Žak Veržes, renomirani
francuski advokat iz Pariza, o razlozima zbog kojih je na srpskoj strani i
zašto se bori protiv Haškog tribunala Biti gospodar sveta, to ne traje večno.
Hitler je to znao, Napoleon takođe Zemlje NATO-a u njihovoj agresiji protiv Jugoslavije
praktikovale su terorizam. To je državni terorizam i to je koncepcija rata
u kojoj se terorizam i rat isprepliću Dragi prijatelji, Smatram da u vezi sa stavom zemalja NATO, govoriti o
duplim standardima - nije dovoljno. U stvari, zemlje NATO-a u njihovoj
agresiji protiv Jugoslavije praktikovale su same terorizam. To je državni
terorizam i to je koncepcija rata u kojoj se terorizam i rat ispreplicu.
Poznato je da je u Evropi, do Drugog svetskog rata, veliki teoreticar rata
bio Klauzevic. Ali Klauzevic je bio covek svetlosti i njegova misao je
bila veoma složena. On je tvrdio da rat teži da svojim prirodnim
delovanjem ide do krajnosti. Medjutim, politicari koji su zapoceli rat
treba da sprece taj razvoj do krajnosti, jer je cilj rata - mir. U
klasicnim ratovima bilo je ratnih zlocina i zlocina protiv humanosti. Ali
se oni nisu mešali sa ratom. Medjutim, pojavom rata radja se jedna nova misao kod ratnih
teoreticara. Od momenta kada jedna zemlja ima osiguranu supremaciju u
vazduhu ona nastoji da ga koristi i to prvenstveno protiv civilnog
stanovništva. To je pojava državnog terorizma. Veliki teoreticar
apsolutnog rata i mira bio je general Duet, prijatelj Musolidija. I niko
se nece iznenaditi da je prva koja je primenila tu koncepciju apsolutnog
rata bila fašisticka Nemacka. To se desilo za vreme španskog gradjanskog
rata kada je bombardovan Sveti grad-Gernika u Baskiji. Medjutim, Gernika,
koja nije imala nikakav vojni znacaj, sa stanovišta identiteta Baskije
bila je od velikog znacaja. Pikasoova slika o razaranju Gernike je poznata
širom sveta. Ali kada je Drugi svetski rat zapoceo, Hitler ce tu teoriju
primeniti svuda. To je bombardovanje Roterdama, 14. maja 1940. godine. Za
dva sata 97 tona bombi je palo na Roterdam, 15 hiljada civila je umrlo u
plamenu. Sutradan, 15. maja, komandant holandskih snaga, bojeci se da ce
istu sudbinu zadesiti grad Utreht, potpisao je kapitulaciju. Tu vidimo pojavu jednog novog tipa rata - prisiliti neprijateljsku
vladu da kapitulira pod pretnjom uništenja civilnog stanovništva. Tako je
rat postao jedan teroristicki poduhvat. Nije bilo nemackih gubitaka u
bombardovanju Roterdama ("nula mrtvih"). Secate se, godinu dana kasnije,
6. aprila, bilo je bombardovanje Beograda. Jugoslovenska avijacija je
slaba, njena protiv - avionska odbrana je zastarela, tako da agresori mogu
bez opasnosti da napadnu grad. 150 bombardera koji su došli iz Rumunije i
Austrije, bombardovali su Beograd. Uvece - 17 hiljada mrtvih, a sa strane
Nemaca - nula mrtvih. Podsecam na te cinjenice, jer one ne mogu, a da vas
ne podsete na poslednji rat NATO-a na Kosovu. Ali Hitler je bio ucitelj,
profesor, a njegov engleski ucenik ce ga prevazici. U noci izmedju 13. i
14. februara 1945. godine Drezden je bombardovan od strane engleske
avijacije. Drezden nije imao nikakav strateški znacaj. Grad je bio
demilitarizovan. Nije bilo protiv-vazdušne odbrane. Engleska avijacija je
napala sa 529 bombardera i bacila na Drezden 2 978 tona bombi. Sutradan,
americke "letece tvrdjave", koje polecu sa engleskih aerodroma, ponovo
bombarduju grad koji je vec u plamenu, a "mustanzi", leteci na niskoj
visini, napadaju kolone civila koji beže iz grada. Grad je pre rata imao
600 hiljada stanovnika. Kada je bombardovan, imao je milion stanovnika,
jer se doselilo 400 hiljada izbeglica. Sve to pokazuje da cilj
bombardovanja nije bio da se uništi vojska, jer je grad bio
demilitarizovan, vec da se teroriše stanovništvo kako bi se vlada naterala
da kapitulira. Truman je 16. jula 1944. u Pozdanu, na Konferenciji sa Staljinom i
Cercilom. Tada dobija prvi izveštaj o prvoj nuklearnoj eksploziji u
pustinji Nevada. Poruka glasi: "Rezultati prevazilaze sve naše nade". Tada
je Truman shvatio da se može uništiti više ljudi nego što se pre toga
mislilo i amerikanci odlucuju da prvu bombu upotrebe protiv Japana.
