Title: Message


GOVOR BIVŠEG KANADSKOG AMBASADORA U JUGOSLAVIJI DŽEMSA BISETA (JAMES BISSETT) NA SRPSKOJ PROSLAVI VIDOVDANA NA NIJAGARINIM VODOPADIMA  u KANADI  29 JUNA 2003

 

 

Poštovani gosti, dame i gospodo,

 

želim na početku da zahvalim Bori Dragaševiću što me je pozvao da Vam govorim ovog poslepodneva. Privilegija i prava počast za mene je da budem sa Vama i da učestvujem u proslavljanju Vidovdana.

 

Sećam se bilo je to pre trineast godina kada sam se spremao na put u Beograd da preuzmem dužnost kanadskog ambasadora u Jugoslaviji. Jugoslavija je tada bila jaka i ujedinjena zemlja - naprednija od većine  zemalja Istočnog bloka. Ali tada su se već javljali  znaci  nevolja. Pod pritiskom pređašnjih centralnih sila - Nemačke,  Austrije i Mađarske - Slovenija i Hrvatska su  planirale da se odvoje iz Jugoslovenske Federacije.

  

Ja sam bio očevidac  nasilja i raspada zemlje koji su usledeli. Bio sam  takođe svedok  istorijske amnezije  od koje su patile vođe Francuske, Britanije, Sjedinjenih država i moje zemlje, Kanade. Te su zemlje bile stari, tradicionalni saveznici Srbije u dva svetska rata, ali su ipak bez stida posmatrale i priključile se izdaji Jugoslavije.

 

Raspad Jugoslavije  bio je  katastrofa za Srbe. Hiljade su ubijeni, a mnogo više hiljada je prisiljeno da napusti svoje vekovne zavičaje.  Srbi su bili poniženi i mnogi od njih su izgubili samopoštovanje. Pa, ipak, najveća tregedija od svih je ta da su Srbi okrivljeni za sve  što se desilo od trenutka raspada. Oni su optuženi za sam raspad. Optuženi su za početak nasilja. Optuženi su za etničko čišćenje koje se dogodilo. Optuženi su za masakre. Optuženi su za genocid. Konačno, oni su optuženi za bombardovanje njihove sopstvene zemlje od strane NATO-a!

 

To su laži! Laži! Laži! Hitlerov ministar propagande Jozef Gebels je rekao da ako izreknete monstruoznu laž, ljudi će vam verovati zato što ne mogu da zamisle  da bi iko mogao da  načini tako sramnu prevaru. Zatim, ako se iznese činjenica  koja je suprotna laži, vi je odbacujete kao irelevantnu ili zbunjujuću. Konačno, kada se istina na kraju obelodani - tada je suviše kasno. Niko više ne mari ili ne želi da zna. Tako je bilo sa užasnim lažima izrečenim o Srbima. Predsednik Kilinton i Toni Bler govorili su o genocidu na Kosovu. Viljem Koen, sekratar odbrane SAD, rekao je da je preko sto hiljada mladih Albanaca nestalo na Kosovu. Robin Kuk, britanski ministar inostranih poslova, i Klara Šort, koleginica iz njegovog kabineta, zajedno su činili nečuvena optuživanja Srba o nepostojećim kampovima za silovanje. Kasnije, od strane UHNCR-a i čak od anti-srpskih: Soroševog nevladinog udruženja, Hjuman rajt voč-a izneto je da te priče nemaju osnove. Možete li vi da verujete da su ta dva  licemerna britanska ministra podneli ostavke u vezi rata protiv Iraka!

 

Međutim, ima frapantnih razlika između Kosova i Iraka. Uprkos svih Miloševićevih grešaka, on se ne može porediti sa Sadamom. Milošević je, posle svega, poštovao sve rezolucije Ujedinjenih Nacija - uključujući  slanje trupa iz OECD (Organizacije za evropsku kooperaciju i razvoj) na Kosovo. On nije predstavljao opasnost po svoje susede. Nije težio da stekne i nije posedovao oružje za masovno uništenje. Mada nije bio demokrata, on nije bio psihopatski ubica kao Sadam, niti je Srbija pod njegovim režimom bila totalitarna država kao Irak. U stvarnosti, on se trudio da uguši vojnu pobunu na svojoj teritoriji - pobunu koju je vodila muslimanska teroristička organizacija - i zato su NATO zemlje bombardovale njegovu zemlju.

