Title: Message
 
by                                                                           
Datum: 04. april 2003. g.

Upozorenje:Ukoliko ste ovu poruku dobili greškom ili više ne želite da dobijate nove informacije i tekstove sa ARTEL GEOPOLITIKA pritisnite [EMAIL PROTECTED] i u rubrici "subject" napišite "unsubscribe".

Mirela Beloševic:SIVO TRŽIŠTE

[EMAIL PROTECTED]
 

Beograd, 5. april 2003. godine

U Srbiji 800 000 ljudi "jedva sastavlja kraj s krajem cesto na racun neredovne ishrane" izjavila ja Gordana Matkovic srpski ministar za socijalna pitanja na konferenciji "Politika smanjenja siromaštva" koji je u Centru "Sava" organizovao Centar za liberalno-demokratske studije. Ako bi se granica u odredjivanju siromaštva pomerila za 10 odsto naviše, sa sadšnjih 4.500 dinara mesecno po odraslom clanu domacinstva taj broj bi porastao na milion i 600 000 gradjana. Socijalnu pomoc na osnovu zakona prima 35 000 porodica, a 15 000 porodica dobija pomoc koja je obezbedjena donacijama i sama ministarka je ocenila da je to "veoma mali broj ljudi". Deciji dodatak prima 500 000 dece odnosno svako trece dete u Srbiji. Deset odsto gradjana je ekstremno siromašno. Narodne kuhinje funkcionisace do 31 marta na osnovu pomoci medjunarodnog crvenog krsta a onda cemo morati da se oslonimo na sopstvene snage, što znaci da ce morati da se ukljuce lokalni donatori. Ministarka je ocenila da je u sistemu socijalne zaštite loše što je taj sistem koncipiran tako da se pomoc vezuje za prosek zarada u opštinama, pa je zbog toga u siromašnim opštinama socijalna pomoc manja nego u onim bogatijim. Od 2000 - te godine smanjeni su zaostaci u socijalnim davanjima. Ministarka je najavila je da ce se usvajanjem strategije za borbu protiv siromaštva rešiti nepovezanost izmedju delova sistema za socijalnu zaštitu.Boško Mijatovic iz Centra za liberalno-demokratske studije predložio je da se socijalna pomoc i deciji dodatak objedine u "porodicni dodatak". Po njegovim recima država bi ubuduce trebalo da pomaže samo one koji nisu u stanju da se brinu o sebi. Boris Begovic, potpredsednik Centra za liberalno-demokratske studije je rekao da bi zakonima trebalo smanjiti socijalne zahteve investitorima , jer takvi zahtevi usporavaju proces privatizacije.
Na sve ove brojeve i konstatcije treba dodati da 30 odsto ljudi u Srbiji živi iskljucivo od sivog tržišta.
Prema recima Tomislava Milenkovica iz Instituta za tržišna istraživanja, u Srbiji 60 odsto zaposlenih prima plate manje od republickog proseka (za januar 9.468 dinara). Taj sloj ne može da podmiri potrebe ni egzistencijalnog minumuma cetvoroclanog domacinstva koji je u januaru bio 13 000 dinara. Ako se ima u vidu da više ljudi ostaje bez posla, pa u porodici više nisu zaposlena 2 vec samo jedan clan, jasno je da je više onih koji pokušavaju da se snadju na sivom tržištu. U januaru je bilo nezaposleno 923 000 lica dok od ukupnog broja zaposlenih u Srbiji, plate nije primilo oko 262 000 ljudi (25 odsto zaposlenih). Ukoliko se zbroje svi koji žive bez prihoda, iz samo dve pomenute kategorije, dolazi se do podtaka da je oko 1,2 miliona ljudi upuceno na bilo kakav rad da bi opstali. Ko danas dobro živi, bez materijalnih trzavica? Ratnih profitera nema u statistici ali zato statistika kaže da 9,8 odsto od ukupnog broja zaposlenih ima zarade koje premašuju 17.795 dinara, 24,4 odsto ima primanja od 11 800 do 17 800 i kad se to sabere jedna trecina stanovništva ne kuburi sa podmirivanjem troškova. 10 odsto živi u teškom siromaštvu i potrebna im je pomoc države. Pokazalo se da je ispravljanje cenovnih dispariteta ipak bilo udar na standard. Skica za sliku tranzicionog pregrupisavanja našeg društva: bogati ne pitaju koliko šta košta, porodice sa školskom decom se dovijaju da prežive a penzioneri uredno placaju racune, kupuju hleb i mleko.