Medjutim, Japan je vec na kolenima i Japanci su u Moskvi, tražeci od
Sovjeta da intervenišu kao posrednici. Ali, 6. avgusta 1945. godine,
cetiri aviona koji su poleteli sa baze Timjan bacaju atomsku bombu na grad
Hirošimu. U precniku od 500 metara hiljade qudi su prakticno raskomadani.
Temperatura u epi centu je 6 000 stepeni. Vazdušni udari ubijaju na
udaljenosi od više kilometara. 90% grada je sravnjeno sa zemljom, 70
hiljada mrtvih, 14 hiljada nestalih. Na americkoj strani - "nula mrtvih".
Tri dana kasnije došao je red na Nagasaki. Na tome vidimo da rat prelazi u drugu fazu, tj. u fazu terorizma. Šta
je to terorizam? To je vršiti teror nad civilnim stanovništvom, putem
bezumnih atentata, podmetanjem bombi u vozu, u kafeu ili pak putem rušenja
svih kafana i svih gradskih vozova. Ta forma rata bice praktikovana od
strane Amerikanaca u Vijetnamu i Iraku. Medjutim, u vezi sa Irakom, jedna
veoma interesantna debata je organizovana medju samim Amerikancima.
General Dugan, koji je šef americke avijacije, želi da rat bude iskljucivo
vazdušni. Za vas Srbe to svakako evocira neke uspomene. To je apsolutni
rat, onakav kakav su osmislili fašisticki teoreticari. I ono što je
interesantno jeste da general Kolin Pauel i Buš stariji nisu prihvatili tu
tezu apsolutnog rata. Dovoljno je da avijacija stvara teror iz vazduha,
ali je potrebna i borba na tlu. Ta koncepcija apsolutnog rata, tj. cisti
terorizam, pri cemu se zlocin protiv covecnosti i rat ispreplicu, doživela
je primenu protiv Republike Jugoslavije u vezi sa Kosovom. Amerikanci i
njihovi NATO saveznici u tom ratu su angažovali samo avijaciju. Nije bilo
upotrebe kopnenih trupa. I rat u takvim uslovima je rat protiv civila. tj.
upravo ono što predstavlja terorizam. Uostalom, glasnogovornici NATO-a su
to znali sa jednim savršenim cinizmom. Gospodin Džejmi Šej izjavljuje:
"Vraticemo Jugoslaviju u stadijum Kameno doba". To je priznanje zlocina
protiv covecnosti, to je priznanje genocida. General Vesli Klark
izjavljuje: "Porušicemo sve do cega je stalo gospodinu Miloševicu".
