US Stil: Sartid je vaš
Balkanski ogranak US Stila kupio je ključne delove smederevskog koncerna
crne metalurgije za 23 miliona dolara - Konzorcijum nemačkih banaka preti tužbom
- Dug od oko 1,7 milijardi dolara ostao je u nadležnosti stečajne
uprave
Sudbina srpskog koncerna crne metalurgije, koja je počela da se
nazire pre otprilike godinu dana, najvećim delom je izgleda razjašnjena. Jedan
od vodećih američkih i svetskih proizvođača čelika, US Stil (U. S. Steel
Corporation), preko svog balkanskog ogranka ugovorio je prošle nedelje kupovinu
Sartida, matičnog preduzeća u stečaju, kao i šest akcionarskih društava unutar
koncerna. Reč je o fabrikama Beli limovi, "Veljko Dugošević", Spin i Stara
železara, kao i Luci i Slobodnoj trgovinskoj zoni Smederevo. Kada će i u kom
iznosu biti vraćen dug kombinata, koji je u vreme pokretanja stečaja u Sartidu
procenjivan na oko 1,7 milijardi dolara, mnogo je neizvesnije. Američki partner,
naime, nije na sebe preuzeo obaveze smederevskog kombinata, a stečajni postupak
još traje. Do kada - ne zna se.
"Dobar paket"
Stoprocentno vlasništvo nad najvećim delom
smederevskog koncerna crne metalurgije US Stil Balkan će platiti 23 miliona
dolara. Pored toga, ova kompanija se pratećim ugovorom, koji stupa na snagu
nakon završetka akvizicije, obavezala da će u naredne tri godine uložiti 150
miliona dolara u obrtni kapital i modernizaciju opreme, kao i najmanje pet
miliona dolara u razvoj lokalne zajednice (zdravstvo, školstvo i zaštitu životne
sredine). Još oko milion i po dolara trebalo bi da investira u formiranje centra
za ekonomski razvoj, svojevrstan informator potencijalnim stranim ulagačima o
mogućnostima investiranja u Srbiju i Crnu Goru.
| Srpski miraz Sartid, matično preduzeće srpskog koncerna crne metalurgije, je integralna železara čiji su kapaciteti projektovani za proizvodnju preko dva miliona tona čelika godišnje. Aglomeracija, dve visoke peći, od kojih jedna radi, i Čeličana sa tri konvertora (u funkciji je samo jedan) su ruske proizvodnje, a niti jedan od ovih delova železare nikada nije proradio punim kapacitetom. Oprema u Toploj i Hladnoj valjaonici kupljena je od zapadnih proizvođača, ali ni ona do sada nije maksimalno korišćena. Tehnologija u šabačkoj fabrici Beli limovi, instaliranoj početkom osamdesetih, rađena je prema licenci US Stila. Oprema je u relativno dobrom stanju, jer je u proteklih 20 godina malo rabljena. Smederevska Stara železara obuhvata livnice za čelik i obojene metale, kao i kovačnicu, dok fabrika "Veljko Dugošević" iz Kučeva proizvodi kreč, kamene agregate i kvarc. Spin je preduzeće za osposobljavanje i zapošljavanje invalida. Luka Smederevo, prema podacima sa oficijelnog Sartidovog veb-sajta, ima komparativnu prednost u odnosu na pančevačku i beogradsku zbog dubljeg gaza tako da u Sartidovoj luci mogu pristajati i morski brodovi. Godišnji kapacitet pretovara je 800.000 tona rasutih i generalnih tereta, ali će nakon završetka nove luke moći godišnje da primi preko 2,5 miliona tona rasutih tereta… (B. K. V.) |
Budući vlasnik ne sme u naredne tri godine da otpušta radnike (u osnovnom i
šest pratećih preduzeća zaposleno je blizu 8.000 radnika), s tim da se ova mera
ne odnosi na zaposlene koji prekrše radne i bezbednosne propise. Potpuna
realizacija kupoprodajnog ugovora, međutim, kako su najavili budući vlasnici
Sartida, zavisi od nekoliko uslova, a pre svega od skidanja prepreka za izvoz
smederevskog čelika u pojedine zemlje na čije tržište računa US Stil, tj.
ukoliko prethodno budu ispunjeni uslovi o sprovođenju antimonopolskih mera u
zemljama u regionu. Kanadska agencija CNW javila je da je US Stil Balkan preuzeo
Sartid, ali da u ugovoru postoji veliki broj uslova koji treba da budu ispunjeni
da bi ugovor bio operativan. Uspeh USS Balkana zavisiće od mnogih uslova,
troškova proizvodnje, troškova prevoza, cene i mogućnosti da zaista postigne
pretpostavljeni nivo proizvodnje čelika. Među mnogim faktorima koji će imati
uticaja na uspeh tog posla je i tražnja na svetskom tržištu, ekonomske prilike u
Evropi i razvoj političke situacije.
