|
Pritužbe na službeSvetska politika je izumela dva načina da prestane da liči na vrhunski sport, iako nastavlja odmeravanje između snage i veštine. Prvo, ona je zavela rezultatsku izvesnost – svi znaju ko je jači, a ko slabiji, ko će da pobedi, a ko da izgubi. Drugo, uvela je sistemsku neizvesnost – sve je teže u njoj razaznati zašto, zaista, gde i kada počinje neki njen strateški meč. Takav novi nadmetački svetski poredak upravo je prikazan u Iraku. Potvrdila se izvesnost da će Amerika tamo odneti frontalnu pobedu, ali se pokazalo da je i sad još vrlo neizvesno šta je tačno od njenih proklamovanih povoda za ratni pohod. Još nije nađeno oružje za masovno uništavanje, ispostavilo se da su tvrdnje da je Bagdad nabavljao nuklearni materijal pogrešne, tako da je od tvrdnje da je Irak predstavljao "neposrednu opasnost po SAD i ceo svet" ostala samo još ocena da "i odbegli Sadam Husein predstavlja ozbiljnu pretnju redu i miru", sve dok ne bude uhapšen ili likvidiran. Za povećanje neizvesnosti su zaslužni, paradoksalno, sve više baš oni koji su zaduženi da na najviši mogući nivo podignu opštu izvesnost – moćne obaveštajne službe. Čak se ispostavlja da bi svet danas izgledao prilično drugačije da su one svoj posao radile kako valja i da nije bilo manipulisanja (u) njihovim informacijama. Sabiranje grešaka Zvanično je ovih dana sabran niz njihovih grešaka, nemara i drugih nepriličnosti koje su one napravile ili za njih snose "objektivnu odgovornost". Iz dokumenata koji će se danas u SAD objaviti kompletno, na oko 900 stranica, proizlazi da su bezbednosne agencije supersile dobrim delom krive što nisu otkrile planove za terorističke udare koji su 11. septembra 2001. godine pogodili Njujork, Vašington i Pensilvaniju i da nije bilo dokaza za saradnju Iraka i Al Kaide, a prošle nedelje je šef CIA preuzeo na svoju službu odgovornost za netačnosti ("uranijumska veza" u Nigeru) koje su se pojavile u govoru šefa države kada je nabrajao razloge za rat protiv Iraka. Istovremeno je američkog glavnog saveznika Britaniju potresla afera s optužbama da je "prepumpan" dosije kako bi se opasnost od Bagdada i potreba da se on napadne učinili uverljivim. Ispada da se mogao sprečiti i teroristički udar, a time i globalni rat (u ovom obliku) protiv terorizma, pa i rat u Iraku, a tako i potonje rasklimavanje svetske političke scene, da su bezbednosne mreže blagovremeno došle do pouzdanih informacija. Dobijali smo, na primer, fine satelitske snimke raznih ceremonija u kampovima u Avganistanu, ali ne i raport da se teroristi spremaju za udare u inostranstvu, preneo je "Njujork tajms" reči neimenovanog funkcionera SAD. I neprijatna iznenađenja koja su invazione snage doživele (i još proživljavaju) u Iraku pripisivana su donekle manjkavostima obaveštajaca. Nisu nam pomogli da predupredimo nekonvencionalne akcije protivnika, izvestio je general-major Džim Matis, a prenosi UPI. On, kao i mnogi stručnjaci pre njega, zamera na tome da se obaveštajni servis previše oslanja na tehnologiju, a nedovoljno računa sa angažmanom ljudstva, skraćeno zvanog "hjumint" (human intelligence), koje bi se infiltriralo u redove neprijatelja i slalo podatke "iz prve ruke". Pouke kao da se sporo izvlače. Zbog terorističkih pretnji pre četiri meseca je u SAD stvoreno novo Ministarstvo domovinske bezbednosti, ali... Ono još oskudeva u kadrovima, neorganizovano je i zaokupljeno birokratskim natezanjima sa drugim vladinim agencijama, što mu sve umanjuje sposobnost za borbu protiv terorista, upozorio je "Vašington post". U obaveštajne kikseve je ubrojana svojevremeno i "zapanjenost" zbog nuklearnih proba Indije i Pakistana. Ni sistem za globalno prisluškivanje "Ešalon" (u kome su SAD, Britanija, Australija i Novi Zeland) nije bio dovoljan da se spreče teroristički atentati na Baliju, u Rijadu, Kazablanki... "Šupljine" pokazuju i druge jake tajne službe kao što su u Rusiji koju potresaju diverzije čečenskih ekstremista, u Izraelu koji je izložen seriji samoubilačkih napada, pa i u Kini koja je mesecima potcenjivala reakciju inostranstva na epidemiju TARS-a. Zemlje u tranziciji su i tu u specifičnim iskušenjima. Dugo izložene političkoj zloupotrebi domaćih obaveštajnih službi svih rodova, one nastoje da ih podvrgnu demokratskoj, parlamentarnoj kontroli. Svesne su i da im je ta reforma jedan od najvažnijih uslova za priključenje vodećem sastavu međunarodne zajednice, ali tekuće "nepreciznosti" superagencija, pa i njihovo neslaganje o glavnim globalnim i regionalnim izazovima, mogu da im zakomplikuju početu transformaciju. Najpouzdaniji transport Ovako ili onako, tek tajne službe su danas, čini se, izloženije raznovrsnim javnim pritužbama nego ikad u modernoj istoriji. Zamera im se čak i u razvijenim demokratskim zemljama da su, povodom opšte borbe protiv međunarodnog terorizma, dobile više moći za sužavanje sloboda sopstvenih građana nego što su se osposobile za otkrivanje stvarnih spoljnih neprijatelja. Ali, tu poziciju one nisu osvajale nego su je dobile od vlasti, naročito onih sa nedovoljno usklađenom spoljnom i unutrašnjom politikom. Njujorški "Njuzvik" nalazi da u doba kad Amerika primenjuje politiku "udari prvi", pre nego što protivnik uzmogne da udari na nju, obaveštajne službe moraju da budu vrlo precizne, ali da u stvarnosti one to često nisu. Potrebu za preventivnim obračunom sa "opasnicima" imaju i drugi, čiji su aparati još neprecizniji. Da ne bismo ponovo ušli u fazu serijskog "učenja na greškama", koje bi ovoga puta mogle da bude fatalnije nego ranije, jednostavnije je potruditi se da se dobiju i šalju blagovremene i tačne informacije. A najpouzdanije transportno sredstvo za takve pošiljke ipak nisu službe za otkrivanje neprijatelja nego za – stvaranje prijatelja. Momčilo Pantelić |
Title: Message