Gospodin Mihail Šort, koji je šef avijacije NATO, šalje predsedniku
Miloševicu poserdstvom Finaca, sledecu poruku: "Ako je neophodno,
sravnicemo Beograd". Gospodja Olbrajt, na jednom sastanku CIA-e
izjavljuje: "Od sada do iduceg proleca, Srbi ce jesti iz moje ruke". Dakle, verujem da je upozorenje celom svetu u cinjenici da je priroda
rata sada potpuno promenjena - rat je postao terorizam. Ratni zlocin nije
kolateralan ratu, to je suština samog rata. Jugoslavija je imala tu tužnu
sudbinu da bude prvi primer tog novog tipa apsolutnog rata. I svakako ste
svesni da ta forma rata ne interesuje samo Jugoslaviju. Ta forma rata
interesuje danas celo covecanstvo. Koja zemlja može biti sutra zašticena
od jedne tzv. "policijske operacije", bez objave rata, kojoj se kaže: ako
vaši rukovodioci ne prihvate naš protektorat, sravnicemo sa zemljom ceo
grad. Dakle, u takvim okolnostima vi sasvim shvatate kakva je uloga
Medjunarodnog krivicnog suda, koji se zove Haški.To je jedna dimna zavesa
da bi se sakrio apsolutni zlocin koji je bio ucinjen. I ono što sam rekao
na pocetku - ljudi iz NATO-a ne primenjuju dvostruke standarde, oni
jednostavno praktikuju politiku apsolutnog zlocina. Trebalo je, naravno,
sve to sakriti. Organizovati taj proces u Hagu, osuditi vaše bivše
rukovodioce da bi se reklo: "Oni su ti koji su odgovorni". I sada imamo
taj paradoks da apsolutni zlocinci organizuju proces ljudima koje su
pobedili, u ime ljudskih prava. To nije ništa novo. Svaki put kad neka
zemlja agresor napadne neku drugu zemlju, ona to cini u ime nekih
izmišljenih viših ciljeva. Anglosaksonci i Španci su razorili
severno-americke i indijanske civilizacije u ime Hrista i ljubavi prema
religiji. Francuska je zapocela rat za osvajanje Alžira u ime slobodne
plovidbe sredozemljem. U ime slobode trgovine, Engleska je, pre 250
godina, vodila protiv Kine tri rata, poznata kao "opijumski ratovi".
Medjutim, Haški krivicni Tribunal za Jugoslaviju je improvizovan. Bilo je
nemoguce postupiti na jedan regularan nacin, tj. organizovati Medjunarodnu
konferenciju, jer bi neki ucesnici mogli da postave nezgodna pitanja. Zbog
toga se radije pristupilo jednom hitnom organizovanju takvog Tribunala, s
tim da se odgovornost za osnivanje takvog Tribunala pripiše Savetu
bezbednosti. Medjutim, jedina prepreka je u tome što Savet bezbednosti
nema zakonodavnu vlast. Zbog toga nije jasno kako Savet bezbednosti može
da prenese ovlašcenja koja nema. Uostalom, Kofi Anan je sam izjavio, 3.
maja 1993. godine, da normalan postupak za osnivanje Medjunarodnog
Tribunala podrazumeva zakljucivanje jednog Ugovora, kojim bi države
ucesnice osnovale jedan takav Tribunal i usvojile njegov Statut. Zbog toga
osnivanje Haškog Tribunala predstavlja povredu same Povelje UN. U stvari,
Povelja UN propisuje da nijedna odredba Povelje ne ovlašcuje UN da se
mešaju u stvari koje su u iskljucivoj nacionalnoj nadležnosti jedne
države. Medjunarodni sud pravde, koji ne treba mešati sa tim ilegalnim
medjunarodnim Tribunalom, izjavio je 1949. godine da navodno pravo
intervencije može biti praktikovano samo kao manifestacija politike sile,
koja je u prošlosti bila uzrok najgrubljih zloupotreba. Ali u tom domenu
najjasniji stav je onaj koji je izneo gospodin Alen Perfit koji je bio
ministar u Degolovoj vladi, i koji je, u stvari, izrazio Degolovu misao.
On je rekao da ni jedan medjunarodni poredak ne može postojati ako države,
u ime njihovog shvatanja prava coveka, daju sebi pravo da se mešaju u
unutrašnje stvari drugih zemalja. Prema tome, Haški Tribunal je ilegalan i smatram da najvažniji
optuženik pred tim Tribunalom ima sasvim pravo da kaže: "Odbijam da vam
odgovaram, jer vi ne postojite. Uci u dijalog sa vama, vi to ne
zaslužujete". Medjutim, shvaticete da kada ljudi pocine jedan zlocin i
nastoje da stvore alibi to cine uvek na brzinu i gube svoju masku u toku
te operacije. Sa kojim sredstvima, sa kojim finansijama funkcioniše taj
sud? Sa donacijama zemalja koje su povele rat protiv Jugoslavije. Sa
fondovima datim od strane pojedinih zemalja koje su podržavale Albance. I
najzad, što je najzanimljivije, sa sredstvima dobijenim od medjunarodnog
mešetara - Soroša. Rekao sam za taj Tribunal da je to sud koji je sprovodio jednu
"izdržavanu pravdu", kao što se na francuskom kaže o ženi koja je
izdržavana kada ona živi, ne od sredstava svoga muža, vec od priloga
njenih ljubavnika. Samo jedna izdržavana žena postaje brzo jedna
podredjena žena. Potsetite se, postoji rat koji je zapoceo, javno mnjenje
na Zapadu postavlja sebi pitanja, a gospodja Arbur pokrece optužnicu
protiv Slobodana Miloševica. I nekoliko sati pre nego što je optužnica
objavljena, gospodja Olbrajt izjavljuje da ta optužnica opravdava rat.