Ugovor je u ime Sartida potpisao
Branislav Ignjatović, stečajni upravnik, dok Vlada Srbije, saopšteno je na
prošlonedeljnoj konferenciji za novinare US Stila, nije bila uključena u ovu
transakciju. Govoreći dan kasnije o ovom aranžmanu, Aleksandar Vlahović,
republički ministar za privredu i privatizaciju ocenio je, ipak, da se radi o
"veoma dobrom paketu, pogotovo u poređenju s privatizacijom železara u Rumuniji,
Češkoj i Slovačkoj". Čelnici US Stilaprocenjuju da bi nakon obnavljanja
zastarele opreme, verovatno kroz tri godine, kapaciteti Sartida i Belih limova
mogli u potpunosti da se iskoriste, odnosno da bi godišnje mogli da proizvedu
oko 2,2 miliona tona čelika i 120.000 tona belog lima. Poređenja radi,
poslednjih godina u Smederevu se godišnje proizvodilo oko 600.000 tona čelika,
dok Beli limovi do prošle godine uglavnom nisu ni radili. Rast proizvodnje
čelika, prema oceni Džona Gudiša, visokog predstavnika U.S. Stil korporacije
koristiće "radnicima železare i njihovim porodicama, mladima koji će moći da se
zaposle u fabrikama, kao i malim i srednjim preduzećima koji će se kao
kooperanti "naslanjati" na Sartid, dobavljačima i kupcima. Koristiće i privredi
u celini jer bi dolazak Amerikanaca u Srbiju mogao da podstakne i druge
investitore", smatra Gudiš. Istovremeno, gigant iz Pitsburga dobija priliku da
se pozicionira na tržištu centralne i istočne Evrope. Sličan entuzijazam pokazao
je i Vilijem Montgomeri, američki ambasador u Beogradu, koji je povodom
potpisivanja ugovora u svojoj rezidenciji priredio koktel, tom prilikom
pozdravljajući sklopljeni posao.
Za razliku od železare Košice u kojoj je U. S. Stil pri ulasku preuzeo i deo duga, obaveze Sartida ostale su u nadležnosti stečajne uprave. "Stečajni postupak se svugde u svetu vodi upravo zato da bi se kupac oslobodio tereta dugovanja i u novi posao ušao potpuno rasterećen. Sartid je u stečaj otišao zbog duga od 1,7 milijardi dolara koji s proizvodnjom 600.000 tona čelika godišnje nije mogao da otplati", objasnio je Gudiš. Podsećanja radi, dug Sartida Londonskom i Pariskom klubu poverilaca procenjuje se na oko 800 miliona dolara, obaveze prema domaćim bankama koje su otišle u stečaj dostižu oko 400 miliona dolara, dok dug domaćim i stranim dobavljačima iznosi oko pola milijarde dolara. Među ovim poslednjim je i dug od oko 120 miliona dolara konzorcijumu nemačko-austrijskih banaka koje su svojevremeno finansirale proizvodnju u Smederevu.
