio "reformisanju Srbije". U čituljama zapadnih listova
Đinđić je skoro uvek slavljen kao bivši student-agitator, koji je hrabro poveo
narodni ustanak protiv okrutnog diktatora i pokušao da uvede svoju zemlju u novu
demokratsku eru.
Ali
izvan CNN-ove verzije svetske istorije, karijera Zorana Đinđića izgleda prilično
drugačije. Oni koji se ograđuju od doktrine promene režima trebalo bi da se sete
da Irak nije prva zemlja u kojoj su američka i druge zapadne vlade pokušale
organizovati uklanjanje vlade koja nije odgovarala njihovim strateškim
interesima. Pre tri godine, na redu je bila Miloševićeva Jugoslavija.
U svojoj
nedavnoj biografiji Miloševića, Adam LeBor otkriva kako su Sjedinjene Države
natrpale 70 miliona dolara u kofere srpske opozicije u njenom naporu da zbaci
jugoslovenskog lidera 2000. godine. Po naređenju državnog sekretara Madlen
Olbrajt, tajna američka kancelarija za jugoslovenske poslove bila je
pripremljena da potpomogne organizovanje ustanka koji bi zbrisao autokratskog
Miloševića sa vlasti. Istovremeno, postoje dokazi da su podzemne kriminalne
grupe, kontrolisane od strane Zorana Đinđića i povezane sa američkom
obaveštajnom službom, izvele serije uspelih atentata ključnih ljudi koji su
podržavali Miloševićev režim, uključujući ministra odbrane Pavla Bulatovića i
Žiku Petrovića, šefa jugoslovenskog avioprevoza.
Kada su
Slobo i njegova Socijalistička partija konačno pali, Sjedinjene Države su dobile
"reformističku" vladu u Beogradu kakvu su želele. Novi predsednik vojislav
Koštunica je primio bukete, ali poluge moći je držao čovek Stejt Dipartmenta
Zoran Đinđić - i on sigurno svoje vašingtonske sponzore nije izneverio !
Prvi
prioritet je bio uvođenje programa "ekonomskih reformi" - što je izraz novog
svetskog poretka za rasprodaju državne imovine u bescenje multinacionalnim
kompanijama. Preko 700 000 jugoslovenskih preduzeća ostalo je u društvenom
vlasništvu i uglavnom je bilo kontrolisano od strane radničkih odbora, sa svega
5% kapitala u privatnom vlasništvu. Kompanije su mogle biti prodate ako je manje
od 60% kapitala pripadalo radnicima.
Đinđić
je brzo promenio zakone i rasprodaja je mogla da počne. Posle dve godine u
kojima je hiljade društvenih preduzeća bilo prodato, (mnoga kompanijama koje su
učestvovale u bombardovanju Jugoslavije 1999.), prošlomesečni izveštaj Svetske
banke je obilovao pohvalama Đinđićevoj vladi i njenom "angažovanju
internacionalnih banaka u procesu privatizacije".
Ali
Đinđiću nije bilo naređeno da proda samo državnu imovinu. Milošević je takođe
morao da ode, za obećanu nagradu od sto miliona dolara, čak ako je to značilo i
njegovo kidnapovanje u suprotnosti sa jugoslovenskim zakonima i slanje avionom
RAF-a na američki finansirano režirano suđenje u Hag. Kad je prodao imovinu
svoje zemlje, njenog bivšeg predsednika i svoje političke rivale, šta je ješ
ostalo da se proda ? Jedino još sama država. I januara ove godine Đinđić je
upravo to i uradio. Uprkos suprostavljanju većine njenih građana, "vesnik
demokratije" sledio je zahteve "međunarodne zajednice" i posle 74 godine ime
Jugoslavije nestalo je sa političke mape. Strateški cilj njene zamene serijom
slabih, podeljenih protektorata konačno je bio
postignut.
Ponekad,
ipak, i najbolje izvedeni planovi krenu naopako. Uprkos zapadnim hvalospevima,
malo će Srba oplakivati Đinđića. ZA VELIKU VEĆINU SRBA, ĐINĐIĆ ĆE OSTATI
ZAPAMĆEN KAO KVISLING KOJI SE OBOGATIO PRODAJUĆI SVOJU ZEMLJU ONIMA KOJI SU TAKO
NEMILOSRDNO VODILI RAT PROTIV NJE, svega nekoliko godina ranije.
Đinđićeve toliko hvaljene reforme podigle su cene komunalnih usluga nebu pod
oblake, nezaposlenost je oštro skočila na 30%, i skoro dve trećine Srba sada
živi ispod linije siromaštva
Još nije
jasno ko je ispalio hice koji su ubili Zorana Đinđića. Verovatnoća je da je to
bila operacija podzemlja, njegove veze sa organizovanim kriminalom konačno su ga
sustigle. Ali, ma kako to surovo zvučalo, ima mnogo ljudi u Srbiji koji bi rado
povukli obarač. U svojoj nedavnoj poseti Beogradu, bio sam pogođen ne samo
razinom ekonomske nepravde, nego i mržnjom skoro svakoga koga sam sreo prema
premijeru, čijia je popularnost u narodu pala ispod 10% Lekcija iz srbije za
današnje serijske menjače režima je jednostavna. Možete pokušati da podjarmite
ljude sankcijama, razaranjem i bombana. Možete, ako želite, da zbacite vlade
koje vam se ne dopadaju, pmožete okušavati da nametnete svoju volju
postavljanjem Hamida Karzaija, generala Tomija Frenksa ili Zorana Đinđića da
glume imperijalne konzule. Ali ne zamišljajte da možete naterati poniženi narod
da ih poštuje.
-Neil Klark piše knigu o nedavnoj istoriji Jugoslavije.
