Title: Message
SRBIJA I CRNA GORA DELE JUGOSLOVENSKU BAŠTINU
Ukleti zamak u Užičkoj 11
Podela imovine u kojoj je čak 400.000 stavki ne bi trebalo da izazove probleme. - Beograd i Podgorica ipak neće deliti fotelje i stolice jer gde se šta zateklo tamo i ostaje. - Zaostavština savezne države može biti problematična u odnosima sa bivšim jugoslovenskim republikama

Ovih dana ubrzana je podela jugoslovenske baštine između članica nove državne zajednice Srbije i Crne Gore. Dve republike će ono što je potrebno za nesmetano funkcionisanje nove zajedničke države, njenih organa i Vojske SCG dati na upotrebu državnoj zajednici, a glavni simboli te države ostaju Palata federacije, Savezna skupština, zdanja ministarstva spoljnih poslova i odbrane, Generalštab i ambasade koje po Ustavnoj povelji nisu predmet ovog deobnog bilansa. Komisija sastavljena od predstavnika dve republičke vlade i Saveta ministara, NBS i Centralne banke Crne Gore, te Vojske SCG, trebalo bi da sa 4. avgustom okonča podelu 400.000 stavki koliki je bilans imovine SRJ po Saveznoj direkciji za imovinu SFRJ.

Kako stoje Karađorđevići

Poslednja jugoslovenska vlada predala je ključeve Starog dvora za stanovanje, a potom i Belog dvora, sa specijalnim uputstvima za korišćenje, prestolonasledniku Aleksandru Karađorđeviću i njegovoj porodici.Tako se država u korist starih vlasnika dedinjskog kompleksa odrekla rezidencije za najviše strane državnike, a poslednji je u Belom dvoru spavao ruski predsednik Vladimir Putin. Da se ne bi došlo u situaciju da se, poput francuskog predsednika Žaka Širaka, ovakvi gosti Beograda smeštaju u hotel, Srbija i Crna Gora trebalo bi da izdvoje između 117 objekata jedan za tu svrhu. Prestolonaslednik Aleksandar je, po rečima Popova, zatražio donošenje zakona o dvorskom kompleksu, kojim bi on ostao u vlasništvu države, s tim da princ ima ekskluzivno pravo korišćenja. Popov očekuje da Crna Gora vrati Aleksandru Miločer ili da isplati naknadu. Ukazuje da će to morati da učini i Slovenija, iako je Brdo kod Kranja koje potražuju naslednici princa regenta Pavla, princeza Jelisaveta i knez Aleksandar, “zaštitila” kao “dobro od nacionalnog interesa”. I vilu na Bledu, vlasništvo kraljice Marije, LJubljana će morati da vrati (ili plati) prestolonasledniku i porodicama njegovih stričeva, prinčeva Tomislava i Andreja.

- Ne verujem da će Komisija ovaj posao završiti u roku koji traži Povelja, a i navikli smo da se svi rokovi u novoj državi i njenom organizovanju probijaju, kaže za “Dnevnik” Dragomir Popov, doskora direktor Savezne direkcije koja je popisala jugoslovenske pokretnosti i nepokretnosti za “deobnu srpsko-crnogorsku korpu”.
Istovremeno, Popov podseća da slična komisija, osnovana 1919.godine u Beču radi deobe imovine habzburškog “K und K”carstva, nije ni ugašena, ali da ni istorijski bliža podela među bivšim SFRJ republikama još nije okončana.
- Jedva smo došli do kraja sa tim šta pripada Vojsci, šta nekadašnjim saveznim preduzećima, poput Tanjuga, Borbe, SDPR, kod kojih je bila muka da se dođe do podataka. Brojne su pokretnosti - od umetničkih slika i predmeta do kompletne vojne imovine, ali i kancelarijskog nameštaja - objašnjava Popov kako se stiglo do toliko stavki “jugoriznice”. Koliko sve to košta u evro-američkim ili domaćim novčanicama - ne zna se, jer je još druga Jugoslavija sedamdesetih godina prestala da finansijski evidentira imovinu.
- Fotelje i stolice se ipak neće deliti između Beograda i Podgorice. Gde se šta zateklo, tamo i ostaje. Inače, 98 odsto vlasništva saveznih institucija je na teritoriji Srbije. U Crnoj Gori ostaju, recimo Titove vile u Meljinama i Igalu, objašnjava Popov.

Petar Stambolić traži stan

Na Dedinju je još i 19 vila pod upravom savezne države, a u njima su stari nosioci stanarskog prava, koji nisu mogli da ih otkupe, jer su izuzete iz prometa. Nalaze se u ulici Avgusta Cesarca i Užičkoj, a njihovi stanari ih, po rečima Popova teško i održavaju, pa od države traže zauzvrat adekvatne stanove. Petar Stambolić insistira da dobije 180 kvadrata novog stambenog prostora da bi napustio državnu vilu. Tu je i porodici Stojnić, a general Morača, očekuje trosoban stan.
Ovo su zgrade koje nemaju naslednike. Samo neke vile u posedu države imaju stare vlasnike, poput one u Užičkoj 24, objašnjava Popov. Drugi, koji se pojavljuju kao potražioci, već su isplaćeni, poput nekadašnjeg vlasnika “čatrljice u Užičkoj 25 gde je izgrađena vila za Leku Rankovića”, ali i dede Milana St. Protića i porodice člana Krunskog saveta arhitekte Dragoljuba Acovića.