| Potencijalni konkurenti Prema Metal Biltenu, specijalizovanom za analize iz oblasti proizvodnje i prerade metala, za kupovinu Sartida bio je zainteresovan i Ispat Internacional deo LNM Grupe, drugog najvećeg proizvođača čelika u svetu. Nejasno je zašto je Ispat odustao od Sartida. Veruje se da je na takvu odluku imalo uticaja to što je Sartid ušao u stečaj. Uprkos tome, stečajni postupak omogućava privatizaciju bilo kroz direktne pregovore ili kroz tendersku proceduru. Metal Bilten navodi da je US Stil kroz ugovor o proizvodnji sa Sartidom, postigao veoma jaku poziciju za kasniju privatizaciju. U beogradskim poslovnim i diplomatskim krugovima navodi se da je ponuda US Stil stigla u trenutku kada je to bila ponuda koja se ne odbija, pre svega zbog jake poruke ostalim investitorima da ulažu u Srbiju. Potencijalni kupac Sartida, LNM, čiji je Ispat deo, proizvodi 32 miliona tona čeličnih proizvoda u 11 fabrika širom sveta. Ukupni godišnji prihodi grupe su oko devet milijardi dolara, sa preko 100.000 zaposlenih u celom svetu. Strategija grupe je da postane vodeća kompanija u konsolidaciji industrije čelika u svetu i da se pozicionira kao najjeftiniji proizvođač kvalitetnih proizvoda od čelika. Grupa i njene kompanije su do sada bile najuspešniji preuzimači čeličana sa problemima u proizvodnji u celom svetu. LNM ima železare u SAD, Kanadi, Meksiku, Trinidadu, Francuskoj, Nemačkoj, Kazahstanu, Alžiru, Rumuniji i Indoneziji. U junu 2002. LNM je potpisao ugovor sa češkim državnim fondom o kupovini najvećeg češkog proizvođača čelika Nova Hut. T. J. |
Konačan iznos stvarnog duga u stečajnom postupku, kako nezvanično saznajemo, još nije utvrđen, pa tako ni način na koji će se taj problem rešavati. Deo duga, pre svega onaj koji se odnosi na Pariski i Londonski klub najverovatnije će biti otpisan ili reprogramiran. Ostali poverioci će verovatno morati da se zadovolje odgovarajućim procentom od 23 miliona dolara, koliko je US Stil platio za Sartid, srazmerno visini potraživanja. U slučaju da ukupna potraživanja zaista iznose 1,7 milijardi dolara, za potraživanje od 170 miliona dolara poverilac će moći da računa na 2,3 miliona dolara, odnosno 10 odsto od naplaćene sume. Iz stečajne uprave stižu nezvanične informacije da bi poverioci delimično mogli da se namire i od prodaje preostalih preduzeća iz koncerna. U svakom slučaju, teško da će takav rasplet zadovoljiti velike poverioce, ali kako je za Ekonomist ocenio jedan naš visoki bankarski zvaničnik, koji je želeo da ostane anoniman, "prilikom prodaje niko ne pita koliko je neka stvar koštala pre, već samo procenjuje sadašnju vrednost onoga što se nudi". Mnogo gore bi bilo da je imovina prodavana "ciglu po ciglu" jer bi se tada dobilo mnogo manje, a prodaja bi se možda otegla i celu deceniju. Koliko je, pri tome, neko uložio u Sartid i sada "pukao" sasvim je druga stvar, dodaje naš sagovornik.
Logičan kraj?
Kada se imaju u vidu zbivanja u domaćoj industriji
čelika u poslednjih 12 meseci, ulazak US Stila ne bi trebalo nikog da iznenadi.
Ozbiljnu nameru da postane većinski vlasnih srpske industrije čelika Amerikanci
su obelodanili marta prošle godine kada su sa koncernom i Vladom Srbije
potpisali ugovor o proizvodnoj saradnji sa Sartidom i Belim limovima. Ista
namera je ponovljena i nekoliko meseci kasnije kada je u Sartidu pokrenut
stečaj, a gotovo definitivno je potvrđena u novembru nakon potpisivanja ugovora
o poslovno tehničkoj saradnji na pet godina kojim je proizvođač iz Pitsburga
preuzeo brigu nad Sartidovom proizvodnjom, finansijama, uvozu i izvozu. Na
osnovu tog sporazuma, objavljeno je prošle nedelje, US Stil je utrošio preko 50
miliona dolara da bi se održala proizvodnja, sprečilo otpuštanje radnika,
pomoglo firmama usko vezanim za Sartidove programe, kao i
poveriocima.
Postojeći Zakon o stečaju dozvoljava da stečajna masa može biti
prodata kao pravno lice kroz direktan dogovor s određenim kupcem. U slučaju
Sartida imalo se u vidu, prema rečima ministra Vlahovića, "da je US Stil
prisutan u koncernu od marta 2002. i da su se prethodno iz železare povukle i
banke, koje su do tada finansirale proizvodnju. Niko drugi nije želeo da podrži
proizvodnju i zato se US Stil nametnuo kao jedini poslovni partner za stečajnog
upravnika Sartida, jer je naš osnovni uslov bio je da se u železari nastavi
proizvodnja uz korišćenje svih raspoloživih kapaciteta i da se paralelno sa tim
definiše nivo investicija u obrtni i fiksni kapital", istakao je Vlahović.
O
tome zašto je srpski koncern crne metalurgije prodat baš US Stilu i to mimo
tendera verovatno će se još polemisati u javnosti. Pojedini stručnjaci smatraju
da niko u Srbiji i ne može sa sigurnošću da kaže šta je dobra, a šta loša ponuda
za preduzeće kakvo je Sartid. Oko jednog ipak ne bi trebalo da bude spora - bez
stranog partnera Sartid nije imao šansu da preživi.
Biljana Korica
Vukajlović
http://www.ekonomist.co.yu/magazin/em150/tem/tem1.htm
