|
Datum: 16. juli 2003. g.
Upozorenje:Ukoliko
ste ovu poruku dobili greškom ili više ne želite da dobijate nove informacije i
tekstove sa ARTEL GEOPOLITIKA pritisnite [EMAIL PROTECTED] i u rubrici
"subject" napišite "unsubscribe".
Goran Cvetic:KOSOVO I METOHIJA: SLOM RAVNOPRAVNOSTI I LJUDSKIH
PRAVA
BEOGRADSKI FORUM ZA SVET
RAVNOPRAVNIH Brojke su zastrašujuce i neumoljive: od dolaska UNMIKA-a i KFOR-a na Kosovo pre cetiri godine 250.000 ljudi, Srba i drugog nealbanskog stanovništva je proterano, etnicki ocišceno, 1.300 lica je nestalo, 30.000 srpskih kuca spaljeno, a 75.000 ustanova i kuca uzurpirano; 112 srpskih manastira - svetinja - uništeno, a sa njima i 4.000 ikona, preko 200 srpskih grobalja je sravnjeno, tako da ni živica nije ostala, a sa njima 5.000 nadgrobnih spomenika. Deca u škole, a srpski poslanici u kosovsku Skupštinu idu u pranji blindiranih vozila. Takva kršenja ljudskih prava, slobodno se može reci, teško da postoje bilo gde u svetu u ovom trenutku. Hrišcanstvo u jednom kutku Evrope kao da se gasi i to pred ocima celog civilizovanog sveta koje ljudskim pravima pridaje veoma veliki znacaj. Uprkos tome, nedavna svirepa likvidacija porodice Stolic u Obilicu je teška povreda svega što se naziva civilizovanim. Ono što se ne sme ispustiti iz vida je da 62% teritorije Kosova i Metohije, po katastru, pripada Srbima. Neki kažu da je taj procenat sada nešto manji zbog prodaje imovine Albancima. Ali, neka je taj procenat i 50% sada. Svaki pregovori o statusu Kosova tu cinjenicu moraju imati na dnevnom redu. Situacija je slicna onoj koja je postojala u Bosni i Hercegovini, pa je politicki svet celu BiH u jednom trenutku "gurao" u ruke Izetbegovicu. Nadam se da je ta lekcija sa naše strane dobro naucena i da stare greške medjunarodna zajednica nece praviti. Pregovori, ali o cemu? O Kosovu u okviru Srbije, pri cemu navedeni procenat u vlasništvu nepokretnosti u tim pregovorima mora igrati važnu ulogu. Kosovo nije ni bilo, niti je sada, kolonija, a iz ove cinjenice ce svako ko poznaje medjunarodno pravo izvesti svoj zakljucak o buducem statusu. Medjutim, ono što je utkano u tkivo Ujedinjenih nacija, što je utkano u tkivo medjunarodnog prava jesu - ljudska prava. Analiza Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda vrlo jasno pokazuje totalan slom poštovanja tih prava na KiM. Ovom konvencijom garantovano je pravo na život (cl.2), pravo na slobodu i sigurnost (cl.5.), pravo na pošteno sudjenje (cl. 6.), pravo veroispovesti (cl.9.), sloboda okupljanja i udruživanja (cl. 11.), odsustvo svake diskriminacije (cl.14.), sloboda vlasništva (Protokol 1. cl. 1.), sloboda kretanja (Protokol 4. cl. 2.), kao i zabrana proterivanja vlastitih državljana (Protokol 4. cl. 3.). Sva ova prava srpskog stanovništva na Kosovu su ugorožena, ako ne i nepostojeca. Mihael Štajner, "dobro-otišavši" šef UNMIK-a, je nedavno izjavio da je uglavnom zadovoljan svojim ucinkom. Ova izjava se u svetlu iznetih cinjenica teško može komentarisati bez izvesne doze cinizma, jer niti je Štajner obezbedio sprovodjenje Rezolucije SB UN 1244, niti je uspeo da nealbanskom stanovništvu obezbedi uživanje minimuma ljudskih prava. Kršenja ljudskih prava na KiM su masovna, i pravi izraz za to je na engleskom jeziku i glasi: gross and massive violations of human rights. Postavlja se pitanje: može li biti bilo kakvog dijaloga izmedju dve strane pre nego što se obezbedi poštovanje ljudskih prava za sve na Kosovu? Odgovor mora biti negativan. Ali ne u skladu sa nekakvom srpskom nepopustljivošcu ili inatom, vec stoga što se trenutno stanje ne može legalizovati. Pored toga, takav odgovor je u potpunosti u skladu sa osnovnim medjunarodno-pravnim principima poštovanja ljudskih prava. Ipak, razgovore o povracaju u predašnje stanje i vladavini prava na Kosovu i Metohiji ne treba odbacivati. Naprotiv! Jugoslavija je bombardovana u intervenciji koja je nazvana "humanitarnom", upravo sa pretekstom kršenja ljudskih prava Albanaca. Da li je cilj te agresije bio stanje kakvo je ono danas na Kosovu? Ko ce sada