 

Ja verujem da je sada opšte prihvaćeno od većine informisane javnosti na zapadu, osim medija glavne linije u Kanadi i u SAD, da je bombardovanje Jugoslavije smišljeno skovano. Poslužilo je kao sredstvo koje će obezbediti NATO-u razlog za postojanje i predsedniku Klintonu da se odvrati pažnja sa njegovog seksualnog zagrljaja.

 

Istina se postepeno pomaljala iz različitih pouzdanih izvora. Jedan od onih koji je najviše obelodanio je priznanje ranijeg britanskog ministra odbrane Lorda Džilberta koji je pred britanskim Donjim domom jula 2000. izneo da su uslovi postavljeni Miloševiću u Rambujeu bili smišljeni tako da provociraju rat.

 

Neke istine sporo dolaze na videlo. Nažalost, suviše je kasno da se kod mnogih Srba obnovi njihov ponos i samopoštovanje. To je ostalo na vama kao ljudima. Medjutim, poznajući vas - i budući svestan  vaše istorijske hrabrosti i heroizma - ja sam siguran da ćete vi prevazići  istorijske promašaje kako ste to ranije činili. Glavna stvar je da obezbedite da vaši mledi ljudi ostanu ponosni na svoje nasleđe, a i da ne prihvate pojednostavljeni i neobjektivni opis severno-američkih medija  o cepanju Jugoslavije.

 

Želim da završim moj govor u pozitivnom duhu. Postoje neki, verovali ili ne, ohrabrujući znaci obnavljanja nade u pređašnju Jugoslaviju. Skorašnji dogovor  potpisan na Ohridu od strane predstavnika pet balkanskih zemalja: Srbija/Crna, Hrvatska, Makedonija, Bosna-Hercegovina i Albanija prerašće, ako sve bude dobro teklo, u sporazum o slobodnoj trgovini koji će postati važeći 2007.  Šta više, Hrvatska i Srbija/Crna su se dogovorile da obe zemlje bude sa slobodnim vizama, tako da građani svake zemlje mogu da putuju tamo-amo bez viza. Postoje čak neke nade da pod pritiskom EU prava na svojinu mogu biti vraćena  onima koji su bili raseljeni tokom ratova.

 

Glavna sila iza ovih pozitivnih kretanja je, razume se, EU. Podstrek  za ove zemlje da zaborave njihove drevne mržnje i da se saglase sa tzv. zapadnim vrednostima slobodnog tržišta i demokratizacije. To je šargarepa za članstvo u EU.  I u završnoj analizi - geografija i ekonomije mogu da pobede balkanske politike. Krug se zatvara - i još jednom, u drugom obliku, pojaviće se pređašnja Jugoslavija.

 

Ja ću da zaključim sa ovom optimističkom notom, ali tek pošto dodam jedno lično upozorenje. Istorija Srba beleži herojske pobede i strašne poraze. Pobede su se javljale onda kada su se Srbi oslanjali na sopstvene izvore i unutrašnje moći. Porazi su se dešavali kada su ih izdavali njihovi saveznici ili ih ostavljali. Postoji lekcija ovde koju vi ne smete zaboraviti. Ne polažite svo  svoje poverenje i veru u druge, naročito ne u multilateralne organizacije ili u političare. I pamtite - istorija se ponekad ponavlja. Nikada ne smete da zaboravite to. Ko je mogao da zamisli da  će užas koji se desio u proleće i leto 1941. u Hrvatskoj i Bosni moći da se ponovi u 1990-tim godinama?

 

 

 

Džems Biset (kanadski ambasador u Jugoslaviji 1990-1992)                                            

 

Prevod: Vlada Ajdacic

www.antic.org/Ajdacic/

Attachment: GOVOR BISETA - ZA SVEDOK .zip
Description: Zip compressed data

Reply via email to