Čitaoci, dajte
dokaze!
Dubravka SAVIĆ 6/8/2003, 7:56:47 PM
BIO sam u zgradi UN u NJujorku kada sam saznao za tragediju u Obiliću. Svi moji sagovornici u UN znaju za ubistvo porodice Stolić, i vrlo su zabrinuti. Mnogi sumnjaju da je ubistvo zasnovano na etničkoj mržnji, da je mogući motiv zastrašivanje povratnika. Ukoliko je to slučaj, smatram da je to posao za međunarodne sudije i tužioce. Za suđenje u međuetničkim sukobima izuzetno je značajno da se postigne nepristrasnost.
Majkl Hartman, koji je boravio na Kosovu od 2000- … -2003. godine kao prvi međunarodni tužilac UNMIK, ovim rečima za “Novosti” komentariše zločin nad tročlanom porodicom Stolić. Sa Hartmanom, nekadašnjim tužiocem Kalifornije, specijalistom za ubistva i silovanja, koga su UN, pre Kosova, angažovale za Bosnu, razgovaramo u Vašingtonu, pred njegov put na Kosovo, i u Beograd krajem ovog meseca. Očekuje da se ponovo na jesen vrati na Kosovo na mesto jednog od desetak međunarodnih tužilaca.
- Ima pritisaka pretnjama policiji, tužiocima, sudijama, svedocima, ali UN su nam dale sredstva da se protiv toga borimo. Svedoci mogu da svedoče anonimno, pod zaštitom. Možemo da istražujemo organizovani kriminal novim metodama. Međunarodne sudije i tužioci preuzimaju slučajeve gde postoji mogućnost pretnji i nasilja, jer nismo na Kosovu s porodicama, imamo telohranitelje i lakše nas je zaštititi nego cele porodice lokalnih sudija i tužilaca.
ŽIVI SVEDOCI
KAKO birate slučajeve na kojima ćete raditi?
- Šef Kriminalističkog odeljenja Kris Maksvel, prema odluci Departmana za sudstvo kojim rukovodi Pol Kofi, razgovara sa pojedinačnim tužiocima i onda donosi odluku da li slučaj treba preuzeti. Generalno govoreći, tri su kategorije slučajeva kojima se najviše bave međunarodne sudije i tužioci - ratni zločini, međuetničko nasilje, i organizovani kriminal.
Kakvi su vaši odnosi sa tužiocem u haškom sudu?
- Glavna tužiteljka je slala više tužioce i razgovarali smo o slučajevima koje smo ja i UNMIK istraživali i snabdevali ih dokumentima i informacijama. Preuzimali su slučajeve na kojima smo radili. Odnos je komplementaran. Slučajeve koji nisu kompleksni, vodimo mi na Kosovu. One koji traže više priprema i vremena, poput “slučaja Milošević”, vode oni u Hagu.
U periodu posle juna-jula 1999. godine je mnogo više zločina počinjeno nego što je počinilaca pronađeno?
- Kad sam došao februara 2000. godine, broj međuetničkih ubistava u oblasti Gnjilana je bio preko 50 u jednoj godini. Prošle godine je bilo tri… Trebalo je vremena da UNMIK policija bude poslata na Kosovo, i da se uspostavi sudski sistem. Kada sam došao, imao sam ogroman problem s dokazima. Tada se najviše zločina dogodilo.
Bavili ste se ratnim zločinima počinjenim u vreme kada fizički niste bili prisutni na Kosovu, i imate dovoljno dokaza?
- Najveći deo zločina je ostavio žive svedoke na Kosovu. Ratni zločini su uključivali mnogo ljudi, bili su javni. U Mitrovici su žene poslate autobusima, odvojene od muškaraca. Neki od tih muškaraca su pušteni, drugi ubijeni. Bilo je svedoka. Problem koji imamo sa međuetničkim zločinima je što su to jedna, dve, tri žrtve ubijene kad niko nije prisutan. Ako nemamo svedoka, ništa ne možemo da uradimo. Mnogo Srba je napustilo Kosovo i otišlo u Srbiju. Mi želimo da razgovaramo sa bilo kojim Srbinom koji je u Srbiji, a živeo je na Kosovu i svedok je zločina.
IMATE li kontakte sa nekim iz Srbije u vezi s istragama?
- Imao sam nekoliko zvaničnih susreta sa republičkim i tužiocem oblasti Beograda, Vladimirom Božovićem i njegovom grupom advokata. Stalno govorim: “Prema proceduralnom pravu UNMIK-a, koje ima iste odrednice kao srpsko proceduralno pravo, tužilac i policija su obavezni da prihvate žalbe od građana o zločinima.” Primio sam neke informacije o ratnim zločinima. Nisam dobio informacije o posleratnim međuetničkim zločinima, koje bih prihvatio. Sugerisao bih, stoga, vašim čitaocima da kontaktiraju sa UNMIK-om, ukoliko imaju neke informacije. Mi ćemo istraživati te zločine, ali oni počinju sa svodocima.