da bombarduje UNMIK i KFOR za najteža moguca kršenja ljudskih prava nealbanskog življa na Kosovu? Sve receno je bazirano na cinjenicama i bolnim faktima, na analizi relevantnih clanova Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava. Potrebno je otvoriti oci svetu. Jer, ako u našoj zemlji ima umornih, onda u svetu ima onih koji to nisu ili koji su daleko manje umorni. Sve organizacije za zaštitiu ljudski prava, kod nas, ali pre svega u svetu, moraju dici svoj glas i zaštititi ljudska prava Srba i drugih na KiM. Kažem, pre svega u svetu, jer je pasivnost naših organizacija koje bi mogle štititi ljudska prava - notorna. Nedavno je organizacija Amnesty International stidljivo digla svoj glas. Neka to bude samo pocetak. Ljudska prava za sve, ali za Srbe na Kosovu pre svih u ovom trenutku. Duplih standarda je bilo dosta. Ovaj narod nece doživeti katarzu konstantnim samookrivljivanjem i stalnim osecanjem krivice. Srbi ce doživeti procišcenje onda kada knedla nepravde ne bude više u njihovim grudima. Zdrav samokriticki odnos - da, ali konstantno osecanje krivice posle svega što se dogodilo i u svetlu onoga što se sada na Kosovu dogadja, ne može doneti ništa dobro ovom narodu, ni na kolektivno-psihološkom planu, ni na planu istine i pravde. Jer, Srbi nisu teroristi, niti su organizovali teroristicke organizacije, niti su ikada osvajali tudje. Tako je i sada. Državna zajednica SCG je postala clanica Saveta Evrope i samim tim po ratifikaciji potpisane Evropske konvencije za ljudska prava njeni gradjani ce biti u mogucnosti da se obracaju Sudu za ljudska prava u Strazburu. Jedno prakticno pitanje je kome ce to Srbi sa KiM moci da se obracaju, odnosno koga ce moci da tuže za kršenje svojih ljudskih prava na Kosovu? Da li da tuže Srbiju i Crnu Goru, koja se lako može ekskulpirati pred tim Sudom navodeci da ona nema ingerencije na KiM? Da li da tuže države koje imaju odredjene sektore na Kosovu, kao na primer Britaniju, Nemacku ili Italiju? Odista, koga jedan Srbin sa Kosova da tuži za, na primer, nemogucnost ostvarenja svoga prava na imovinu, tj. spaljenu kucu, kada naš Zakon o parnicnom postupku u tim slucajevima predvidja iskljucivu nadležnost suda na cijem podrucju se nepokretnost nalazi? Da tuži na Kosovu on ne može. Ko ce pronaci krivca? Ocito - niko. Zato je naš praktican savet onima koji žele da idu po pravdu u Strazbur da tuže i SCG i zemlju koja ima odredjeni zaštini sektor na KiM: na primer, da tuže i SCG i Britaniju i u tom slucaju eskulpacije ne može biti. Pozdravljamo predlog poslanika Evropskog Parlamenta sa Kipra da se pri Evropskom sudu za ljudska prava ustanovi tužilac koji bi imao ulogu zaštitnika ljudskih prava upravo na kriznim podrucjima kakvo je Kosovo. Na kraju, upucujem apel vama novinarima da ono što je danas receno o kršenju ljudskih prava na KiM prenesete što dalje, u svet, jer ovaj apel nema veze sa politikom i dnevno politickim prepucavanjima koja crpe dragocenu enrgiju ovoga naroda. Ovo je apel svim organizacijama za ljudska prava da ustanu i ostvare svrhu svog postojanja, a to je zaštita ljudskih prava na svakom kutku planete zemlje. Srbi sa Kosova ne zaslužuju da budu prepušteni sami sebi u ostvarivanju svog osnovnog ljudskog prava, da žive tamo gde su rodjeni. ARTEL GEOPOLITIKA je
privatan, nezavisan i nelukrativan web site koji se izdražava od volonterskog
rada nekolicine entuzijasta.
Ukoliko vam se informacije koje ARTEL
GEOPOLITIKA objavljuje dopadaju bili bismo zahvalni da nas
podržite bilo kojom finansijskim doprinosom ili kroz
reklamiranje na našem web site-u. Vaša
pomoć biće upotrebljena za još kvalitetnije selektiranje informacija,
njihovo brže postavljanje na site i, što smatramo možda i
najvažnijim, prevodjenje najkvalitetnijih tekstova i na druge
jezike.
Za dinarske uplate: Rade Drobac- Postanska stedionica-, žiro račun br. 908-20001-18-8888-47712653 Za devizne uplate: Rade Drobac- Nacionalna [tedionica- Devizni ra~un br.: 00-305-0002922.2 |
<<_IMVTemp_Show_Geopolitika-logo1.jpg>>
<<_IMVTemp_Show_ARTELlogo2.gif>>
