|
HRVATI NAS NEĆE U PULI
28.06.2003. U Hrvatskoj su još trajala javna licitiranja sa imenima onih poslenika filmske kulture sa istoka nekadašnje jedinstvene zemlje, koje vredi pozvati na jubilarni 50. Filmski festival u Puli, kada je u javnosti poput šok bombe eksplodirala vest u uvrštenju u program jednog hrvatskog filma. Filmski kritičar Ivo Škrabalo je u svoj predlog retrospektive najboljih filmova sa prethodna 49 Festivala uvrstio i nagrađeni film Lordana Zafranovića »Okupacija u 26 slika. U ovom filmu, koji se smatra jednim od remek-dela nekadašnje YU kinematografije, igra i beogradska glumica Tanja Bošković. Istog trenutka, kada je u javnost procurela informacija o nominovanju ovog filma sa za Hrvate nezgodnom tematikom, organizatori su otkazali dalje usluge cenjenog kritičara, a na mesto selektora pozvali Majkla Daunija iz Velike Britanije. Jedina Daunijeva preporuka je bilo totalno nepoznavanje hrvatske i jugoslovenske kinematografije. No, ova promena na vrhu žirija nije umirila hrvatsku javnost podeljenu po pitanju da li i koga iz nekada bratskih republika treba pozvati na jubilarnu smotru. Škrabalo: -Jubilarni 50. Festival, barem po broju skandala, sigurno će prevazići sve prethodne manifestacije. Problem je što je gotovo nemoguće zaobići takva ostvarenja kao što su >Skupljači perja< Aleksandra Petrovića, >Ko to tamo peva< Slobodana Šijana, >Bitku na Neretvi< i >Vlak bez voznog reda< Veljka Bulajića, >Dom za vešanje< Emira Kusturice, >Valter brani Sarajevo< Hajrudina Krvavca, >Petrijin venac< Srđana Karanovića, >Specijalno vaspitanje< Gorana Markovića, i td. To bi značilo da je Festival u Puli sve manje retrospektiva hrvatskog filma, a sve više ponovo presek jugoslovenskih ostvarenja. Javnost po tom pitanju nikako nije jedinstvena. Dok jedni smatraju da je i retrospektivni filmski povratak Jugoslaviji politički nedopustivo jugo-nostalgiranje, drugi ističu da su svi pomenuti, kao i masa drugih filmova trajno uvršteni u baštinu ovog nekada uglednog filmskog festivala. Kako bi Festivalu vratili međunarodni ugled, organizatori su istovremeno sa smenom Škrabala najavili i dolazak čuvenih imena srpske i, uopšte, eks-jugoslovenske kinematografije. Najava je, očito, došla ishitreno. Javnost je burno reagovala, pa je već došlo do korekcija još uvek nezvanične liste gostiju. Kako saznajemo, u Puli bi mogli da se nađu Dragan Nikolić, Milena Dravić, Ljubiša Samardžić, Neda Arnerić i još neki. >Kada poziv stigne rado ću mu se odazvati<, kaže Smoki. Dragan Nikolić je nešto uzdržaniji: >Poziv nisam dobio i ništa o tome ne znam<. Na spisku sigurno neće biti u Kini najpoznatijeg stranog glumca: Velimira Bate Živojinovića. >Bata se svojevremeno previše identifikovao sa agresorom, da bi bio dobrodošao<, kaže poslednja direktorka YU filma u Puli (1984.-1991.), Gorka Ostojić Cvajner. Njene reči potvrđuje i inače liberalni gradonačelnik Pule, Lučano del Bjanko: >Preagresivno i prežestoko se politički angažovao<. Popularni Bata Životinja na to odgovara: >Hrvati ne slušaju ni papu koji im je rekao da treba da se menjaju iznutra. I ne pitaju me da li bih išao ili ne. Ovo najviše govori o njima samima.< Inače, prema najnovijoj anketi >Večernjeg lista< 41,3% Hrvata je za normalizaciju odnosa sa Srbijom, dok je njih 33,6% protiv. Međutim, ovo >normalizacija< treba shvatiti veoma fleksibilno, jer je situacija obrnuta kada je na red došlo pitanje da li izbeglicama treba dozvoliti povratak: 33,3% za, prema 41,6% protiv! Normalizujmo se, ali svako na svome. Zbog toga se čak 48% ispitanih Hrvata protivi definitivnom ukidanju viza za državljane SCG. Srećom po hrvatski međunarodni ugled, >Večernji list< nije u anketi postavljao pitanja o odnosu prema pripadnicima drugih rasa. Ako je već toliki animozitet Hrvata prema posetiocima iz Srbije, kao i onima koji bi da se vrate na dedovinu, pitanje je da li bi naši filmski umetnici svojim prisustvom trebali da ulepšavaju hrvatski filmski vestival. Možda je još rano zakulturnu razmenu. A ni ne znamo šta bi zauzvrat mogli da dobijemo. Profesora Baltazara? http://www.beoglas.com/# |
Title: Message