NI IZNAD NI ISPOD
Po kom zakonu radite?
- I lokalne i međunarodne sudije i tužioci rade po zakonu koji je važio 1989. godine na Kosovu, i bio poznat svim Jugoslovenima tog vremena.
Kakav je vaš odnos sa lokalnim sudijama i tužiocima?
- Bilo je u početku problema s prilagođavanjem. U početku je postojala međunarodna policija, ali ne i međunarodne sudije i tužioci. Kada je celo Kosovo 2000. godine dobilo međunarodne tužioce, lokalni tužioci nisu bili srećni da dele posao.
Da li ste im nadređeni?
- Ne, nismo iznad njih, ali nismo im ni podređeni. Ali, naša je konačna odluka da li biramo slučaj ili ne, i to je naša jedina prednost. Moram da istaknem, međutim, da mnogi od mojih lokalnih kolega shvataju da je to prednost, jer su neki želeli da preuzmem slučajeve koji su ih izlagali prevelikom riziku.
ZNATE li šta je sa nestalim Srbima?
- Ne mogu da vam kažem sa sigurnošću, ali mislim da je, nažalost, nekoliko stotina Srba i drugih manjina ubijeno iz osvete pošto je rat završen, prema KFOR-u, UNHCR-u, OEBS-u, Hjuman rajts voču. To su bili zločini iz osvete. Mnogo tela nije pronađeno, jednostavno ne znamo gde su. Pitali su me da li je moguće da su neki od njih u zarobljeništvu. Mislim da nisu, jer nikad nisam video nikakav dokaz u prilog tome.
Koliko slučajeva ste imali za tri godine?
- Dotakao sam preko hiljadu slučajeva. Neki od njih su se sveli samo na pitanje policije: “Šta da radimo s ovim slučajem?” I na moj kratak savet šta da se uradi. Drugi su zahtevali mnogo više vremena.
Da li ste imali više srpskih ili albanskih osumnjičenih?
- U slučaju ratnih zločina, većina su bili Srbi. Ali, to nije cela priča. Neke takve slučajeve sam odbacio, izbacio neke optužbe, uključujući genocid, čak se u jednom slučaju obratio sudijama da ne veruju glavnom svedoku tužbe, jer je lažov. U dva navrata me je albanski advokat optužio da sam na strani srpskih advokata, a ne javni tužilac. Rekao mi je: “Treba da pređeš na drugu stranu sudnice, i pridružiš se srpskim advokatima, jer te oni plaćaju!” Da li su me plaćali? Ne! Imao sam slučajeve ratnih zločina gde su Albanci bili optuženi. No, ima i slučajeva Srba kojima treba suditi, ali oni šetaju slobodno po Srbiji. Srbija bi trebalo da im sudi.
KO SU SUDIJE
JESTE li razgovarali sa nekim u Srbiji o tome?
- To nije u mojoj, već u nadležnosti političkih diskusija na višem nivou.
U Srbiji postoje mišljenja da ima Albanaca koji su na slobodi, a mogući su počinioci ratnih zločina?
- Znam za to, ali i to je u nadležnosti diskusija na višem nivou. Ako toga ima, dokazi treba da budu spakovani i predati UNMIK-u. Isto važi i za potencijalne srpske svedoke.
Kako procenjujete sudski sistem na Kosovu?
- Još toga treba da se uradi. Ima odličnih i albanskih i srpskih sudija na Kosovu, ali onih podložnih pritiscima - pretnjama, korupciji...
Da li je bilo takvih pritisaka i na vas?
- Ne.
Kome su međunarodne sudije i tužioci odgovorni?
- Ukoliko bilo koji međunarodni tužilac učini nešto nemoralno ili kriminalno, nadređeni iz UN sprovode istragu. Imao sam deset slučajeva protiv UNMIK policije, od kojih je protiv pet--šest bilo dovoljno dokaza. Predložio sam UN da im se podigne imunitet, i bilo im je suđeno. To bi se isto desilo i sa međunarodnim sudijama, ili tužiocima. Možemo da budemo otpušteni, da nam bude zabranjen rad u našim matičnim zemljama.
NAPASNIK U ZATVORU
DA li vodite i potencijalne slučajeve protiv vojnika KFOR-a?
- Drugačije je sa slučajevima vojnika KFOR. Ali, u takvom slučaju, predao bih informaciju komandantu. Znam da je američkom vojniku koji je seksualno napao jednu ženu, suđeno i da je završio u zatvoru.
KARAĐORĐEVA ŠNICLA
IMATE probleme s jezikom?
- Srpski znam toliko da kažem u restoranu “jednu karađorđevu šniclu, molim”, albanski još manje. Ali, angažovali smo dovoljan broj dobrih prevodilaca, i radili sa njima da se uverimo da dobro poznaju pravnu terminologiju. Naši prevodioci su na nivou simultanih prevodilaca haškog suda.
