| BROJ 60 31. 3. 2003. |
|
Politika: Federaciji mrkva, a Srpskoj štap Afera "Orao" je, dakle, više sredstvo političkog pritiska na vlasti Republike Srpske, bez obzira na to što one same nisu bile upoznate sa poslovima bijeljinskog Vazduhoplovnog zavoda, nego zabrinutost za kršenje pravila koje su propisale Ujedinjene nacije. Da je to tačno, potvrdila je i blaga reakcija međunarodne zajednice kada više nije bilo nikakve sumnje da su sa Irakom ilegalno trgovala i federalna preduzeća "Bratstvo" i "Vitezit" piše: Slobodan Vasković Beseda visokog predstavnika u BiH Pedija Ešdauna nakon njegovog prošlonedeljnog sastanka za predstavnicima Saveta za implementaciju mira u Briselu potvrdila je da u narednom periodu sasvim sigurno slede potezi koji će u velikoj meri promeniti sadašnju strukturu oružanih snaga u BiH i sistem komandovanja tim snagama. Iako se rasprave o ovim, izuzetno osetljivim pitanjima, već duže vreme vode u zvaničnim entitetskim i državnim institucijama, očigledno je da one nisu išle onom dinamikom i smerom koji bi zadovoljili međunarodne zvaničnike. Zato su ovi odlučili stvari da ubrzaju, pribegavajući već oprobanoj taktici "zločina i kazne". Disciplinovanje Republike Srpske Strategija "disciplinovanja" zvaničnika i institucija Republike Srpske oko budućeg funkcionisanja oružanih snaga u BiH, koje podrazumeva i uvođenje zajedničke komande na nivou BiH, osmišljena je mnogo pre poslednjeg briselskog sastanka, koji je protekao u znaku "šokantnih" informacija da je Obaveštajna služba Vojske RS špijunirala sve i svakoga. Zato je još u septembru, mesec dana pred opšte izbore u BiH, otvorena afera "Orao", koja je bila jasna poruka budućim izabranim zvaničnicima Republike Srpske (a postojale su sigurne procene ko će biti ti zvaničnici) da nakon što stupe na nove dužnosti ne podižu previše glas oko onoga što je međunarodna zajednica nakanila da učini kako bi pod isti krov stavila sve oružane snage u BiH. U protivnom, moglo bi im se desiti da lično budu proglašeni odgovornim za kršenje rezolucije Ujedinjenih nacija, saradnju sa ozloglašenim režimom Sadama Huseina, antidejtonske aktivnosti, opstrukciju i sve ono što u takvim prilikama izreknu predstavnici međunarodne zajednice. Ono što je u celoj stvari "šokantno" jeste to da su američki obaveštajci, koji su i pokrenuli slučaj "Orao", to učinili nakon sedmogodišnjeg prisustva međunarodne zajednice u BiH, koja uz to poseduje takve mogućnosti i ovlaštenja, da joj na ovim postorima ni ptica ne bi smela promaći. Naravno da strancima to nije bilo nepoznato i pre septembra, isto kao što su posedovali i informacije da je vojna industrija bivše Jugoslavije bila orijentisana uglavnom prema trećim zemljama i da je taj promet bio težak oko tri milijarde dolara. Uostalom, zna se da su i zapadnoevropske i američke firme trgovale sa Irakom, ali vlasti u tim zemljama zbog toga nije zabolela glava. Afera "Orao" je, dakle, više sredstvo političkog pritiska na vlasti Republike Spske, bez obzira na to što one same nisu bile upoznate sa poslovima bijeljinskog Vazduhoplovnog zavoda, nego zabrinutost za kršenje pravila koje su propisale Ujedinjene nacije. Da je to tačno, potvrdila je i blaga reakcija međunarodne zajednice kada više nije bilo nikakve sumnje da su sa Irakom ilegalno trgovala i federalna preduzeća "Bratstvo" i "Vitezit". "Olakšavajuća" okolnost za vlasti u Federaciji BiH bila je ta što njihova želja za centralizacijom svih institucija na nivou BiH, pa tako i onih koje se na bilo koji način tiču vojske, korespondira sa nakanama međunarodne zajednice. Ipak, jasni dokazi o tome da su i federalna preduzeća kršila sankcije UN-a, bili su tu i nisu se mogli zanemariti. Zato su međunarodni zvaničnici procenili da bi insistiranje na političkoj odgovornosti samo u Republici Srpskoj, a da krivce ne potraže i među političarima u drugom entitetu, bila potvrda za javnost u RS da strani staratelji taj entitet doživljavaju kao nužno zlo koje po svaku cenu što pre treba satrati. Kadija te tuži, kadija ti sudi Međunarodnim stratezima zato je pred sastanak
Saveta za implementaciju mira u Briselu bila potrebna nova afera koja će
pokazati da ovi iz Republike Srpske ponovo deluju nezakonito i
antidejtonski, zbog čega će morati da plate – i politički i
institucionalno. Tako su nekoliko dana pred briselski sastanak pojedini
mediji bliski određenim međunarodnim krugovima u BiH pozivajući se na
anonimne izvore objavili da je SFOR u nedavnoj inspekciji objekata Vojske
RS došao do saznanja "da su delovi Obaveštajne službe VRS bili u čvrstoj
vezi sa jugoslovenskoim KOS-om"; "da su umešani u ubistvo srpskog
premijera Zorana Đinđića"; "da su zajedno planirali da izvedu vojni udar u
Srbiji"; "da je OS VRS špijunirala građane RS, Hrvatsku i Federaciju BiH,
kao i sve međunarodne organizacije u BiH". I opet isto pitanje – kako je
moguće da se do takvih saznanja, pod uslovom da su stopostotno tačna, dođe
tek sada? Da li je zaista moguće da u Vojsci RS, kadrovski pročišćenoj i
materijalno-tehnički oslabljenoj, postoji tako dobro umrežena struktura
sposobna da pod prismotrom drži sve, pa i moćnu međunarodnu zajednicu? Ako
takva mreža i postoji, kako je moguće da SFOR i strane obaveštajne službe,
koje su svoje ljude infiltrirale u sve strukture u BiH, to nisu otkrile
ranije i zašto se do ovog "frapantnog" otkrića došlo tek i upravo
sada?
|
|
|
