|
GLAS INTERVJU |
Dr Dušan Bataković o moći i nemoći Beograda da utiče na kosmetsko pitanje
Nezavisno Kosovo generator stalnih kriza
Separatisti računaju na politiku svršenog čina, koja, zbog osipanja Srba, tamo stvara etnički najčistiji prostor u ovom delu Evrope. Takođe računaju i na zamor sveta
Pitanje statusa Kosova i Metohije je još otvoreno, jer nema napretka u osnovnim odredbama Rezolucije 1244, Saveta bezbednosti UN, koji, kao preduslov postavlja izgradnju multietničkog društva sa jednakim pravima za sve stanovnike pokrajine bez obzira na njihovo etničko poreklo.
Tako o najvećoj srpskoj nevolji govori dr Dušan Bataković, naučnik sa nekoliko dragocenih knjiga o kosovskom pitanju, sada ambasador SCG u Atini. Na molbu "Glasa", dr Bataković elektronskom poštom šalje sledeće odgovore:
- To, kao što znamo, nije slučaj, već situacija postepeno degradira, zlokobno najavljujući nove talase etničkog čišćenja i sistematskog ometanja svih napora da se obezbedi lična i imovinska sigurnost srpskog stanovništva. Albanski separatisti računaju na politiku svršenog čina, koja, zbog stalnog osipanja Srba, od pokrajine stvara etnički najčistiji prostor u ovom delu Evrope. Separatističke snage računaju, takođe, na zamor međunarodne zajednice odsustvom svakog napretka i njenom usredsređenošću na druga krizna žarišta. Politika "standardi pre statusa", premda dobro zamišljena, nije ni dosledno ni suštinski sprovedena, a stalne oscilacije u radu UNMIK-a, samo su dodatno otežale već nepodnošljivu situaciju.
Šta Beograd može da uradi u ovom trenutku?
- Od
odsudne važnosti je da zvanični Beograd, kao nezaobilazni činilac u rešavanju
ovog pitanja, krene u odlučnu, sistematski vođenu političku akciju, koja bi
podrazumevala uporedo ukazivanje na poražavajuće slabe rezultate UNMIK-a i
privremenih institucija, i nastojanje da se nametne dijalog sa Prištinom o
suštinskim pitanjima, kao što su bezbednost, povratak izbeglica,
decentralizacija i sveobuhvatna zaštita drugih ljudskih prava. Mi treba da
tražimo da se na Kosovu i Metohiji sprovede ona vrsta obračuna sa svakim
ekstremizmom koja je sprovedena, posle Dejtona, u Bosni i Hercegovini. Ovde je
na delu, kad je progon nealbanskog življa u pitanju, klasičan terorizam koji se
gromko i horski osuđuje na svakom koraku.
Pregovaračka pozicija zavisiće, takođe, od naše međunarodne pozicije, odnosno od stepena naše vezanosti za evroatlantske strukture, uključiv i odnose sa SAD, koje, uz EU, imaju presudnu reč u rešavanju ove vrste međuetničkih sukoba.
Nema, dakle, mesta bilo kakvom daljem pristajanju na sadašnju situaciji, nego treba provokativno delovati kako bi se išlo u susret nagomilanim problemima i najavama radikalnih rešenja.
Da li bi podela Kosmeta po etničkoj liniji rešila problem u
regionu?
- Teško je zamisliti političku sliku Balkana u koju bi se
udenula još jedna država bez mogućnosti da samostalno funkcioniše na načelima
važećih evropskih standarda, a da je pri tom zasnovana na etničkom čišćenju.
Nezavisno Kosovo bilo bi generator novih kriza i stalno žarište nestabilnosti.
Mislim da još nije kasno da se koherentnom politikom nađe rešenje koje će biti prihvatljivo za sve, i gde će SCG imati podjednako važnu ulogu kao i Priština u oblikovanju konačnog statusa Kosova i Metohije. Važno je, iznad svega, da se jednom usvojena državna politika dosledno i istrajno sprovodi u saradnji s vodećim međunarodnim činiocima.
Da li bi podela Kosmeta izazvala takozvani domino efekta i u
ostalim zemljama koje imaju slične probleme?
- Podele po etničkim
šavovima su u suprotnosti s važećim načelima u EU i proklamovanom politikom SAD.
To bi bio presedan koji bi, nesumnjivo, imao domino efekat, ali je, u krajnjem
slučaju, jedna od otvorenih mogućnosti ako ništa drugo ne pomaže. Realpolitika,
u izvesnim slučajevima, dobija prevagu, kad nema drugih prihvatljivih rešenja.
Svima, takođe, treba staviti do znanja da se ne odričemo Kosova i Metohije i da
ni pod kojim uslovima nećemo prihvatiti politiku svršenog čina.
