|
Datum: 18. julir 2003. g.
Upozorenje:Ukoliko
ste ovu poruku dobili greškom ili više ne želite da dobijate nove informacije i
tekstove sa ARTEL GEOPOLITIKA pritisnite [EMAIL PROTECTED] i u rubrici
"subject" napišite "unsubscribe".
BUSS I BLER: NEVESELI
SUSRET
Moskva, 17. jula 2003. godine Najpre je bilo planirano da se najnovije pojavljivanje Tonija
Blera u Vasingtonu iskoristi da se on odlikuje americkom pocasnom medaljom. Na
kraju krajeva, ovaj najodaniji saveznik SAD dostojan je da ta odanost dobije
materijalnu, ssljasstecu od pozlate ocenu. Sadasnji susret Dzordza Bussa i Tonija Blera dogodio se u vreme kada obojica lidera moraju da se brane od optuzbi da su svesno izvnuli obavestajne podatke, kako bi preuvelicali opasnost koja preti od rezima Sadama Huseina i na taj nacin opravdali iracki rat. Pored ostalog, njihova centralna teza da je, kao, Irak nagovarao Niger da mu proda uran, kako bi od tog urana izmajstorisao nuklearnu bombu, ispostavila se laznom. Pikantnost situacije sastoji se u tome, sto je ta laz dospela i u tekst januarske poruke Dzordza Bussa “O stanju u zemlji” iz obavestajnog dosijea, koji je pripremila britanska vlada. Ispada da je Toni Bler nespretno podmetnuo nogu svom drugu Dzordzu, zasta mu ovaj nece biti zahvalan. Pokusaj direktora CIA Dzordza Taneta da spasi stanje i svu krivicu za tu fatalnu frazu preuzme na sebe samo je iskomplikovao stvar. Sada ce komitet za pitanja obavestajne sluzbe Senata SAD nekoliko dana saslusavati Taneta, mediji ce sve to osvetljavati kao senzaciju, a republikanci optuzivati predsednika za pokusaj da svoju gresku prikaci jadnom Tanetu, koji je uvek za sve kriv. Bler bi mogao da saoseca sa Bussom da njegov sopstveni polozaj nije jos i gori. Poslednje ankete u Britaniji pokazuju: indeks drustvenog poverenja prema premijeru spustio se na najnize grane u toku svih 6 godina njegove vladavine. Lider konzervativaca Jen Dankan-Smit javno je optuzio Blera da “siri kulturu obmana i izvrtanja u samom srcu vlade”, srucivsi mu u lice: “Vi i doista brzo postajete tudjinac”. Sve je to rezultiralo time sto je upravo uoci posete Vasingtonu premijer morao pribeci necem sto se ranije nije moglo ni zamisliti: odstupiti od svojih hiljadu puta izrecenih obecanja da ce u Iraku otkriti oruzje za masovno unistavanje. U utorak je Bler iznenada izjavio parlamentarcima, da ce naci samo dokaze o “programima” oruzja za masovno unistavanje, tojest, vise nema ni govora o samom oruzju. Kasnije je premijerov portparol govorio o jos maglovitijoj supstanci, koju ce obavezno pronaci u Iraku: “konkretnih svedocanstava” nekih “proizvodnih od programa proizvodnje” oruzja za masovno unistavanje. Rodjacki odnosi izmedju oruzja za masovno unistavanje i Sadama Huseina brzo postaju vrlo daleki rod. Sve to, mozda, i ne bi susret Bussa i Blera ucinilo toliko neveselim da je u Iraku danas nesto mirnije nego sto jeste. A tog mirnijeg – nema. Americki predsednik i britanski premijer ce morati da se sloze sa ocenom generala Dzona Abizajda, sefa centralne vojne komande SAD u Iraku, koji tek sto je priznao: napadi na americke vojnike imaju sva obelezja “klasicnog gerilskog rata”. Odredi irackog otpora ocigledno imaju organizovani karakter i njima se rukovodi iz jednog centra, smatra general. Njemu se cini da iza gerilaca stoji “srednja karika basista”, ali je tesko negirati da to moze biti i taj nesalomivi, nepobedivi i svudaprisutni Sadam Husein. Zabrinjavajuci detalj: u sastavu gerilskih grupa sve cesce deluju legionari iz arapskih zemalja. Irak se brzo transformise u nesto poput drugog Vijetnama, i Sjedinjenim Drzavama tesko da ce poci za rukom da se u skorije vreme otkupe od tog jezivog prividjenja sa onh 4 milijarde dolara, koliko one mesecno rashoduju za izdrzavanje svojih divizija u Iraku. Druga, nista manje teska tema za privatnu besedu Bussa i Blera u Vasingtonu jeste namera SAD da se u vojnim tribunalima sudi avganistanskim zarobljenicima, koji danas ccame u bazi u zalivu Guantanamo. Tojest, po pojednostavljenoj pravnoj proceduri i sa velikom verovatnocom izricanja smrtne presude. Stvar je u tome sto su se u prvoj ssestorki, odabranoj za susret sa americkim pravosudjem, nasli Feroz Abasi i Moazam Beg. Jedan je imao ssansu da postane stalni zitelj Velike Britanije, a drugi je - britanski gradjanin. Bler trpi snazne pritiske uticajnih lobista, koji su mu naredili da se kod Bussa zalozi za ekstradiciju te dvojice osumnjicenih na Britanska ostrva, gde je smrtna kazna ukinuta. Naizgled, problem nije veliki. Ali od njegovog resenja umnogome zavisi status Tonija Blera u ocima stanovnistva svoje zemlje. Da li je britanski premijer sposoban da makar u sitnicama brani nacionalne interese u okvirima tradicionalno posebnih odnosa Londona i Vasingtona, ili se on zaista pretvorio u “pudlicu na lancu Bussa”, kako smatra engleski zzitelj? ARTEL GEOPOLITIKA je
privatan, nezavisan i nelukrativan web site koji se izdražava od volonterskog
rada nekolicine entuzijasta.
Ukoliko vam se informacije koje ARTEL
GEOPOLITIKA objavljuje dopadaju bili bismo zahvalni da nas
podržite bilo kojom finansijskim doprinosom ili kroz
reklamiranje na našem web site-u. Vaša
pomoć biće upotrebljena za još kvalitetnije selektiranje informacija,
njihovo brže postavljanje na site i, što smatramo možda i
najvažnijim, prevodjenje najkvalitetnijih tekstova i na druge
jezike.
Za dinarske uplate: Rade Drobac- Postanska stedionica-, žiro račun br. 908-20001-18-8888-47712653 Za devizne uplate: Rade Drobac- Nacionalna [tedionica- Devizni ra~un br.: 00-305-0002922.2 |
<<_IMVTemp_Show_Geopolitika-logo1.jpg>>
<<_IMVTemp_Show_ARTELlogo2.gif>>