Analiza ekonomskog instituta koja je radjena na osnovu ankete u 350 preduzeca, pre ubistva premijera, pokazuje optimizam privrednika a na osnovu toga sto raste iskorišcenost kapaciteta i ima zaliha za optimalno poslovanje. Kao najveci ogranicavajuci faktor privrednici su naveli nedostatak sirovina, slabu tražnju i manjak kredita. Makroekonomski sistem prema dr Neobojši Savicu karakterišu stabilne cene, rast industrijske proizvodnje, monetarna restrikcija i rast plata.
Prema najnovijim podacima Ministarstva za trgovinu i turizam u Vladi Srbije za pokrice minimalne potrošacke korpe u februaru trebalo je izdvojiti 10.531 dinara, ili 1,02 prosecne zarade, a za prosecnu, takozvanu proširenu korpu 17.010 dinara, odnosno 1,64 srpskih plata. U poredjenju sa prethodnim mesecom, obe korpe ukazuju na neznatan porast kupovne moci stanovništva, i to kod minimlne za 0,08 odsto ili 88 dinara, a prosecne za 0,15 odsto. Prosecna zarada zaposlenih u februaru u Srbiji iznosila je 10.367 dinara i veca je za 9,5 odsto u odnosu na januar, medjutim još je niža u odnosu na decembar prošle godine za 10,3 odsto. U prošlom mesecu povecan je broj isplacenih radnika u odnosu na januar za 34 hiljade, a smanjen broj onih zaposlenih koji nisu primili platu što se pozitivno odrazilo na standard. Oko 13,6 odsto radnika primilo je polovinu prosecne zarade, 41,5 njih je dobilo izmedju 50 i 100 odsto plate, 33 odsto je dobilo do 150 procenata zarade a 11,9 odsto i vise od toga. Republicki ministar za trgovinu je na konferenciji za novinare rekao da ostvarena kupovna moc pokazuje ponovo povoljan trend, nakon odredjenog pogoršanja zbog januarskog pada prosecne zarade.
U obe korpe izdaci za komunalije su veci za 67 dinara jer je nedavno znacajno poskupela voda, otpadne vode i iznošenje smeca.
U minimalnoj korpi 63 odsto izdataka "ide" na hranu i pice, 27,5 odsto na komunalije, PTT, saobracaj i struju a 9,4 odsto na neprehrambene artikle.
Cene na malo posmatrano februar- januar u Srbiji porasle su za 0,6 odsto, koliko iznosi i rast troškova života, pri cemu ukupan rast cena na malo od pocetka godine je 1,5 odsto, a troškovi života jedan odsto.
Poredjenjem kolicine proizvoda koju su gradjani mogli da kupe za prosecnu platu februara 2002. i sada pokazuju da su im za recimo frizider bile potrebne dve prosecne plate a sada 1,5. Kada je u pitanju hrana, u isto vreme prošle godine za prosecnu platu moglo je da se pazari 37 kilograma svinjetine a sada 52 kilograma.
Statistika je uporedjivala i zarade u 15 gradova Srbije. Više od proseka zabeleženo je u Pancevu, Novom Sadu, Beogradu, Subotici, dok su najslabije zarade registrovane u Uzicu, Smederevu, Valjevu...

Napomena : Ako želite da saradjujete, ako mislite drugacije ili želite nešto
da saopštite, obratite nam se - i obavezno potpišite !


ARTEL GEOPOLITIKA je privatan, nezavisan i nelukrativan web site koji se izdražava od volonterskog rada nekolicine entuzijasta.
Ukoliko  vam se informacije koje ARTEL GEOPOLITIKA objavljuje dopadaju bili bismo zahvalni da nas podržite bilo kojom finansijskim doprinosom ili kroz reklamiranje na našem web site-u. Vaša pomoć biće upotrebljena za još kvalitetnije selektiranje informacija, njihovo brže postavljanje na site i, što smatramo možda i najvažnijim, prevodjenje najkvalitetnijih tekstova i na druge jezike.
Za dinarske uplate: Rade Drobac- Postanska stedionica-, žiro račun br. 908-20001-18-8888-47712653
Za devizne uplate:  Rade Drobac- Nacionalna [tedionica- Devizni ra~un br.: 00-305-0002922.2

<<_IMVTemp_Show_ARTELlogo2.gif>>

Reply via email to