 Kolumne, komentari: <<< Natrag |
|
|
| Istina o fra Sotoni
|
|
|
 Papin posjet Banjoj Luci
bio je potaknuo neke Srbe da traže od Ivana Pavla II. da se prilikom
boravka u tome gradu, odnosno prilikom slavljenja mise pored franjevačkog
samostana na Petrićevcu kod Banje Luke, svakako prisjeti teških ustaških
zločina koji su počinjeni u gradu na Vrbasu, (u faksimilu Ustaške nadzorne
službe koji posjedujem u svojoj arhivi, a koji je 11. veljače 1942.
potpisao Veliki župan banjalučki Aleman, stoji da je ustaška satnija pod
zapovjedništvom natporučnika Josipa Mišlova i u pratnji »župnika« fra
Vjekoslava Filipovića 7. veljače 1942. u samo nekoliko sati pobila 2.352
Srba krampom i sjekirom i to: 37 osoba u rudniku Rakovac, 715 u Motikama i
još oko 1500 osoba u Drakuliću i Šargovcu). Upravo je spomen na taj zločin dominirao u gotovo svim izvještajima inozemnih novinara koji su pratili Papin posjet glavnome gradu Republike Srpske i mnogi su spominjali nedjelo »župnika« s Petrićevca, svećenika i franjevca kojeg je Viktor Novak u djelu »Magnum Crimen« nazvao fra Sotona, i zob njegova zločinačkoga djelovanja u Staroj Gradiški i u Jasenovcu. Koliko sam uspijevao, pokušavao sam objasniti kolegicama i kolegama koji su se nalazili u šatoru za novinare pored samostana na Petrićevcu, što je istina a što talog desetljeća antikatoličke i antihrvatske jugoslavenske komunističke propagande. Ali bio sam nemoćan. Prizor u kojem Papa slavi misu na ledini na kojoj su, navodno, ubijani Srbi bio je toliko sugestivan da se njime zapapre izvještaji, da je bilo teško uvjeriti kolege kako se zločin nije dogodio pored samostana nego nekoliko kilometara dalje, kako je spomenuti fra Sotona ilegalno djelovao u tome samostanu, kako nije bio župnik i kako je, kada se saznalo čime se kao samozvani ustaški vojni kapelan bavi, ekspresno izbačen iz franjevačkog reda i iz Katoličke crkve. Iako kasno i slabo prezentiran (dokumenti o istini tog slučaja se nalaze tek na web stranici lista bosanskih franjevaca: www.svjetlorijeci.com) jer novinarima nije ništa ponuđeno u materijalima koji su se nudili za Papinog posjeta, čak niti faksimil ili prijevod članka koji o tom slučaju u lipanjskom broju spomenutog lista piše glavni urednik fra Mirko Filipović, slučaj se odmotava i dolazi na vidjelo. I to zahvaljujući bosanskim franjevcima, ali i Papi koji je tijekom propovijedi na Petrićevcu, kao i biskup Komarica na početku mise, molio oprost za grijehe počinjene »pa i od nekih sinova Katoličke crkve«. To su shvatili čak u Beogradu, ali ne svi i u Zagrebu. Kolumnist »Jutarnjeg lista« Radovan Stipetić jučer ponavlja krive podatke i napada Svetu Stolicu i bosansku katoličku crkvu tvrdeći da je Petrićevac kao lokalitet za misu »posve promašen« zbog rečenog zločina. Ali je beogradska »Politika« zato pametnija od »Jutarnjeg« pa piše da riječi »Svetog Oca na mestu koje mnogi Srbi uzimaju kao tragičan deo historije (...) veliki su korak ka pomirenju«. Tko drži do sebe i želi znati istinu trebao bi je tražiti na web stranici 'Svjetla riječi' ali i u porukama Ivana Pavla II. Barem bi se prestala širiti laž o zločinačkom raspoloženju bosanskih fratara u doba Drugog svjetskog rata. Taj duh istine traži i drukčiji diskurs Katoličke crkve u RH i u BiH, koja se zadovoljava time da govori Papi da Srbi ne dopuštaju povratak Hrvata u RS. Komarica je rekao da se vratilo tek 3 posto prognanih katolika, ali prešućuje informaciju da su Srbi Hrvatima vratili 67 posto imovine, te da mnogi Hrvati ostaju u RH i u raznim Bobanovim i Šuškovim selima kao dokaz uspješnosti politike tzv. humanog preseljenja stanovništva i dogovora Tuđmana i Miloševića, odnosno da se ne smije govoriti samo o procesu povratka Hrvata u RS, a ignorirati poteškoće prognanih i iseljenih Srba u procesu povratka u RH. Poruka Papina posjeta Banjoj Luci jest da treba vjerovati u proces pomirenja, ali i predstavljati cjelokupnu istinu o tragičnim događajima zbog kojih je taj proces prioritetan. |
Title: Message