Po njemu, nikakvih problema u deobi ne bi trebalo da bude, sem možda kod finansijskog salda, odnosno od kojeg dana će se računati prestanak uplate vlasti Crne Gore u budžet nekadašnje savezne države, jer bi od tada trebalo da teku i sve ostale računice. Kod datuma je guverner NBS Mlađan Dinkić jasan - sve do 3. novembra 1999.godine, i očito je da ni jedan cekin Đukanovićeva vlada neće dobiti van onog što joj pripada.
Inače, pred formiranje državne zajednice, Crna Gora je uveliko kompletirala svoju organizaciju države, dok Srbija nije, poštujući savezne institucije i ingerencije koje su po Ustavu SRJ imale. Zato je, sa prelaskom određenih funkcija sa saveznog na republički nivo, doneta odluka da se ne čeka šest meseci na deobu, zarad normalnog rada ministarstva poljoprivrede, saobraćaja i Uprave za civilnu vazdušnu plovidbu, koja je prešla u ruke Srbije, te finansija, pravde i policije. Novobeogradski SIV 2 i 3 su tako nezvanično već u rukama Srbije, a uskoro će i Muzej Jugoslavije na Trgu Nikole Pašića.
-U tom muzeju je mnogo eksponata koji nisu izloženi. Reč je o slikama pre svega, za koje se mora naći izložbeno mesto, objašnjava Popov.
Ustavnom poveljom i Zakonom za njeno sprovođenje državnoj zajednici je na raspolaganju i sva imovina Vojske, koja je neophodna za odbranu. Vojska Jugoslavije imala je i hotele i odmarališta, tako da se postavlja pitanje da li se i oni podvode pod “odbrambenu svrhu”.
- Mislim da ni ovde neće biti problema, posebno jer su armiju napustili oni kadrovi koji su naučili na beneficije i ostali intelektualci koji normalno razmišljaju,čak i o aerodromu i njegovom ekonomskom korišćenju. Tako će vojni aerodromi u Somboru, Lađevcima i Ponikvama koristiti u civilno - vojne svrhe. Civilnu odrednicu trebalo bi da dobiju i vojni hoteli na Tari i u Valdanosu, kao i deo Ostrva cveća. Radi se o delu, jer je to zemljište vlasništvo SPC, odnosno Mitropolije crnogorske, kojoj je poslednja jugoslovenska vlada vratila oduzeto, pojašnjava Popov. Inače, vojni hotel na Tari vazduhoplovstvo je koristilo za seminare za obuku i usavršavanje oficira. Oni, prelazeći na profitabilnu turističku svrhu, ne bi trebalo da zatvore vrata i za ove vojne aktivnosti, koje se i u svetu podvode pod odbrambenu moć.

Stanovnici dedinjskih vila

General Svetozar Marjanović, čuven po potpisu na Kumanovskom sporazumu, po kojim su NATO-trupe ušle na Kosovo i Metohiju, bio je poslednji zaslužni građanin koji je od Slobodana Miloševića dobio jednu od državnih vila na Dedinju, objašnjava Popov.Tako je iz fonda savezne države otuđeno 30 rezidencijalnih objekata, koje su dobile u prethodnim periodima nove zaslužne vlasnike, poput bišeg šefa diplomatije Živadina Jovanovića ili ministra zdravlja Milovana Bojića.Neki su uspeli čak i da ih uknjiže na svoje ime, iako su po zakonu zemljište, podrum i tavan u vlasništvu države, konstatuje Popov. Na 4.000 kvadrata država je izgubila novih 10.000, koje je mogla da nadgradi i zaradi 50 miliona evra, čime bi se rešilo stambeno pitanje mnogih u administraciji koji ni do penzije nisu došli do stana.
-Uspeli smo da sastavimo spisak i 117 vila i stanova na Dedinju našlo se u završnom bilansu prethodne države. Sada je to vlasništvo Srbije, objašnjava Popov.

Kada se podela imovine okonča, nova savezna država trebalo bi da poseduje imovinu koja će omogućiti normalno funkcionisanje Vojske, Saveta ministara i njegovih pet ministarstava, saveznih zavoda koji su ostali i u državnoj zajednici - za intelektualnu svojinu, mere dragocenih metala, statistiku, hidrometeorologiju.U vlasništvu SCG ostaće i Arhiv Jugoslavije. Interesantno je da u dosadašnjem toku rada Komisije za utvrđivanje predloga imovine neophodne za funkcionisanje državne zajednice nije određena sudbina zvanične rezidencije predsednika države, vile “Mir” u Užičkoj 11-15. U nju nikada nije hteo da se useli Tito, a iz nje je do zatvora odveden Slobodan Milošević. U nju nije hteo da kroči prethodni predsednik i poslednji šef jugoslovenske države Vojislav Koštunica, a odbio je da tamo stanuje i predsednik državne zajednice Svetozar Marović. Ukoliko niko neće u “ukleti zamak”, Komisija bi ipak morala da odredi koja je rezidencija predsednika države, bez obzira da li neko misli da je za to prerano u doreferendumskom periodu. Možda i pored podele baštine, Marović ipak ne bude poslednji predsednik zajedničke države.
Kako saznajemo, zaostavština savezne države izazvaće probleme u odnosima sa bivšim jugoslovenskim republikama, jer još uvek nije rešeno šta je društveno i državno jugoslovensko vlasništvo kao ni potraživanja pravnih i fizičkih lica, pre svega, po Hrvatskoj i Sloveniji. Pošto se Savezna direkcija, kojoj je Popov bio na čelu, ugasila, o ovoj imovini trebalo bi da brine, po aktima državne zajednice, Ministarstvo spoljnih poslova. Na čelo nove kancelarije, koja će se tek formirati, izgleda da će predsednik kadrovske komisije Dragoljub Mićunović imenovati baš Popova, kako bi pokušao do kraja da istera započeti posao sa eks-republikama koji poprima oblik “habzburške deobe”.

Dragan Milivojević

 
http://www.dnevnik.co.yu/


Reply via email to