Eto, taj Tribunal i njegovo nastajanje je nelegitimno, izvori njegovog
finansiranja su sumnjivi, a njegova potcinjenost ljudima iz NATO-a je
ocigledna. Ali to nije sve. Samo funkcionisanje tog Tribunala pretstavlja
izazov univerzalnoj Deklaraciji o pravima coveka. Imamo jedan sud koji je
osnovan 1993. godine i koji pretenduje da sudi o stvarima koje su se
desile 1991. i 1992. godine. To je ono što se zove retroaktivnost
krivicnog zakona, koja je vec vekovima osudjivana od strane svih pravnika
i demokrata sveta. Ja sam advokat u Advokatskoj komori Pariza i postojao je jedan skandal
u Francuskoj u vezi sa primenom retroaktivnosti Krivicnog zakona. Posle
jednog atentata izvršenog protiv jednog nemackog oficira za vreme rata,
Nemci su zahtevali likvidaciju francuskih taoca. Francuske
kolaboracionisticke vlasti su stupile u kontakt sa Nemcima i rekle im:
nemojte to raditi, jer ce se Francusko javno mnjenje dici protiv vas.
Ostavite nama da taoce ubijemo mi sami. Ali u isto vreme, oni nece da ih
ubiju kao taoce, jer bi javno mnjenje bilo skandalizovano, vec ce biti
osudjeni na smrt od strane specijalnog suda, da bi kasnije bili
giljotinirani. Nemacki komandant, major Bemelburg, koji je pregovarao u
ime Nemacke vojske sa vlastima Višija, postavlja ministru francuske vlade
iz Višija sledece pitanje: "Da li cete primeniti retroaktivno krivicni
Zakon"? Vi ste sasvim pravilno razumeli, odgovorio je ministar iz Višija.
Tada major Bemelburg daje jedan moralni šamar predstavniku vlade Višija,
rekavši mu: "Cestitam Vam, Vi ste nas prevazišli". Smatram da ako bi major
Bemelburg bio danas živ, on bi morao da cestita sudijama Haškog krivicnog
suda, sa recima: "Vi ste nas prevazišli u odnosu na ono što smo mi nekada
bili". Medjutim, kad se utone u nedostojanstvo, onda se ide do kraja. Vi
svakako znate da u Medjunarodnom Haškom Tribunalu, svedoci optužnice mogu
da svedoce maskirani. Sa mikrofonom koji deformiše njihov glas. Kako
optuženi može da se brani od svedocenja kad ne zna od koga dolazi? Pred
tim sudom tužilac može da se suprotstavi dostavljanju dokaza odbrani. To
me podseca na jedan veliki pravni skandal u Francuskoj na kraju 19. i
pocetkom 20. veka, skandal koji je trajao 12 godina i koji se zove Afera
Drajfus. Taj skandal je otpoceo osudom Drajfusa na bazi dokaza koji nisu
bili dostaljeni na uvid odbrani. Samo u to doba to je ostala tajna koja je
otkrivena kasnije. Danas oni koji krše principe, to rade otvoreno. Mi smo
najjaci, radimo ono što hocemo. Eto, pokušao sam da budem što kraci. To su razlozi zbog kojih sam medju
vama danas i zbog kojih se borim protiv Haškog tribunala, od kojeg može
samo proizaci jedna unapred odredjena osuda od strane današnjih gospodara
sveta. Medjutim, biti gospodar sveta, to ne traje vecno. Hitler je to
znao, Napoleon, takodje. (Izlaganje ŽAKA VERŽESA, renomiranog Francuskog advokata iz Pariza, na
Beogradskom forumu za svet ravnopravnih - okrugli sto: Medunarodni
terorizam, 22. januara 2002.)
Title: Message
http://www.skynemesis.org/svet/oii/1001.htm
© 2002 Fokus - All rights reserved
