Srbijanska politička elita koristi vanredno stanje da učvrsti svoje
pozicije
Četiri jahača Srbije
~U vrijeme trajanja vanrednog stanja kompanija "Braća Karić",
korporacija "Delta", poslovni sistem "Lutra" i novosadska firma "MK"
osiguraće svoje pozicije i uticaj. "Lutru" je osnovala Služba državne
bezb
Period vanrednog stanja služi srpskoj političkoj eliti da osigura,
na duži rok, svoje ekonomske i političke uticaje.
Milošević je otišao, čini se, zauvijek, ali njegovi učenici idu dalje.
U vrijeme trajanja vanrednog stanja kompanija "Braća Karić", korporacija
"Delta", poslovni sistem "Lutra" i novosadska firma "MK" osiguraće svoje
pozicije i uticaj.
Riječ je o ljudima koji su se za vrijeme prethodnog (Miloševićevog)
režima obogatili.
Miodrag Mišković je bio član JUL-a. U Kruševcu je stekao veliki imetak,
potom osnovao u Beogradu korporaciju "Delta", sa osiguravajućim zavodom,
bankom, spoljnotrgovinskim preduzećem...
Imovina gospodina Miškovića procjenjuje se na oko dvije milijarde eura.
Barem se toliko u srpskoj javnosti cijeni njegovo bogatstvo. Koliko g.
Mišković ima para u inostranstvu, samo je za nagađanje.
Braća Karić su početkom `90. u Peći bili ugledni kafanski svirači.
Najtalentovanija je bila gospođa Milanka Karić. Žena Bogoljubova.
Onda su braća Karić dobila kredite iz Zajma za preporod Srbije,
milionske iznose, i počeli sa spekulacijama. Pada para na paricu.
Naročito ako si blizu srca tadašnjih ljudi koji su vodili Srbiju.
Mijenjali su Karići imena svojih preduzeća "ko Ciganin konje``.
Ostavljali su dugove, a uzimali keš. Najsigurnije je bilo da srpske pare
odnesu u londonske, ruske, kiparske, kanadske banke. Za samo pet godina,
braća Karić stekli su milijarde dolara. Nijesu im trebale dozvole za
gradnju vila na Dedinju (Beograd), za TV stanicu.
Bogoljub je jedno vrijeme bio ispred JUL-a ministar u srpskoj vladi. Čak
je poželio da postane i predsjednik Srbije. Većinski vlasnik Karićevog
"BK Univerziteta Danica i Janikije Karić" bio je ministar unutrašnjih
poslova Vlajko Stojiljković. Plaćao je Bogoljub skoro sva inostrana
izdanja knjiga gospođe Mire Marković, njena putovanja u inostranstvo,
finansirao njene inostrane počasne doktorate...
Gospodin Miodrag Kostić, zvani Kole, iz Novog Sada, stekao je veliki
imetak kao trgovac svega i svačega. Finansirao je, uz saglasnost
prethodnog režima Đinđićevu Demokratsku stranku.
Najznačajniji faktor u Srbiji je kompanija "Lutra", čiji je sada stvarni
vlasnik ministar unutrašnjih poslova Dušan Mihajlović. "Lutru" je
osnovala Služba državne bezbjednosti. Imala je zadatak da nabavlja
oružje, poljski barut za armiju, da plaća paravojne snage, stvara tajne
fondove.
Ostajalo je i za gospodina Mihajlovića mnogo para. On je sam izjavio
stupajući na ministarsku dužnost da ima para i da je on i porodica
obezbijeđen do kraja života.
Kada je ministar finansija Božidar Đelić počeo da juri porez na
ekstraprofit, svi su bili u panici.
Mihajlovićeva firma se "raspala" na nekoliko preduzeća, postala je
"Vidra". Pare na ime ekstraprofita ministar policije nikada nije platio.
Gospodin Mišković je dvostruko oporezovan. Platio je Đelićev namet, ali
i milionski otkup svoje glave, kada su ga kidnapovali pokojni Dušan
Spasojević i Milorad Luković Legija. Sve je to bilo beznačajno u odnosu
prema onom što je ostalo iza toga. Čak ni pljačka nekoliko miliona
maraka, koju je izvršio vozač banke, nije uzbudila g. Miškovića.
Odmah po puštanju iz ruku otmičara, ugledni član JUL-a otišao je da se
rukuje sa ministrom unutrašnjih poslova. Očekivalo se da će biti
uhapšen, ali je ministar dao čvrsto obećanje da će pronaći njegove
otmičare. Od tada, gospodina Miškovića i njegovu porodicu danonoćno, o
trošku siromašnih građana, čuvaju srpski policajci.
Braća Karić su platila koliko treba. U kešu. Onda je premijer barem
nedjeljno išao na njihovu televiziju, raznim povodima. Guverner Narodne
banke Mlađan Dinkić i ministar finansija Đelić su nastavili da jure
Bogoljuba. Neuspješno pokušavajući da ugase njegovu Astra banku, da mu
naplate porez na ekstraprofit. Bogoljub je sačuvao najljepše kuće na
Dedinju, podignute bez ikakve dozvole, restorane, banke, preduzeća,
televiziju, mobilnu telefoniju, kuće u inostranstvu, zamkove, konta...
Gospodu Miškoviće i porodicu Karić, osim velikog bogatstva, povezuju i
porodične veze. Karićev sin oženio je kćerku g. Miškovića.
Gospodin Kole, iz Novog Sada, u znak zahvalnosti prema socijalistima, za
vrijeme čije vladavine je od nikog postao neko, kupio je, za milion
maraka, poslovni centar "Ušće", simbol Komunističke partije, a kasnije i
socijalista. Zdanje je gađao NATO, ali Kole nije dao da taj sakralni
objekat komunista ode u ruke nekomunista.
Onda je Kole davao i šakom i kapom Đinđiću i Nenadu Čanku. I oni su
njemu: za par eura kupio je sve vojvođanske šećerane, daju i dalje.
U vanrednom stanju, spretna hobotnička ruka srpskog ministra policije
čisti sve one koji bi mogli da se drznu da nasrnu na imovinu braće
Karić, Koletovu, njegovu i imovinu g. Miškovića. Ova četiri jahača
Srbije raspolažu sa više od polovine srpskog nacionalnog dohotka. A tamo
gdje je novac, tu je moć. A Mihajlović ima i oružanu silu. Opremljenu,
obučenu, a ne plaća je. NJu plaćaju siromašni građani.
Vanredno stanje će trajati dok se gospoda potpuno ne osiguraju, od svih
mogućih iznenađenja. U Srbiji milioni podanika gladuje. Ako ustane
sirotinja raja, Mihajlović zna šta mu je činiti.
Milovan Brkić
http://www.revijad.cg.yu/dan/
Serbian News Network - SNN
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
